Prva polovina 20. stoljeća u Bosni i Hercegovini obilježena je konstantnim napretkom u oblasti nauke. Temelj tom napretku postavljen je nekoliko decenija ranije u prošlosti, u vrijeme kada se u Bosni i Hercegovini uspostavljala uprava Austro-Ugarske monarhije i počeo proces sistemskog razvoja nauke.
U talasima doseljavanja u Bosnu i Hercegovinu je pristigao i značajan broj stranih visokoobrazovanih kadrova, koji su svojim radom i djelom postavili osnovu za multidisciplinarno istraživanje bosanskohercegovačke povijesti.
Toj plejadi naučnika pripadala je i Irma Čremošnik, doseljenica iz Rumunije, koja je djelujući u Bosni i Hercegovini dala nemjerljiv doprinos razvoju savremene arheologije.
Dolazak u Bosnu i obrazovanje
Irma Čremošnik rođena je u Aradu, u Rumuniji, 12. januara 1916. godine. Ipak, djetinjstvo je provela u Sarajevu, gdje je njezin otac, Gregor Čremošnik, vrlo priznat i eminentan stručnjak za oblast srednjovjekovne povijesti, radio u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. U Sarajevu, sa kojim je osjećala duboku povezanost cijelog života, završila je osnovnu školu i gimnaziju.
Za svojim ocem privremeno je otputovala u Makedoniju, gdje je na Filozofskom fakultetu u Skoplju diplomirala na studiju klasičnih jezika. Do povratka u Sarajevo kao profesorica radila je u Tetovu, Skoplju i Nišu, Beogradu pri Ministarstvu prosvjete i Umjetničkom muzeju.
U Sarajevo se vratila 1947. godine i počela sa radom u Zemaljskom muzeju gdje se, tri decenije kasnije, i penzionisala. Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, 1952. godine. Od zasnivanja radnog odnosa u Zemaljskom muzeju, sve do smrti, njezin akademski vijek u cjelosti je bio posvećen istraživanju antičke povijesti Bosne i Hercegovine.
Veliki arheološki projekti u Bosni i Hercegovini
Čremošnik je rukovodila, ili bila dijelom šireg tima istraživača, na više arheoloških nalazišta. Prvi lokalitet na kojem su vršena iskopavanja pod njenim nadzorom su Kućišta, u blizini naselja Višići u okolini Čapljine, gdje su otkriveni ostaci rimske vile. Rezultat tih istraživanja bila je njena studija pod naslovom Rimska vila u Višićima, publikovana u Glasniku Zemaljskog muzeja 1965. godine. Bio je to jedan od rijetkih objekata, sačinjen od tri zgrade, koje datiraju iz doba Principata (I – III st.), odnosno Ranog Rimskog carstva. Tom prilikom otkriveni su iznimno dobro očuvani mozaici sa raskošnim geometrijskim motivima, te značajan broj primjeraka keramike i željeznih predmeta različite namjene. Na osnovu prikupljenih nalaza sa terena Čremošnik je izvršila dataciju fragmenata otkrivene umjetnosti, smještajući ih u doba između 150. i 190. godine n.e.
Drugi lokalitet na kojem je Čremošnik istraživala jeste Crkvina u Paniku, uz rijeku Trebišnjicu, gdje je otkriven lukusazna stambena građevina iz rimskog perioda. Riječ je o tipu rimske urbane vile. Prva sondiranja i probna istraživanja vršena su 1959. i 1960. godine, dok su sistematičnija i ozbiljnija arheološka iskopavanja realizirana pod vođstvom Irme Čremošnik 1967. i 1968. godine. Posebno značajna otkrića bili su brojni fragmenti geometrijskih i jednog figuralnog mozaika. Na osnovu analize zidnih predstava i datiranja mozaika, Čremošnik je dokazala da je kršćanstvo bilo prisutno na ovim prostorima mnogo prije nego je ova religija Milanskim ediktom 313. godine zvanično proglašena legalnom. Saznanja i faktografske podatke nastale istraživanjem Čremošnik je prezentirala u svojoj studiji Rimsko naselje na Paniku kod Bileće.
Djelo izvanredne vrijednosti
U okolini Bihaća, tačnije na lokalitetu Založje, Čremošnik je prilikom svojih istraživanja našla ostatke jedne rimske stambene građevine većih dimenzija koja, vjerovatno, pripada kasnoj antici. Na istom lokalitetu otkriveni su dobro očuvani ostaci trobrodne kasnoantičke crkve dimenzija 21×11 metara. U njenoj blizini pronađeno je i nekoliko grobnica. Da je riječ o vrlo bogatom nalazu govori i činjenica da je u Založju pronađen i nalaz sa predstavom japodskih konjanika, čiju analizu je vršila upravo Čremošnik. Njena istraživanja, osobito iskopavanja vršena u Bihaću, doprinijela su boljem razumijevanju povijesti rimskog perioda na tlu sjeverozapadne Bosne. Tome svjedoči i veliki broj nalaza pronađenih u rimskoj vili u Izačićima, rimskom naselju u Gati Ilidži. Istraživanja provedena u Bihaću Čremošnik je upotpunila temeljitom analizom i rekonstrukcijom čak 24 epigrafska spomenika iz Golubića i Založja.
U toku svog višedecenijskog bavljenja arheološkim istraživanjima Irma Čremošnik je izvršila evidenciju određenih, do tada nepoznatih, antičkih lokaliteta iz vremena rimske uprave. Na taj je način stvorila sve preduslove za lakši i mnogo efikasniji rad budućih generacija arheologa.
Uloga Irme Čremošnik u povijesti razvoja bosanskohercegovačke arheolgije postaje veća činjenicom da nije rođena u Bosni i Hercegovini, a da je karijeru istraživača i sve ono što je sa njom došlo u vidu izvanrednih rezultata arheoloških iskopavanja, počela i završila u njoj.