S ruskom invazijom na Ukrajinu, koncept “slobodni svijet”, osmišljen u Drugom svjetskom ratu i korišten intenzivno u Hladnom ratu, ponovo je oživljen u punom kapacitetu. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski redovno koristi ovaj izraz u svojim obraćanjima javnosti i međunarodnoj zajednici.
Prije nekoliko dana, Zelenski je, nakon sastanka s kanadskim premijerom Justinom Trudeauom, rekao da je samit G7 pokazao da je “slobodni svijet” odlučan ne samo da odbrani slobodu, nego i da istraje, kao što je to uradio prije 77 godina. Najblaži saradnici ukrajinskog predsjednika čak su ga oslovljavali kao “heroja slobodnog svijeta”.
Međutim, šta znači ovaj koncept i ko, zapravo, čini “slobodni svijet”?
Borba između ‘slobodnog’ i ‘robovlasničkog svijeta’
Sama ideja “slobodni svijet” generalno ukazuje na podjelu između demokratskog i nedemokratskog bloka u svijetu, ali već od početka korištenja ovaj koncept je bio dosta neodređen. Termin se pojavio krajem 30-ih i početkom 40-ih, kao dio antifašističkog otpora, kako bi se stvorila veća solidarnost među demokratskim državama.
Tokom Drugog svjetskog rata američki potpredsjednik Henry Wallace naglasio je da se vodi globalna borba između “robovlasničkog svijeta i slobodnog svijeta”, povezujući to s Građanskim ratom u SAD-u. “Baš kao što SAD 1862. godine nije mogao ostati pola robovlasnički i pola slobodan, tako i u 1942. godini svijet mora donijeti odluku o potpunoj pobjedi.”
Počeci upotrebe termina “slobodni svijet” povezuju se i s filmom Uvod u rat Franka Capre, koji je osvojio Oscara. U filmu se prikazuju dvije planete: jedna bijela – “slobodni svijet”, i druga crna – “robovlasnički svijet”. “Slobodni svijet” se opisuje kao Zapadna hemisfera, koju predvode SAD i Zapadna Evropa, a “robovski svijet” kao Istočna hemisfera, u kojoj su nacistička Njemačka, fašistička Italija i Japansko carstvo.
Ova ideja je bila na vrhuncu tokom Hladnog rata, a koristila se najviše u SAD-u, kako bi se opisala borba za svjetsku dominaciju između demokratskog savezništva i komunizma. U vanjskopolitičkim dokumentima SAD-a tokom 50-ih se službeno koristio pojam “slobodni svijet” i “robovlasničko društvo”.
Poziv na zapadno jedinstvo protiv komunističke prijetnje
Američki predsjednik Dwight D. Eisenhower je 1958. godine rekao: “Razlog zašto to zovemo ‘slobodni svijet’ je zato što svaka nacija u njemu želi ostanti nezavisna pod svojom vlastitom vladom, a ne pod nekom diktaturom.”
Međutim, kritičari uviđaju i da su desničarske diktature u savezništvu sa SAD-om, kao što je bilaŠpanija Francisca Franca, bile dio “slobodnog svijeta”. Moskva je, također, kritizirala koncept te je sovjetski premijer Nikita Hruščov 1959. godine kazao da “takozvani slobodni svijet čini kraljevstvo dolara”.
Osim toga, pojavio se i pojam “lider slobodnog svijeta”, koji se odnosio na to da SAD ili njegov predsjednik zadaje smjer vanjske politike demokratskih država. Prvi put je ovaj termin spomenut u članku New York Timesa 1948. godine, u kojem se poziva na zapadno jedinstvo protiv komunističke prijetnje. U tekstu piše da je, s najvećom ekonomskom moći, SAD potencijalni politički lider slobodnog svijeta.
Ova fraza se redovno počela upotrebljavati u kontekstu SAD-a krajem 40-ih, zbog slabosti drugih demokratskih država, kao što su Velika Britanija i Francuska, ali i zbog američkog liderstva u antikomunističkoj koaliciji te Marshallovog plana, osnivanja NATO-a i uključivanja u Korejski rat.
Pitanje Christiane Amanpour koje je nerviralo Billa Clintona
Iako u manjem obimu, termin se nastavio koristiti i nakon Hladnog rata, iz kojeg je SAD izašao kao globalni pobjednik a zatim vodio intervencije u Somaliji, Haitiju, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Afganistanu i Iraku.
Izvještavajući iz opkoljenog Sarajeva 1994. godine, novinarka Christiane Amanpour pitala je tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona putem videoveze zašto, kao “lider slobodnog svijeta”, odugovlači da zaustavi krvoproliće te da li time šalje poruku zemljama kao što je Sjeverna Koreja da ga shvate manje ozbiljno. Clinton je bio vidno iznerviran pitanjem.
Tokom napada 11. septembra 2001. godine administracija George W. Busha govorila je da je to napad na slobodu, civilizaciju i “slobodni svijet”. S druge strane, Barack Obama je 2007. godine rekao da je “posljednjih šest godina pozicija lidera slobodnog svijeta ostala otvorena” te da je “vrijeme da se to mjesto ponovo popuni”.
Predsjedavanje Donalda Trumpa i mogućnost nove, totalno različite vizije američke vanjske politike dovelo je do preispitivanja da li je SAD zaista još uvijek lider slobodnog svijeta. Stoga je njemačka kancelarka Angela Merkel sve češće bila nazivana “liderkom slobodnog svijeta”.
‘Putin pokušava uzdrmati temelje slobodnog svijeta’
Kada je magazin Time 2015. godine proglasio Angelu Merkel osobom godine, zbog upravljanja migrantskom krizom, na naslovnici je pisalo “kancelarka slobodnog svijeta”. Jedan članak u Politicu, o sastanku Angele Merkel i Trumpa u Bijeloj kući, nosio je naslov “Liderka slobodnog svijeta susrela se s Donaldom Trumpom”.
Također, nekadašnja američka državna sekretarka Hillary Clinton opisala je jednom prilikom Angelu Merkel kao “najvažnijeg lidera slobodnog svijeta”. Ovakvi epiteti su se nizali u skladu s mišljenjem da je SAD izgubio poziciju lidera slobodnog svijeta nakon što je Trump došao na vlast. Angela Merkel je, s druge strane, odbacila ovu ideju kao apsurdnu.
Sadašnji američki predsjednik Joe Biden je tokom predizborne kampanje govorio o “obnovi duha i zajedničkog cilja slobodnog svijeta”, dok su mnogi analitičari iznijeli stav da je ovaj ideja zastarjela. Međutim, nakon ruske invazije na Ukrajinu, krajem februara, izraz je ponovo dobio svoje puno značenje te ga je Biden opet upotrijebio u obraćanju naciji, rekavši da Vladimir “Putin pokušava uzdrmati same temelje slobodnog svijeta”, misleći da ga može “pokoriti” svojim idejama.