Slučaj Mirele Čavajde, žene koja je u 25. tjednu trudnoće saznala da joj plod ima maligni tumor te da su šanse za njegovo preživljavanje minimalne, i kojoj je u zagrebačkom KBC Sveti Duh odbijen pobačaj uz sugestiju da zahvat obavi u Sloveniji, još je jedna potvrda kako je pobačaj u Hrvatskoj, iako u teoriji legalan, u praksi često nedostupan.
Da nije bilo njezine prijateljice, novinarke Ivane Paradžiković koja je na društvenim mrežama podijelila situaciju u kojoj se Čavajda našla, njen bi slučaj vjerojatno prošao ispod radara javnosti, kao što tako prolaze slučajevi stotine drugih žena koje proživljavaju slične situacije kada je u pitanju prekid trudnoće.
Konkretno, u Čavajdinom slučaju, dijete, ukoliko bi se i rodilo živo, imalo bi teške tjelesne i mentalna oštećenja, s tim da vjerojatno ne bi dugo živjelo. Radi se, kako stoji u nalazu bolnice, o teškoj malformaciji ploda zbog čega postoji medicinska indikacija za prekid trudnoće.
Unatoč tome, kako je kasnije objasnila ravnateljica bolnice, Čavajda prekid trudnoće nije mogla obaviti u KBC Sveti Duh jer u njihovoj bolnici nije bilo ginekologa koji bi znali obavili jedan takav zahvat.
Ona je na njega, pak, imala pravo.
Nedostupno pravo
Po važećem zakonu žena ima pravo na prekid trudnoće do desetog tjedna bezuvjetno, a nakon 10. tjedna samo ako je u pitanju ugroza života i zdravlja same žene, ako liječnici očekuju da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama, ili ako je do začeća došlo kaznenim djelom.
Unatoč jasnim zakonskim odredbama i liječničkim nalazima, Čavajdin je slučaj morala procijeniti i posebna komisija od 40 liječnika, o čijem je mišljenju izvijestio ministar Vili Beroš na konferenciji za javnost tijekom koje je pokušao opravdati činjenicu da su Čavajdi zagrebačke bolnice odbile napraviti prekid trudnoće na koji ima pravo.
Pritom je ministar rekao kako se još ne zna je li tumor dobroćudan ili zloćudan, iako su nalaz koji je Čavajda dobila u Zagrebu potvrdili i slovenski liječnici u Kliničkom institutu za radiologiju u Ljubljani. Ministrova komisija, odnosno, liječnici s kojima je pričao, smatraju da bi dijete preživjelo i da bi ga trebalo liječiti.
Na kraju, Beroš je izjavio da se trudnica trebala javiti direktno njemu, sugeriravši pritom kako je ponekad, snalazeći se u kaosu zdravstvenog sustava u kojem pacijent ne može ostvariti svoja prava, dovoljno samo nazvati ministra.
Pitanje je kakav bi odgovor dobile od ministra desetine žena koje su, uslijed sličnih situacija, također bile prisiljene obaviti pobačaj u Sloveniji, ali bez ikakve podrške javnosti kakvu je dobila Čavajda.
Naime, liječnici iz susjedne zemlje potvrdili su hrvatskim medijima da je takvih slučajeva, u kojima liječnici u Hrvatskoj odbijaju uslijed malformacija ploda izvesti pobačaj, godišnje desetak, a sveukupno nešto manje od 200 žena dolazi pobaciti u Sloveniju jer u svojoj sredini ne mogu naći ginekologa koji radi taj zahvat.
Osim toga, pitanje je koliko je žena koje su se našle u ovakvoj ili sličnoj situaciji ali nisu imale dovoljno sredstava za pokriti put i troškove u Sloveniji, ni volje ni snage za izaći u javnost sa svojom pričom.
Prigovor savjesti
Prema ministru Berošu, neprihvatljivo je i to da se trudnice šalje u Sloveniju, iako mediji i nevladine organizacije godinama upozoravaju kako je ženama u Hrvatskoj pobačaj nedostupan zbog toga što se liječnici pozivaju na priziv savjesti. U Hrvatskoj oko 60 posto liječnika ne radi pobačaje upravo zbog tog instituta. Osim što je taj zahvat ženama često nedostupan, u Hrvatskoj se on izvodi kirurški, odnosno, jako malo bolnica obavlja pobačaj lijekovima koji je neinvazivan i manje opasan od kirurškog.
Pitanje pobačaja sve ovo vrijeme bilo je nezgodno i za sam Ustavni sud kojem je trebalo punih 26 godina da o njemu iznese svoje mišljenje. Zahtjev za ocjenom ustavnosti zakona iz 1978. godine podnesen je još 1991. godine, a Ustavni je sud tek 2017. godine donio odluku o pobačaju.
Rješenjem od prije pet godina zabrana abortusa je onemogućena, a Vladi je dodijeljen rok od dvije godine da promijeni zakon iz 1978. i tako da regulira sva sporna pitanja, ona koja uključuju rok za inducirani pobačaj, cijenu zahvata te pitanje priziva savjesti.
Iako je od tog rješenja prošlo pet godina, a u Saboru se našlo nekoliko zakonskih prijedloga, Hrvatska još nema zakon o pobačaju koji bi onemogućio da se ovakve situacije događaju.
Šef saborskog Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić tako je unazad nekoliko dana rekao kako će donošenje nove regulative u jednom dijelu njihovih birača biti prihvaćeno s nezadovoljstvom, međutim, da se meritum i postupanje Hrvatske kao države prema prekidu trudnoće ništa se neće promijeniti ni novim zakonom.
Nevladine udruge koje se zalažu za pravo žene za izbor dosad su više puta upozoravale kako bi se novim zakonom dostupnost pobačaja mogla još više zakomplicirati. Naime, i bivši ministar zdravstva Milan Kujundžić i ovaj aktualni, Vili Beroš, u svojim su izjavama nekoliko puta dali do znanja kako nije nemoguće da se novim zakonom uvede obavezno savjetovanje prije prekida trudnoće.
Time se, osim što se baca sumnja u sposobnost odlučivanja žene koja je donijela odluku o prekidu trudnoće, i koja za nju zasigurno nije bila laka, potencijalno otvara prostor za odugovlačenje postupka.
U takvom bi tom scenariju bilo moguće da žena, iz niza razloga (pa i onog koji se odnosi na manjak liječnika i ostalog stručnog osoblja u bolnicama), ne stigne obaviti savjetovanje prije roka u kojem je dopušten prekid trudnoće na zahtjev.
Pravo na izbor
Slučaj Mirele Čavajde odjeknuo je u medijima samo nekoliko dana nakon što je u javnost izašao nacrt odluke Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država kojim se poništava odluka u slučaju „Roe protiv Wadea“ iz 1973. kojom je legaliziran abortus. Odluku je donio sud s konzervativnom većinom, odnosno, sucima koje je postavio bivši američki predsjednik Donald Trump.
Odluka još nije službeno objavljena, no ukoliko se ona potvrdi u obliku u kojem je izašla u medijima, konzervativne, “pro-life” društvene struje odnijet će veliku pobjedu u takozvanom kulturnom ratu.
Hrvatsku se ta odluka ne tiče direktno – Ustavni je sud već donio odluku o tome da žene imaju pravo na izbor.
Međutim, nije nemoguće da se zakonskim rješenjem napravi sve kako bi se on dodatno otežao i kako bi žene i dalje, po zahvat koji je u Hrvatskoj reguliran još 1952. godine, odlazile preko granice.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.