Veliki broj planinara će se složiti da je Prenj najljepša i najraskošnija planina u Bosni i Hercegovini. Naravno, o ukusima ne treba raspravljati, ali svako ko posjeti ovu planinu uvjerit će se da prethodna tvrdnja, itekako, ima smisla.
Prenj odlikuje veliki broj vrhova preko 2.000 metara nadmorske visine: Zelena glava, Otiš, Mali Otiš, Veliki Botin, Mali Botin, Lupoglav, Erać, Kerać, Mali Herać, Herać, Vidina kapa, Osobac, Velika Kapa i Ovča. Uglavnom su to masivni i dominatni vrhovi, koji svojom elegancijom očaraju svakog ko ih vidi.
Kao i sve planine dinarskog-balkanskog regiona, Prenj ima svoja četiri lica – ovisno o godišnjem dobu. Svako od ovih lica ima različite karakteristike, svoju likovnost i izazove.
Prenj je planina koja ima netipičnu zvjezdastu strukturu, koja nije karakteristična za dinarsko gorje. Na Prenju je gotovo svaki vrh priča za sebe. Sve u svemu, Prenj je planina samo svoja, unikatna, planina sa karakterom.
Tura: Rakov laz – Skok – Jezerce – Kopilice – Zelena glava (2.103 metara)
Pristup
Iz Konjica se vozimo asfaltnom cestom prema Boračkom jezeru. Na samom izlazu iz prigradskog dijela, također asfaltiranim putem, odvajamo se desno za dolinu Bijela, kojom se niže više manjih zaselaka. Na kraju asfalta možemo i dalje nastaviti makadamom još dva kilometra u sam Rakov laz, gdje počinje pješačka tura. (Makadamski put dalje nastavlja za Rapte i u samu dolinu Tisovice, gdje je moguće doći isključivo terenskim 4×4 vozilom.)
Opis
Put vodi kroz četinarsku šuma, čija će nas svježina pratiti narednih dva sata uspona. Prvih pola sata uspon nije naporan i predstavlja zagrijavanje za strmi dio koji nas očekuje. Narednih sat i po penjemo se šumskim serpentinama. Isprva je to visoka bukova šuma, koju, kako dobivamo na visini, smjenjuje planinska borovina. Uskoro se otvara pogled na Veliku kapu, osamljeni prenjski vrh, sa čijeg tjemena strmoglavo gledamo ravno u dolinu Bijele, ali i na ostatak Prenja.
U nastavku put traverzira četiri potencijalna laviništa. Stoga je u zimskom i proljetnom periodu ovdje potreban maksimalan oprez.
Kada uspješno pređemo ovaj dio puta, dolazimo pod sjevernu stranu vrha Osobac. Ovdje se moguće odvojiti lijevo i nastaviti uspon na sam Osobac u dvije varijante. (Više o tome u opisu uspona na Osobac.)
U ljetnim mjesecima na Skoku nas čeka lagani povjetarac, koji predstavlja ugodno osvježenje. Kroz druga godišnja doba, ovo vjetrovito mjesto nam je prva opomena da su usponi na prenjske vrhove vrlo ozbiljni, te da zahtijevaju stanovito iskustvo i solidnu planinarsku opremu.
Sa Skoka, put nastavljamo prema Jezercu – ključnom mjestu ukupnog prenjskog masiva. Tamo se, naime, nalazi najznačajniji izvor na ovoj inače bezvodnoj planini. Ovdje je i planinarska kuća Jezerce, koja je otvorenog tipa. U njoj se nalazi peć, vrlo često i zaliha namirnica. Ovdje je moguće provesti više dana, vodeći računa i o eventualnim drugim posjetiocima.
Na Jezercu ste zaslužili prigodan odmor, nužno hidriranje, užinu ili ručak, kako biste nadomjestili izgubljenu tečnost i potrošene kalorije. (Do vrha Zelene glave ostalo vam je oko 450 metara visinskog uspona.)
Sa Jezerca nastavljamo dolinom između Male i Velike Kopilice (1.920 metara), udobnim planinarskim putem, sve do sedla između pomenutih vrhova. Odavde se otvori pogled na moćnu barijeru Botina, na čijem se desnom kraju uskoro ukažu Zelena glava i Otiš, dva karakteristična vrha u središtu Prenja. Sada smo već vrlo visoko u planini, pa se svakim korakom otvaraju pogledi i na ostale značajne vrhove prenjskog masiva: Osobac, Sivadije, Plavac, Botine, Erać…
Za petnaestak minuta hoda dolazimo do vrlo značajnog trojnog raskršća: sa juga (s lijeva) nam prilazi put iz pravca Bijelih voda (planinarski dom), a desno, stotinjak metara dalje, možemo se odvojiti prema dolini Tisovice i bivaku Vrutak. Ova staza isprva vodi tik ispod sjeveroistočne stijene Otiša.
Ovdje idemo lijevo markiranim putem preko stijene, povremeno se služeći i rukama, nastavljamo prema sedlu između Zelene glave i Otiša. Ovaj dio puta je u kratkim sekcijama osiguran sajlama, koje pomažu da sigurnije prođemo prema sedlu.
Sa sedla se možemo odvojiti i desno markiranim putem kojim stižemo na vrh Otiša (20 min).
Samo sedlo je najvjetrovitije mjesto na cijeloj planini. Budući da je orijentirano sjever – jug, uvijek je izloženo snažnim strujanjima, što ponekad može biti vrlo neugodno.
Odavde nam je ostalo stotinjak metara uspona do samog vrha. Uspon je djelimično osiguran sajlama.
Sa vrha nam se otvara veličanstven pogled na ostatak prenjskog masiva, na njegove magične vrhove i neponovljive doline.
Pri pogodnim vremenskim uvjetima, također kao na dlanu, vidimo susjednu Čvrsnicu, dugačku barijeru Veleža, Crvanja, Bjelašnicu, Visočicu, Vranicu, Cincar, Dinaru, pa sve do primorskih planina, kao što je Biokovo.
Rezervirajte sebi dovoljno vremena da na najvižem vrhu Prenja dočekate zalazak sunca, čije ćete crvene boje pamtiti čitav život.
Bivak Jezerce (1.655 mnv)
Planinarska kuća Jezerce je otvorenog tipa. Smještajni kapacitet je 15 osoba. Bivak posjeduje peć, a na katu su palače opremljene spužvama. Za udobno prenoćište je potrebna vreća za spavanje. Nedaleko od bivka je najznačajniji i najstabilniji izvor na Prenju. Izvor nikada ne presušuje, pa i usred ljeta hladna voda prija dok je pijete.
***
visina ishodišta: 600 metara
visina vrha: 2.103 metara
visinska razlika: 1.503 metara
vrijeme: Rakov laz – Skok – Jezerce; 2,5 – tri sata; Jezerce – Zelena glava: 1,5 – dva sata; povratak: četiri sata; ukupno: osam – devet sati.
težina: 4 (na skali težine od 1 do 5).