Američki predsjednik Joe Biden još jednom je, na samitu grupe G7, koji čine najvažnije industrijske zemlje zapadnog svijeta i Evropske unije, najavio zapadnu alternativu kineskoj globalnoj inicijativi “Pojas i put”. Međutim, postoje sumnje da li će ova koalicija moći parirati kineskom modernom “Putu svile”, koji sada, deset godina nakon početka inicijative, obuhvata gotovo 150 zemalja svijeta.
Nakon uvođenja reformi i razvijanja modela kojeg su kineski lideri nazvali “socijalizam s kineskim karakteristikama”, a koji mnogi analitičari zapravo vide kao kapitalizam, ekonomski rast Kine bio je ogroman. Ovakav veliki razvoj potaknut globalizacijom učinio je zemlju veoma privlačnim ekonomskim partnerom u 21. stoljeću. Od 2000. godine Kina se uspjela pozicionirati kao jedna od vodećih svjetskih ekonomija, što se često naziva i “ekonomskim čudom”.
Antička trgovinska ruta, ali na mnogo većem nivou
Do 2010. godine prosječna godišnja stopa ekonomskog rasta zemlje išla je i do 10,4 posto. Međutim, rast je donekle usporio poslije toga i Peking je počeo tražiti nove ekonomske prilike i sljedeću fazu razvoja. Tako je 2013. godine kineski predsjednik Xi Jinping predstavio inicijativu “Jedan pojas, jedan put”, koja je kasnije preimenovana u inicijativu “Pojas i put” (Belt and Road Initiative – BRI), kao globalni program koji je trebao oživjeti “Put svile”, antičku trgovinsku rutu, ali na mnogo većem nivou.
Inicijativom se htjela povezati Azija s Afrikom i Evropom putem kopnenih i pomorskih infrastrukturnih mreža, uključujući autoputeve, željezničke pruge, mostove, tunele, plinovode, telekomunikacijske mreže, luke i aerodrome.
Istovremeno s tim, kako su to zamislili kineski zvaničnici, došli bi i međunarodni trgovinski ugovori, razvijanje odnosa među ljudima, harmonizacija politika i standarda, izgradnja institucija i kulturna razmjena. Zemlje centralne i istočne Evrope (CEE), uključujući zemlje Zapadnog Balkana (osim Kosova), dio su ove inicijative i platforme 16+1 koja pomaže u provođenju projekata.
Kineski infrastrukturni projekti na Zapadnom Balkanu su, također, strateške aktivnosti i posmatraju se kao dio BRI-ja, jer Peking želi poboljšati regionalnu povezanost zbog transporta robe iz luke u grčkom Pireju do Evrope. U januaru 2016. godine China Ocean Shipping Company (COSCO) kupila je 67 posto ove najveće grčke luke.
‘Mir, razvoj, saradnja i zajednička korist’
U vezi s tim, Peking finansira nekoliko projekata, među njima i rekonstrukciju željezničke pruge Beograd – Budimpešta te nekoliko autoputeva i drugih željezničkih poveznica između balkanskih zemalja kako bi uvezala grčku luku s Evropom i tako poboljšala protok kineske robe koja tu dolazi.
Kineski globalni infrastrukturni projekat interpretira se na različite načine, od ekonomske prilike i win-win saradnje do sredstva za širenje kineske moći u svijetu, neokolonijalističkog projekta koji stvara dužničke zamke za zemlje koje učestvuju u njemu. U tom kontekstu, treba se sjetiti da je Crna Gora prošle godine tražila od EU-a pomoć kako bi isplatila Kini dug od milijardu dolara za autoput.
Više od 140 zemalja je uključeno u BRI, prema zvaničnim kineskim podacima. Kineski predsjednik koristi svaku priliku za promociju projekta, tvrdeći da su ekonomija, kultura i politika nemiješanja u poslove drugih zemalja njegove osnovne karakteristike.
U zvaničnim dokumentima koristi se termin “duh Puta svile”, koji je postojao prije više od 2.000 godine i putem kojeg su trgovale i povezivale se velike civilizacije Evrope, Azije i Afrike. Prema dokumentima, ovaj duh predstavlja “mir, razvoj, saradnju i zajedničku korist”, čime je, kako primjećuju mnogi autori, ovaj projekat depolitiziran u kineskom narativu i sveden samo na ekonomski razvoj i kulturnu razmjenu.
Zapadni odgovor na BRI – inicijativa poznata kao B3W
Međutim, mnogi zapadni stručnjaci i mediji ističu da je BRI, iako je postao najpoznatiji projekat na svijetu, istovremeno ostao i najmanje jasna inicijativa, koja se često doživljava kao “netransparentna”, uz nedostatak svih informacija i definiranih pravila i normi kojima bi se regulirali odnosi između Kine i svih uključenih zemalja.
Također, kritičari navode da je 90 posto poslova izgradnje infrastrukture u sklopu BRI-ja u Evropi dodijeljeno kineskim kompanijama bez tendera, čime se smanjuje pozitivan utjecaj projekta na lokalnu ekonomiju. Često postoji i obaveza korištenja kineske opreme, materijala i radne snage. Spominje se i nedostatak regulative kojom bi se zaštitio okoliš te netransparentnost ugovora koja dovodi do korupcije. Slične kritike se čuju i kada su u pitanju projekti u Africi.
U junu prošle godine, na sastanku G7 u Velikoj Britaniji, Joe Biden prvi put je najavio zapadni odgovor na BRI – inicijativu “Build Back Better World”, poznatu kao B3W. Obećao je da će pomoći da se zadovolje ogromne infrastrukturne potrebe zemalja s niskim i srednjim primanjima, s fokusom na klimatska pitanja, digitalnu infrastrukturu, rodnu ravnopravnost i zdravstvena pitanja. Međutim, nije dao mnogo detalja o samoj inicijativi.
Projekt koji je Biden najavio na ovogodišnjem sastanku G7 zove se “Partnerstvo za globalnu infrastrukturu i investicije” (PGII). Zabrinutost zapadnih zemalja zbog rastućeg kineskog utjecaja u Africi, Aziji i Latinskoj Americi nije nešto novo, ali kada je američki predsjednik najavio ovu inicijativu, jasno je rekao šta stoji iza toga.
Najavljene su milijarde dolara za projekte
“Ovo nije pomoć ili milostinja. Ovo je investicija koja će donijeti rezultate za svakoga, uključujući američki narod i ljude svih naših nacija”, rekao je. Biden je dodao da zajedno imaju desetke projekata koji se već realiziraju širom svijeta, naglašavajući da će ovo dokazati da demokratije mogu uraditi posao s manje uvjetovanja od Kineza.
“To je šansa za nas da dijelimo našu pozitivnu viziju budućnosti te da zajednice širom svijeta same uvide konkretne koristi od toga što će biti partneri s demokratijama.”
Ideja je da se kombinira vladino finansiranje s kapitalom iz penzionih fondova, privatnih fondova te fondova osiguranja. Već je najavljen projekt od dvije milijarde dolara za solarnu energiju u Angoli, zatim 600 miliona dolara za američku kompaniju da napravi podmorski telekomunikacijski kabl koji će povezivati Singapur i Francusku i osigurati brzi internet. Također su obećane investicije u zdravstvenom sektoru u Senegalu, odnosno u postrojenja za proizvodnju vakcina.
Neki analitičari smatraju da je najbolje da se ovakvim aktivnostima i dalje bave multilateralne ekonomske institucije, u kojima SAD ima glavnu ulogu, prvenstveno Svjetska banka te regionalne banke. Kineski “Pojas i put”, ističu, ipak ima deset godina prednosti.
Investicije su dobre bez obzira odakle dolaze
Međutim, drugi se slažu da su infrastrukturne potrebe siromašnih i zemalja u razvoju ogromne te pozdravljaju investicije bez obzira sa koje strane dolaze, iako se često u tom kontekstu ističe “transparentnost” zapadnih investicija.
Također, isto kao i što Kina to ne navodi, ni SAD ne naglašava da se zapravo ne radi samo o ekonomskom projektu, nego i sredstvu za širenje i pokazivanje moći u svijetu, što je ključno u rivalstvu između dvije globalne supersile.