Pucnjava u školi u Uvaldeu, u Teksasu, u kojoj su ubijena djeca, ponovo je u Sjedinjenim Američkim Državama pokrenula raspravu o kontroli vatrenog oružja, pitanju koje izaziva najdublju podjelu u američkom društvu.
Da bi se shvatio ovakav razdor među Amerikancima što se tiče posjedovanja i nošenja oružja, mnogi stručnjaci kreću od prošlosti i vremena kada je nastao čuveni Drugi amandman američkog Ustava.
Američka “kultura oružja” ima korijene u nastajanju američke nacije, a zatim se naslanja na praksu i običaje Amerikanaca tokom tog perioda i okolnosti u kojima su se našli, uključujući osnivanje milicija, lov u divljini te specifičnosti života na granicama, što je sve uneseno u zvanične državne dokumente tog vremena.
Nakon završetka Američkog rata za nezavisnost od Britanije 1783. godine, predstavnici tadašnjih 13 američkih kolonija sastali su se u Philadelphiji kako bi napravili budući ustav. U to vrijeme, kao i sada, u SAD-u su postojale dvije jake političke stranke – federalisti i antifederalisti. Federalisti, koje je vodio Alexander Hamilton, predstavljali su industrijske i trgovačke interese, dok su antifederalisti pod Thomasom Jeffersonom bili glas poljoprivrednika, farmera te ljudi sa juga. Dvije političke struje imali su različite poglede na ulogu centralne, federalne vlade, gdje su federalisti htjeli jaku, centraliziranu državnu vlast, a antifederalisti jake države sa više ovlasti.
Nakon donošenja Ustava SAD-a, federalisti su uveli amandmane kako bi se približili antifederalistima i tako smanjili mogućnost sukoba i podjela. Tako je donesen i Drugi amandman, nakon brojnih rasprava federalista i antifederalista, u kojem se navodi: “Budući da je dobro uređena milicija nužna za sigurnost slobodne države, pravo građana da drže i nose oružje neće biti ograničeno”.
Uloga milicija
Danas postoje brojne rasprave o Drugom amandmanu, a zapravo se ni pravnici ni pravni stručnjaci ne slažu o tome kako ga interpretirati. Stoga mnogi rješenje pokušavaju pronaći u raspravi o prošlosti, kada je amandman nastao.
Prije Američke revolucije i Rata za nezavisnost, kolonije nisu bile u stanju da formiraju vojsku, jer nisu imale ni sredstva ni obučene vojnike. Zbog toga je odgovornost bila na naoružanom građaninu da brani zemlju od stranih sila ali i starosjedioca (tačnije da im otme zemlju).
Širenje Sjedinjenih Američkih Država prema zapadu krajem 18. stoljeća do polovine 19. stoljeća, dovelo je do toga da su Amerikanci počeli živjeti na “granicama” sa nepoznatim, što je također korišteno kao argument za posjedovanje oružja, koje je često korišteno protiv starosjedilaca na tom području.
Također, nastajanje SAD-a pratilo je i formiranje milicija. Biti pripadnik milicije i posjedovati vlastito oružje i municiju bilo je obavezno za svakog bijelog muškarca. Milicije su djelovale više lokalno, ali su se pokazale korisnima u borbi protiv Britanaca tokom revolucije. Međutim, već krajem 18. stoljeća počela se stvarati vojska i dobrovoljne milicije.
Borba protiv tiranije i lov
Neki Amerikanci 18. stoljeća smatrali su i da imaju pravo da nose oružje kao sredstvo odbrane od potencijalne autoritarne vlade, što je stav nastao zbog otpora britanskoj vladavini. Neki od autora Drugog amandmana su se bojali da federalna vlada može koristiti svoju regularnu vojsku da silom nametne volju državama te su htjeli zaštititi pravo državne milicije da u tom slučaju uzme oružje u ruke.
Drugi su se bojali da bi nekontrolisane naoružane milicije mogle dovesti do haosa te su vjerovali da rođenje američke republike daje priliku da se na miran način razriješe sva pitanja.
Također, posjedovanje oružja bilo je neophodno za lov, što je za neke Amerikance bio glavni izvor hrane, a također su se oružjem branili od životinja u nepreglednoj divljini na kojoj su pravili svoja naselja.
Nakon završetka Građanskog rata 1865. godine, donesen je i Trinaesti amandman kojim se ukida ropstvo. Međutim, neke južne države su donijele posebne zakone kako bi ograničile prava i slobode Afroamerikanaca, između ostalog i držanje i korištenje oružja. Zbog ovoga je donesen i Četrnaesti amandman o građanskim pravima i jednakoj zaštiti građana nakon čega se osnivaju i afroameričke milicije koje će imati važnu društvenu ulogu, što je na kraju dovelo i do osnivanja rasističkog pokreta kao što je Ku Klux Klan.
Dakle, pravo da se drži i nosi oružje uključeno je u Ustav u smislu da se postigne cilj “dobro uređene milicije”, kako bi se osigurala odbrana nacije, čak i od federalne vlade ako postane “tiranska” te da se postigne ravnoteža moći između naroda, država i federalne vlade.
Treba li automatsko oružje za lov?
Danas mnogi zagovornici prava na posjedovanje i nošenja oružja navode da je oružje neophodno za samoodbranu i lov, ali takve aktivnosti ne zahtijevaju i automatsko oružje. Ovakvo oružje se često koristilo u pucnjavama u kojima je ubijeno jako puno ljudi.
Većina Amerikanaca podržava federalnu zabranu ovakvog oružja koje je ustvari namijenjeno vojnim operacijama. Za neke je zabrana bilo kakvog oružja kršenje Drugog amandmana.
Protivnici kontrole oružja vide Drugi amandman kao garanciju prava individualnih građana da drže i nose oružje te smatraju da on štiti prava generalno stanovništva jer su kolonijalni zakoni zahtijevali da svako domaćinstvo posjeduje oružje a svaki bijeli muškarac da bude spreman na samoodbranu.
Protivnici kontrole oružja razmišljaju na ovaj način: “zbog toga što je amandmanom zagarantovano milicijama da posjeduju oružje, samim tim amandman garantuje i oružje svakom građaninu”. Također navode i da termin “pravo naroda” iz Drugog amandmana ima isto značenje kao “pravo naroda” u Prvom amandmanu koji garantuje različite slobode kao što je sloboda okupljanja te religijske slobode.
Homer i engleski kralj
Zagovornici kontrole naoružanja tvrde da se mnogo toga promijenilo otkako je napisan amandman. Neki od njih smatraju da je on samo garantovao pravo države da naoruža građane za odbranu, a ne pravo privatnih građana da posjeduju i nose oružje.
Današnju situaciju u američkom društvu što se tiče kontrole oružja dobro opisuje popularna serija The Simpsons.
U jednoj epizodi, Homer i njegova kćerka Lisa raspravljaju o Drugom amandmanu i individualnim i kolektivnim pravima.
Homer kaže: “Moram da posjedujem oružje, to mi nalaže Ustav!”
Lisa mu na to odgovara: “Tata, Drugi amandman je samo ostavština iz revolucionarnih dana. Danas nema nikakvo značenje!”
Homer: “Nisi u pravu, Lisa. Da je nemam ovo oružje, kralj Engleske bi mogao ovdje ušetati u bilo kojem momentu”.