Prirodi je dosadilo s ljudima

Ne smijemo potcijeniti prirodu, trebaju nam strategije.

Poplave ne biraju ni zemlju, ni mjesto, ni ljude (EPA)

Žale se ljudi posljednju deceniju kako se priroda promijenila i kako više nije toliko predvidiva, a zapravo istina je da je njoj dosadilo s ljudima. Ljudi nisu brižni. Sjete se nje, kad im nevolja zakuca.

A, problem Bosne i Hercegovine je uistinu taj što očigledno brzo sve zaboravlja, pa, tako i poplave koje su se desile prije osam godina. Mogle bi opet da se razljute i izliju rijeke.

I šta tada?

Šta smo naučili od tog maja 2014. godine? Treba li nam ponovo aktivizacija klizišta, pomjeranje minskih polja, uništavanje plastenika, usjeva, pogotovo u vrijeme velikih i neopravdenih poskupljenja, što prijete egzistenciji ljudi, dok se pojedinci bogate na muci naroda. Trebaju nam strategije. Ne smijemo potcijeniti prirodu. Ne kaže džabe kineska poslovica: „Od mnogo sitne kiše može nastati poplava“. Zato i moramo biti pripremljeni za nove.

Ni najrazvijeniji nisu sigurni

Nedavno su se desile poplave u Tuzlanskom kantonu, najteža situacija je bila u općini Čelić. Ubrzo bi se to moglo desiti u nekom drugom kantonu. Uostalom svjesni smo posljednjih deceniju globalnog zagrijavanja i povećanog intenziteta padavina širom Evrope. A, poplava je bilo 2021. godine i u Njemačkoj, Belgiji, Holandiji. Te poplave su pokazale da čak ni razvijene zemlje nisu sigurne od teških uticaja ekstremnih vremenskih prilika za koje smo vidjeli i za koje znamo da se pogoršavaju klimatskim promjenama. Izvještaji su i tad prognozirali da će sa rastom temperatura, zapadna i centralna Evropa biti itekako izložene i padavinama i poplavama.

Hitnom globalnom izazovu svijet mora ozbiljnije pristupiti. Poplave ne biraju ni zemlju, ni mjesto, ni ljude. Moramo pametno osmisliti oklope zaštite. Uglavnom kad nam voda dođe do grla sjetimo se Biblijskog potopa, Nojeve barke.

Svako  mora preuzeti svoju ličnu odgovornost da se prilagodi klimatskim promjenama. I onaj u urbanoj, ali i onaj u ruralnoj sredini. Neke preventivne korake možemo poduzeti, primjerom drugih zemalja u borbi protiv poplava. Dosta je izgovora, vrijeme je za incijative. Kina kao zemlja u kojoj je stopa urbanih poplava udvostručena posljednjih godina odabrala je koncept „spužvastog grada“.

A to je onaj koji može držati, čistiti i odvoditi vodu na prirodan način, koristeći ekološki pristup. Taj spužvasti grad je pametno osmišljen jer zadržava kišnicu za vlastitu potrebu, unutar svojih granica. A, takva voda korisna je i nama. Možemo je koristiti za navodnjavanje vrtova, farmi, zamjenu umjesto vode koja se koristi za ispiranje toaleta. Bosna i Hercegovina je puna i zapuštenih krovova zgrada. Te krovove možemo uljepšati zelenilom. Zeleni krovovi su već postali popularni širom Evrope. Estetski svakako ljepše izgledaju, a upijaju kišnicu i ublažavaju poplavu. A, tek koje bi prednosti imala zajednica od zelenih krovova i korisnost, jer bi tako neutralisali efekat kiselih kiša i uklonila zagađenje azotom iz kišnice.

Šta će nam beton?

Ono što svakako moramo jeste da kanalizacioni sistem održavamo čistim, a ne da ga začepljamo otpadom. Šta će nam beton, kad u Evropi i širom svijeta su već odavno nepropusne površine zamijenjene propusnim materijalima kao što su trava i bašte. Propusni trotoar nije nikakav luksuz, ljepše izgleda i koristan je. Svakako da moramo poboljšati mehanizme upozorenja na poplave, to će spasiti mnoge živote.

Nekada je bilo više poplavnih ravnica i preljevnih područja za rijeke. Danas je to drugačije, a to je zbog napadnog širenja urbanih područja. I u tome smo nazadovali, a korisne su i te poplavne ravnice, jer zadržavaju i upijaju vodu, štiteći obližnje gradove od obilnih padavina. Žalimo se kako nam je kriva priroda, a krivica je u ljudima. A tek ako otvorimo priču o nelegalnoj gradnji koja nas sve ugrožava.

Šansa se treba dati mladim i kreativnim inovatorima. Kao i u svemu drugome.

 

 

 

Izvor: Al Jazeera