Krajem prošle godine u nekoliko beogradskih nezavisnih medija objavljeni su snimci proslave rođendana sina novog-starog predsednika Srbije Aleksandra Vučića u jednom beogradskom restoranu. U pitanju je žestoka proslava, na kojoj se pucalo iz pištolja u zatvorenom prostoru, na kojoj su se urlikale navijačke pesme “Crvene zvezde”, na kojoj su dominirali huligani iz jedne zloglasne navijačke grupe, a sa kojim je predsednik zagrljen i vidno pijan đuskao i zapevavao.
Nije nikakva tajna – naprotiv, on se sam time hvali – da je predsednik Srbije iznikao iz “Zvezdinog” navijačko-kriminalnog miljea, kao što nije tajna da su navijačke grupe jedna od udarnih pesnica njegovog režima, koja služi za zastrašivanje političkih protivnika i tzv. izborni inženjering, odnosno kupovinu glasova i ucenjivanje birača. Nije ni tajna, o tome je dosta toga napisano, i prilično dobro dokumentovano, da zauzvrat navijačke grupe imaju pravo da se bave poslom sa one strane zakona, kao što je, recimo, dilovanje narkotika.
Slično su stvari stajale i tokom devedesetih, s tim što su se tada iz navijačkih skupina regrutovale i paravojne jedinice koje su činile zlo po regionu. Ne treba podsećati da je zloglasni Željko Ražnatović Arkan bio neprikosnoveni car “Zvezdinih” tribina.
Isprepletenost navijača, ‘bezbednjaka’ i visoke politike
Kolika je moć navijačkih organizacija danas, pokazuju događaji koji su pratili prošlogodišnje hapšenje jezive kriminalne ekipe Veljka Belivuka, koje je prilično prodrmalo državu i uznemirilo građane. Ova formalno navijačka grupacija izgleda se otrgla kontroli i previše osamostalila: osim poslovima vrednim desetine miliona evra, bavila se i stravičnim likvidacijama ljudi, koje su mesecima punile naslovnice medija. Bilo je tu svega, pa i mlevenog čovečjeg mesa od kojeg su navodno spravljani ćevapi.
Sam državni vrh priznao je da je klan u tim poslovima imao zaštitu i podršku određenih delova bezbednosnih institucija, a nije do danas najjasnije kada je i zašto “pukla tikva”. Sam Belivuk je svedočio o tome kakve je sve poslove imao sa vlašću, a njegova delatnost je neraskidivo vezana za Fudbalski klub “Partizan”.
Decenijska isprepletenost navijačkih grupa, bezbednosnih službi i visoke politike u Srbiji omogućio je huliganima sa tribina da budu i “kraljevi ulice”, ali praktično i gazde sportskih klubova. Veliki je broj slučajeva koji kazuju da se sami sportisti nalaze pod njihovom paskom, često uplašeni i ucenjeni.
Huligani su naravno ultranacionalisti, a u kontekstu rata u Ukrajini, u punom su se formatu stavili na stranu ruskog agresora, podržavajući ratne zločine, ubijanje civila i rušenje gradova. U više navrata su skandiranjem i koreografijom na sportskim priredbama pokazali svoju privrženost Vladimiru Putinu, i poslali poruke zbog kojih se region, ali i ceo svet naježio. Recimo, u prvim danima agresije, ikonografija groblja u bojama ukrajinske zastave bila je rasprostra po celoj severnoj tribini “Zvezdinog” stadiona. To se desilo na “večitom derbiju”. Ni navijači “Partizana” nisu hteli da ih neko optuži za nedostatak patriotizma, pa su slične poruke i oni slali, takmičeći se sa “večitim rivalom” u tom ko će biti već rusofil i idiot.
Ukrajinska zastava manje omiljena nego ‘šahovnica’
Naravno da to nije nikakvo opravdanje, ali je jasno da bi igrači Košarkaškog kluba “Crvena zvezda” imali ozbiljnih problema da su pre neki dan u Kaunasu, pred utakmicu sa “Žalgirisom”, učinili ono što bi zapravo svaki normalan i civilizovan čovek uradio: prihvatio transparent u bojama ukrajinske zastave sa natpisom “Stop War”. Time bi taj normalan i civilizovan čovek poslao jasnu, neupitnu, časnu, jednostavnu poruku da je protiv rata, da je protiv zločina, da je protiv agresije na nezavisnu državu, da je protiv rušenja gradova i ubijanja nevinih ljudi.
After the Russian Aggression in Ukraine,the fans of the football club Crvena Zvezda made a scandalous choreography with graves in the colors of the Ukrainian flag.Weeks ago they made propaganda that they wanted peace with the Russian flag next to banner. Now their masks fell off! https://t.co/DSZ0s33i7d pic.twitter.com/FmQlNHwCnf
— Daniel Smith (@DanielS18352008) April 3, 2022
Osim što bi neki od košarkaša možda dobili koju ćušku ili zavrtanje ušiju od huligana u svlačionici, verovatno bi bili i meta napada režimskih i režimsko-sportskih medija u Srbiji, koji se punim srcem nalaze na ruskoj strani, i koji su antiratni transparent u Ukrajini doživeli kao provokaciju i antisrpski incident. Po njima, košarkaši, koji nisu hteli da se odrede prema ratu, zapravo su žrtve, zbog toga što su – je li – izviždani.
Košarkaši bi, kao, podržali antiratnu poruku da nije bilo ukrajinske zastave, koja je iz nekog razloga u Srbiji poslednjih meseci manje omiljena nego “šahovnica”. Nešto slično tvrdi i uprava KK Crvena zvezda, u zvaničnom saopštenju, pritom zaboravljajući da njeni košarkaši, izuzev Nikole Kalinića, nisu hteli da pošalju poruku protiv rata u Ukrajini ni dan nakon početka ruske agresije, u Atini. Tada su samo trebali da drže beli papir sa porukom “Stop the War”.
Ali, gde ćeš da budeš protiv rata kada su tvoje gazde njegovi pobornici? Kako da budeš protiv rata kada je u društvu u kojem živiš Putin veliki pravednik koji se bori protiv svetskog zla? U društvu u kojem bi nuklearni rat bio dočekan sa usklicima odobrenja ukoliko bi ga Vladimir Vladimirovič započeo?!
‘Moralna’ retorika beogradskog kluba
Uprava kluba, po ovdašnjem starom, dobrom principu izvrtanja činjenica i logike, čak traži da Evroliga reaguje na “politizaciju sporta” i kazni “Žalgiris”.
“Imamo svako moralno i drugo pravo da očekujemo da Evroliga hitno reaguje, pokrene disciplinski postupak i na adekvatan način sankcioniše ovo kršenje osnovnih načela Evrolige i da, u skladu sa njim, kazni odgovorne za ispolitizovane i očigledno unapred pripremljene incidentne situacije i maltretiranje naše ekipe, naših navijača i uvrede na račun naše zemlje i našeg kluba u Kaunasu”, kaže.
Ova “moralna” retorika je namenjena naravno za unutrašnju upotrebu, i može u drugim državama samo da produkuje podsmeh. Celom svetu je jasno da su se država Srbija, a pogotovo njeno društvo, nedvosmisleno stavili na stranu Rusije i njene agresije, ubijanja i rušenja, i sve manje podnosi ovakve, jeftine relativizacije.
‘Unutrašnja borba vrhovnog navijača’
Nema opravdanja, kako rekosmo, ali budimo iskreni – ni košarkaši, pa čak ni uprava, ne snose ključnu krivicu za incident u Kaunasu, koji je naneo dodatnu štetu Srbiji u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu. Oni u čitavoj ovoj priči više izgledaju jadno i bedno. Kao ljudi bez integriteta. Sport u Srbiji, kao i skoro sve drugo uostalom, u čvrstim je rukama politike i kriminala, a sportisti i menadžeri imaju da se ponašaju isključivo u skladu sa naredbama koje stižu odozgo, pogotovo kada su međunarodne priredbe u pitanju. I na tu igru pristaju.
Nelečeni nacionalizam, dodatno podstican proteklih deset godina, na dobrom je putu da Srbiju – kao devedesetih – žestoko antagonizuje sa zapadom. Vučić će sada, posle izbora, biti pod snažnim pritiskom da uvede sankcije Rusiji i da tako objavi rat društvu koje je stvorio. Nesumnjivo da bi se on rado okrenuo ka istoku, ali stvari nisu tako jednostavne. Samo 5-6 odsto spoljne trgovine Srbije otpada na Rusiju, dok taj procenat, kada je EU u pitanju, iznosi čak 65. Dve trećine, bezmalo.
Srce i građani hoće na jednu, a razum i džep na drugu stranu. Videćemo ko će pobediti u toj “unutrašnjoj borbi” “vrhovnog navijača”. Sportisti i ostali će se prikloniti pobedniku, bez pogovora. Sa tribina će se možda gdekad čuti “Vučiću pederu!”, ali će i to ubrzo utihnuti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.