U Kninu domoljubne budnice, a na vrhu top-liste Riblja čorba

Kuriozitet je da se album prodaje pod egidom benda kojeg se, kako onda, tako i danas, poistovjećuje s njenim frontmenom, četničkim vojvodom Borom Đorđevićem.

Album Riblje čorbe bio je na vrhu hrvatske top-liste taman u vrijeme kada se u Hrvatskoj slave Dan pobjede i obljetnica vojne akcije 'Oluja' (Pixsell)

Vijest glasi ovako: “Album ‘Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju’ grupe Riblja čorba novi je broj jedan na top-listi prodaje domaćih albuma. Time je postao 19. album koji je tijekom 2022. godine došao na vodeću poziciju prodaje albuma”.

Vijest ne stiže iz Srbije i ne stiže iz prošlosti. Uostalom, lijepo piše: “tijekom 2022. godine”. Stiže iz Hrvatske i pri njenom kraju slijedi objašnjenje: “Tjedna top-lista prodaje Hrvatske diskografske udruge nastaje na osnovu kompiliranja podataka sa 164 prodajna mjesta iz Hrvatske i internetskih trgovina diskografskih kuća”.

Ljeta gospodnjeg 2022. u Hrvatskoj je, dakle, najprodavaniji album beogradske Riblje čorbe, jedini njihov pod etiketom zagrebačkog Jugotona (sadašnja Croatia Records), objavljen 1984. godine, dakle prije 38 godina!

Muzika iz kenozoika

Ako ste od onih koji misle da su na top-listama samo friški albumi i pjesme, onda znajte da je na istoj top listi Hrvatske diskografske udruge spomenuti album Riblje čorbe skinuo s prvog mjesta Haustorov Treći svijet iz 1983. koji se tamo držao cijela tri tjedna, a da je na trećem mjestu Odbrana i poslednji dani grupe Idoli iz 1982. godine, po mnogima najbolji pop-rock album bivše Jugoslavije. U top 10 iste liste još je vremeplovom dospio i kompilacijski album Pop festival Ljubljana 1972. – Boom smjestivši se tri mjesta ispred aktualne, pola stoljeća mlađe kompilacije Vrući ljetni hitovi 2022.

Da ne spominjem kako su na spomenutoj top-listi najprodavanijih albuma Croatia Recordsa posljednjeg tjedna srpnja, ljeta gospodnjeg 2022, bili još i prvi album Haustora iz 1981, zatim jedini album Šarla Akrobate također iz iste godine, eponimni Time grupe Time iz 1972, pa od Timeovog godinu dana mlađi Dnevnik jedne ljubavi Josipe Lisac, antologijska kompilacija Paket aranžman iz 1981, Distorzija Električnog orgazma iz 1986. godine te još pet-šest albuma iz – da se poslužim naslovom hita Idola – muzičkog kenozoika s ovdašnjih prostora. Sad kad napišem imena nekoliko recentnih izvođača s iste top-liste, recimo Tvrtka Stipića, J.R. Augusta ili grupe Flyer – mnogi će pitalački podići obrve.

Spustit će ih kad u ovoj rečenici napišem da su uza sve već pobrojane na istoj listi još i Bijelo dugme, Oliver Dragojević, Parni valjak, Vlatko Stefanovski, Boško Petrović…

Top lista kao ‘Jurski park’

Zahvaljujući ovima koji na izvođače spomenute u pretprošloj rečenici podižu, a na one iz prošle rečenice vraćaju obrve na mjesto, nostalgija biva neprolaznim trendom u glazbenoj industriji i pop kulturi općenito. Trenutno je to nostalgija za ‘80-ima i ‘90-ima, uvelike već i za ovostoljetnim nultima, tako da ne čudi što su danas na top listama najprodavanijih albuma Riblja čorba, Haustor, Idoli… Album je format koji je pregazilo vrijeme – iako valja biti oprezan s takvim ocjenama, jer prije desetak godina nitko ni u bunilu ne bi rekao da će top-listama harati albumi i pjesme stari 40-50 godina.

Nije to samo lokalni trend. Kate Bush se s prekrasnom pjesmom “Running Up That Hill” nedavno popela na vrh britanske top-liste, što joj nije uspjelo prije 37 godina kada je pjesma izvorno objavljena na njenom hvaljenom albumu Hounds of Love. Eno, moja jedanaestogodišnjakinja je pušta bezbroj puta dnevno i čudi se dok joj govorim da sam tu pjesmu volio kad sam bio nešto stariji nego ona sada. Pjesmu je s takoreći eonskim odmakom u žižu popularnosti vratila hit serija Stranger Things čija radnja se odvija u ‘80-ima prošloga stoljeća pa sva ta silna popularnost i ne treba previše čuditi.

Klinci danas ne kupuju albume jer većina izvođača digitalno plasira pjesmu po pjesmu, pa kad ih se nakupi dovoljno – objave album. Ako i to. Album kao zaokružena cjelina ili koncept nije više ultimativan format, kao što ni nosač zvuka – kompaktni disk ili gramofonska ploča (audio kazete posve su iščezle) – nisu više ultimativni mediji.

Spomenete li ili nedajbože pokažete današnjem tinejdžeru gramofonsku ploču, gledat će vas blijedo i reći da je to “krindž”. Ne da neće znati što je to, nego će mu biti nepojmljivo da netko tako sluša muziku. No, vremešnija publika, stari rokeri, živi svjedoci novog vala i drugih mitoloških žanrova, koji u međuvremenu nisu bacili stare gramofone ili su čak kupili nove, ciljana su publika za reizdanja prastarih albuma na vinilim pločama ili CD-ovima. Ponajviše zahvaljujući njima, tjedne top-liste najprodavanijih albuma u Hrvatskoj i drugdje izgledaju tako kako izgledaju – kao Jurski park… S albumom Riblje čorbe iz 1984. na vrhu.

Sociokulturna fatamorgana

Bacimo uho i na drugi fenomen (raz)otkriven u spomenutoj top-listi najprodavanijih albuma u Hrvatskoj. Znajući koliko se većina ljudi u Hrvatskoj voli busati u domoljubna prsa i padati u nacionalistički zanos, pogled na vrh top-liste najprodavanijih albuma, gdje se uglavila ploča grupe čiji je frontmen odavno apologet velikosrpstva i četništva, usto i zaređeni četnički vojvoda Bora Đorđević – izgleda kao neka sociokulturna fatamorgana. Dok se ovih dana Hrvatskom ore nacionalne budnice i koračnice, na gramofonima i u CD-playerima, bit će, vrti se romantična balada “Kad hodaš”, najveći hit s te ploče, a možda i u cijelom opusu Riblje čorbe. Doduše, njen je autor – i glazbe i stihova – Bajaga (koji se nakon tog albuma otisnuo u straobalnu solo karijeru), dok je Đorđević “samo” otpjevao tu pjesmu.

Koliko god slušateljske uši s obje strane Dunava bile otvorene i neopterećene (srpske “cajke” i ”traperi” trešte ovdje, hrvatski “zabavnjaci” tamo), a ukus publike često bio nepredvidljiv – da se poslužim “đorđevićevskom” metaforom – k'o ulična džukela, ipak će ostati zabilježen kuriozitet da je album Riblje čorbe bio na vrhu hrvatske top-liste taman u vrijeme kada se u Hrvatskoj slave Dan pobjede i obljetnica vojne akcije “Oluja”.

No, da ne bi bili u zabludi – nisu to nikakvi srebrni ili zlatni, kamoli platinasti tiraži iz davnih vremena, koji su Riblju čorbu uspeli na vrh top-liste najprodavanijih albuma. Na njoj se čak i ne navode brojke prodanih primjeraka, pa je puno vjerojatnije da je riječ o igri malih brojeva, zabavi kolekcionara. A i sam album Večeras vas zabavljaju… iz Čorbine je diskografske faze prije silaska Đorđevića u donje krugove nacionalističkog pakla, kada je devedesetih godina rokerski habit i insignije zamijenio onim četničkima. Vrhunac njegove ”postrokerske” karijere zbio se na Krstovdan 2012. godine kada je u crkvi svetog Ilije Proroka u selu Ba, uz počasnu paljbu i ”Marš na Dirinu” odsviran na guslama, proglašen vojvodom ravnogorskog četničkog saveza.

Ostat će tako kao kuriozitet zabilježeno da je u tjednu kada se u Hrvatskoj slavi oslobođenje Knina i ratna pobjeda nad velikosrpskim agresorom, dok najviši dužnosnici iz Srbije verbalno mitraljiraju o neoustaškom karakteru današnje hrvatske vlasti (i države) i dok se u Kninu i šire gromoglasno pjevaju domoljubne pjesme – na vrh top-liste najprodavanijih albuma u Hrvatskoj zasjela Riblja čorba.

Istinabog, s albumom starim 38 godina i politički benignim naspram kasnijih, ali pod egidom benda kojeg se, kako onda, tako i danas, poistovjećuje s njenim frontmenom, četničkim vojvodom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera