I na vrhuncu sezone, dok mještani koji u Veloj Luci drže ugostiteljske objekte i iznajmljuju apartmane, već zadovoljno trljaju ruke i broje novce, jutra u tom korčulanskom gradiću budu praznija. Domaći odlaze na tržnicu, ispijaju kafe prije nego krenu kući i pripreme se za još jedan ljetni dan, dok turisti uglavnom spavaju. Tek rijetki su na ulicama.
Na već nemirnoj površini vode nekoliko dječaka se na plastičnom čamcu kroz smijeh bori s talasima, pokušavajući veslati dovoljno brzo da sustignu glomazni trajekt Jadrolinije. S obale ih pomalo zabrinuto posmatra starija gospođa, držeći ruke na kukovima i odmahujući glavom u nevjerici. Sutonom okupan filmski momenat pažljivo prati i nekoliko starijih ribara, te cijeli red nasmijanih mještana, nimalo uvrijeđenih što im neobavezni razgovor uz kafu kontinuirano prekida vriska dječaka.
Ugostiteljski objekti poredani su niz cijelu rivu, koja brojnim detaljima asocira na splićansku, sve do vrha – gdje se kroz uski, neravno popločani prolaz, nazire dugačka prašnjava cesta. Grle je zeleno-žuta polja, nekoliko kamenih kuća i, na samom vrhu, groblje Svetog Roka.
Stotine ljudi i dalje obilazi Oliverov grob
Što se više bližimo ogradi starog groblja, to je glasniji vjetar, a tiša muzika s glavne šetnice. Već je pred ogradom nemoguće oslušnuti bilo šta osim šuštanja lišća. Pažljivo, s puno obzira i poštovanja, koračamo kroz more imena starih dalmatinskih porodica, tražeći spomenik s prezimenom Dragojević.
Negdje pri vrhu stepeništa, s desne strane, licem okrenuto prema brdu, nalazi se vječno počivalište Olivera Dragojevića. Tu zatičemo nekoliko ljudi koji, namještajući cvijeće, tiho izgovaraju molitve. Uskoro nas primjećuju, ustaju, bez riječi kimaju glavom u prolazu i odlaze.
Sigurno nije moglo proći ni tri minuta od trenutka kada smo stali pokraj groba, već se iza nas formirao red ljudi koji su došli posjetiti isto mjesto. U rukama nose svijeće, krunice i bukete. Jedna od mještanki kasnije će nam otkriti da se svijeće na Oliverovom grobu gotovo nikada ne gase, jer na otok redovno pristižu stotine njegovih obožavatelja.
“Na crnom mramoru uvijek su svježi buketi. Netko je uvijek tu da ponovno zapali tek ugašeno”.
Malo mjesto koje živi zbog, ali i za Olivera
Sa zvučnika u Veloj Luci, kao i u većem dijelu Dalmacije, i dalje pjeva Oliver. Mještani vrlo živopisno prepričavaju susrete s pjevačem, zajedničke anegdote i događaje s manjih koncerata i druženja koje je redovno poklanjao ovom malom mjestu.
Sjetit će se mještani, zajedno sa drugima, i ovog 29. jula, četvrtu godinu zaredom, Olivera na koncertu koji će biti organizovan u njegovu čast. U Veloj Luci okupit će se krema tamošnje muzičke scene, provest će večer izvodeći najveće hitove velikog pjevača i prisjećati se pritom interesantnih zajedničkih anegdota. I velik dio turista došao je prisustvovati ovom važnom, sada već tradicionalnom događaju.
Vrlo je mali popis imena poznatih ličnosti s regionalne, ali i svjetske scene, uz čije se ime mogu povezati ovako vrijedne tradicije. Zlatan Stipišić Gibonni će razlog za to vrlo koncizno opisati neposredno nakon Oliverove smrti.
“Odvezala se ‘cima’, Oliver je otišao, a mi smo ostali nekako bolji, još uvijek ganuti i emotivno ranjivi, kao da nas je napustio prijatelj koji nas je dobro znao, s kojim smo dijelili najvažnije životne trenutke radosti i tuge. Uz njega smo odrastali mi, naši roditelji i naša djeca”, rekao je Gibonni, implicirajući da je Oliver više vrlo duboka i važna emocija, nego bilo šta drugo.
“O Oliveru govorimo svaki dan, obilježavamo svaku godišnjicu. To je neko sunce, neko čudo, posebna svijest. On je ipak čovjek koji nam bi nama popravio dan, svojim glasom i odabirom pjesama koje pjeva. To je u Dalmaciji toliko duboko da je nezamislivo”, dodao je.
Za sve nas, Oliver je Dalmacija. More o kojem čežnjivo maštamo zimi i ljeto kojem se jedva čekamo vratiti. Njegova diskografija je splet svih osjećaja koje vežemo za plavetnilo, kamen, beskrajne vrućine i velike ljetne ljubavi. Sve ono što je opjevao moguće je pronaći na tišoj strani Korčule. Gotovo je svaki detalj Vela Luke vrlo vješto ušiven u njegove pjesme, jednako kao što je i Oliver prisutan u svakoj pori ovog otoka.