Odlazak najvećeg: Čovjek koji je promijenio tenis

Vidio sam sve njegove vimbldonske mečeve od onog juniorskog 1998. do onog traumatičnog odigranog 28. juna 2021. kada je izgubio od Poljaka Hurkacza u tri seta. U trećem je hramajući ostao na terenu, ne osvojvši gem.

Možda se neko neće složiti sa naslovom… dozvoljavam, stvar ukusa. Statistički su ispred Rogera Federera i Novak Đoković i naravno Rafael Nadal, ako je kriterij broj osvojenih Grand Slam turnira. Ali tenis, koji je pisac ovih redaka gledao više od 40 godina, promijenio se onog trenutka kada je Roger Federer stupio na scenu.

Prvi sam ga put vidio 1998. na juniorskom turniru Wimbledona. Još od prvog kola sin mi je govorio da moram vidjeti jednog juniora. Ko je? Odakle je? Švicarac, Federer. Da smo bili na skijanju, otišao bih pogledati Švicarca, ovako…

Nisam mogao izdržati i bacio sam pogled u prolazu na polufinalni meč. I ostao otvorenih usta. Naravno da sam finale odgledao od zagrijavanja do kraja. Roger je tada pobijedio Labadzea i usput je osvojio trofej u igri parova. Kraj godine označio je još jedno finale, na US Openu. Pobijedio ga je David Nalbandian koji će i kasnije u karijeri Rogeru Federeru biti frustrirajuća prepreka. Od Argentinca je izgubio i prvih pet mečeva u seniorskoj konkurenciji, od Davida je doživio jedan od najbolnijih poraza u karijeri – dogodilo se to na finalnom mastersu u Shanghaju 2005. Federer je ispustio 2-0 u setovima. Argentinac je ušao u finalni turnir kao rezerva, došao je ravno sa odmora i sa lova na sabljarke, ne sluteći da će u Shanghaju ostvariti najveći ulov u karijeri.. No, na kraju Nalbandian je otišao u penziju mnogo ranije sa negativnim bilansom protiv Federera.

Promjena tradicije

Nije baš tradicija da juniorski pobjednik Wimbledona postane i seniorski. Vrlo su rijetki. A niti jedan nije vladao Wimbledonom kao Roger Federer.

Godinu 2001. Roger Federer, tada 19-godišnjak, počeo je pobjedom na turniru u Milanu, a ljubav i simpatije teniskog svijeta “kupio” je pobjedom nad Peteom Samprasom u Wimbledonu. Bio je to čudesan meč u pet setova gdje su gotovo svi u gledalištu čekali trenutak kada će, za većinu, taj švicarski anonimus pući i položiti oružje pred sedmostrukim pobjednikom najprestižnijeg teniskog turnira na svijetu. Roger Federer je tada zaustavio Samprasovu vladavinu i otvorio novo poglavlje kraljevstva na Wimbledonu. Istina, izgubio je je u četvrtfinalu od Henmana ali se vratio i 2003. osvojio prvu krunu koju nije dao sve do 2008. kada ga je u tom neviđenom nizu zaustavio Nadal. Bio je to jedan od najboljih mečeva ikada odigran na Wimbledonu. Tad je tenis definitivno pretvoren u umjetnost.

Naravno da nije bilo sve med i mlijeko. Jeste istina da se Roger rodio s talentom, ali talenat možete mačku o rep okačiti ako ga ne brusite. A on ga je brusio radeći i onda kada je već bio etabliran i gotovo nedodirljiv šampion. Mijenjao je trenere. Doduše, uz njega je uvijek bio neizbježni Luthy, ali je timu uvijek dodavao nekog kada bi ustanovio da njegove teniske rapsodije ne zvuče savršeno.

Novi impuls

Godine 2015. timu Rogera Federera priključio se Ivan Ljubičić, nekadašnji svjetski br. 3 s kojim je Federer odigrao brojne mečeve i u Ljubičiću prepoznao čovjeka koji bi mogao dati novi impuls karijeri u kojoj su se nazirale pukotine. I bi tako.

Istina, te godine je došlo do prve ozljede Federerovog koljena i do prve pauze u karijeri. Radio je (slušajući bez pogovora) posebno na promjeni udaranja loptice backhandom, gdje je Roger uglavnom upotrebljavao slice. No Roger je prihvatio takozvani drive backhand, izrazito napadačku varijantu udarca te osvojio dva Australian Opena i pet puta uzastopce pobijedio Rafu Nadala što je bio znak da su on i Ljubičić napravili sjajan posao. No njima je cilj bio još jedan Wimbledon, još jedna titula u All England klubu.

Posljednju, osmu koju je osvojio bila je ona 2017. Ipak, i dvije godine kasnije imao je priliku, kada je protiv Novaka Đokovića u petom setu imao dvije vezane meč lopte i izgubio u prvi put igranom tie breaku u petom setu. Bio je to ujedno i najduži finale u Wimbledonu – četiri sata i 57 minuta. Novak Đoković je tada još jednom pokazao da je godinama učio i naučio kako od gubitnika u duelima sa Rogerom postati dobitnik.

Za Rogera je najkraće “finale” Wimbledona bilo četvrtfinale igrano 28. juna 2021. Izgubio je od 14. nosioca, Poljaka Huberta Hurkacza u tri seta. Posebno je bio traumatičan treći koji je Roger odigrao šepajući, ne želeći predati meč (nikad u karijeri nije predao započeti meč), te ga izgubio bez osvojenog gema što mu se dogodilo samo još jednom u karijeri – i to 2008. u Roland Garrosu (od Nadala, a od koga drugog).

Kraj blistave karijere

I to je bio kraj blistave nevjerovatne karijere.

Ako bi Roger poželio ponoviti neke mečeve vjerovatno bi to bili dueli sa Del Potrom i Đokovićem na US Openu, oba izgubljen u pet setova.

Roger Federer je je igrao sa tri generacije tenisera. Ispratio Samprasa, Rodicka, Agassija, Hewitta i u toj eri nije imao ozbiljnog rivala. Onda je došla nova generacija – Rafa, Novak, Andy Murray – i tada je teniski život Rogera Federera postao kudikamo teži, izazovniji. Upravo je taj rivalitet u kome je Roger ostao u negativnom bilansu sa Novakom i Rafom podigao tenis na nevjerovatan nivo. Nivo na kome se prije nikad nije igrao. I pitanje je hoće li opet, iako dolaze mladi, posebno Carlos Alcaraz koji ima do sada neviđene alate kojima može razmontirati svakoga. Ali nećemo se moći oteti utisku da turnir nije kompletan ako u žrijebu ne nađemo Rogera Federera.

Nabrajati šta je sve Roger osvojio je nepotrebno, ali mnogi će istaći da je najteže osvojiti naklonost najširih teniskih masa bez obzira na kom dijelu zemaljske kugle serviraš ono sto najbolje znaš. Znam makar pet gospođa u podmaklim godinama koje nisu propustile niti jedan televizijski prenos Federerovih mečeva. Rezultat? Za njih apsolutno nebitan. Dovoljno im je bilo kada onako lepršav istrči na teren i on je za njih već dobio meč.

Roger Federer će se, od 23. do 25. septembra na Laver Cupu u londonskoj areni O2, oprostiti od kolega i teniskog svijeta, ali iz tenisa sigurno neće otići. Koliko je god dao tenisu, toliko je tenis dao njemu.

Roger Federer je nekada igri bogataša donio milione novih gledalaca i zaljubljenika u tenis, pa makar nikad nisu uzeli reket u ruke. Roger Federer i njegova supruga Mirka, koja je je svoju karijeru od 2000. žrtvovala zbog njegove, imaju četvero djece, blizanaca, a oni imaju još stotine hiljada blizanaca širom svijeta koju Federerova fondacija pomaže na različite načine. Od 130 miliona dolara zarađenih na turnirima, dio odlazi upravo u tu fondaciju.

Roger Federer neće ostati upamćen samo kao teniski virtuoz i čarobnjak, nego i kao čovjek koji će svoju radost, tugu, sreću i zadovoljstvo podijeliti sa drugima.

Došlo je vrijeme koga se svi plaše. Kad se prirodi mora priznati prevlast. Otići nije lako. Nakon 24 godine teniskog života, Rogera Federera čeka ovaj stvarni svakodnevni život. Nema sumnje da će Roger Federer znati odigrati i taj tie break.