Superheroj koji spašava i štiti slabe i nevine od plaćenika ubica u filmu visoke produkcije s mnogo akcije, oružja i eksplozija nešto je na šta smo obično navikli da dolazi iz Hollywooda.
Međutim, u filmu Vuk ratnik 2 heroj je kineski vojnik, a ubice su američki plaćenici, dok se radnja dešava na afričkom kontinentu. Ovaj nastavak istoimenog prvog dijela iz 2014. godine u kineska kina došao je 2017. godine i postao apsolutni fenomen, ostvarivši najveću zaradu ikad u historiji te zemlje. Popularnost filma pripisivana je rastućem kineskom patriotizmu i nacionalizmu, a u njemu se čak pojavljuju replike opreme i naoružanja kineske vojske. Slogan filma je isto tako zanimljiv: “Svako ko uvrijedi Kinu bit će ubijen bez obzira na to koliko je udaljena meta.”
Zbog toga ne bi trebalo čuditi da je ovaj filmski fenomen iskorišten i kako bi se opisala nova kineska diplomatska praksa, koja je upravo po njemu dobila naziv – diplomatija “vuka ratnika”.
Viču na kolege, napuštaju sastanke, vrijeđaju strane lidere
Za razliku od prijašnje kineske strategije pretjeranog neisticanja, provođene za vrijeme Deng Xiaopinga, diplomate i zvaničnici “vukovi ratnici” koriste oštru i agresivnu retoriku prema drugim zemljama.
Takvo ponašanje postalo je najviše izraženo početkom pandemije korona virusa, a pogotovo se provodilo na društvenim mrežama kao što je Twitter.
Peter Martin, autor popularne knjige Kineska civilna armija: Stvaranje diplomatije vuka ratnika, koja je objavljena prošle godine, objašnjava da su kineski državni službenici počeli ispoljavati agresivnije ponašanje, od toga da viču na strane kolege, izlaze usred međunarodnih sastanaka, pa čak i vrijeđaju strane lidere.
Martin ovakvu novu praksu objašnjava i dijelom atmosferom stvorenom nakon izbijanja pandemije, u kojoj su se kineske diplomate osjetile pod pritiskom zbog čestih napada da je njihova zemlja proizvela virus.
Istovremeno su osjećali i veliki ponos zbog načina na koji je Peking upravljao krizom. Prema Martinu, ovaj miks samopouzdanja i nesigurnosti doveo je do stvaranja diplomatije vuka ratnika.
Kina je dugo godina morala uvjeravati svijet da njen ogromni ekonomski i vojni uspon nije prijetnja liberalnom međunarodnom poretku da ga ona ne želi mijenjati i da su njene namjere miroljubive.
‘Komunistička partija se ne bi trebala izvinjavati’
Mnogi početak asertivnije kineske diplomatije vide u vrijeme globalne finansijske krize 2008. godine, kada je Kina bila domaćin Olimpijskih igara. Dok su se zapadne demokratije borile s krizom, Peking je izašao kao pobjednik, s ekonomskim rastom koji se samo nastavio. To je sve dalo samopouzdanja Kini da za vrijeme predsjednika Xi Jinpinga usvoji odlučniji i agresivniji ton.
Ono što se dešava pod Xijem jeste da se razvija ideja da se Kineska komunistička partija ne bi trebala izvinjavati zbog načina na kojom se upravlja zemljom. Novo uvjerenje je da, kada se prema Kini ne odnosi sa zasluženim poštovanjem, kineski zvaničnici trebaju uzvratiti.
Predvodnikom diplomatije “vuka ratnika” smatra se Zhao Lijian, glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova i nekadašnji diplomata u Pakistanu.
Kineske diplomate su u odnosu na zapadne kolege tek nedavno počele koristiti Twitter. Također, kinesko Ministarstvo vanjskih poslova je u odnosu na druge državne agencije jako kasno otvorilo profil na ovoj društvenoj mreži.
Međutim, nakon što je Zhao dobio ogroman broj pratilaca na društvenim mrežama, Ministarstvo vanjskih poslova je shvatilo moć ovih online platformi, na kojima se moglo obratiti i zapadnim elitama i zapadnoj javnosti.
‘Prijateljima fino vino, za neprijatelje samo puške’
Zhao je u međuvremenu postao poznat po promociji teorija zavjere na Twitteru, pogotovo 2020. godine, navodeći da je COVID-19 nastao u vojnoj bazi u Marylandu. U novembru je premijer Australije Scott Morrison tražio izvinjenje Kine zato što je Zhao na Twitteru objavio ilustraciju australskog vojnika kako drži nož na vratu afganistanskog djeteta.
Nekadašnji kineski ambasador u Švedskoj Gui Congyou se, također, smatrao “vukom ratnikom”. On je u periodu od dvije godine više od 40 puta bio pozvan na razgovore u švedsko Ministarstvo vanjskih poslova.
Gui je u lokalnim medijima često davao ljutite komentare na ono što je smatrao govorom mržnje protiv Kine te je jednom rekao da “svojim prijateljima dajemo fino vino, ali za neprijatelje imamo samo puške”.
Nakon što je počeo prijetiti novinarima koji su kritizirali Kinu te nakon što je nekoliko švedskih zvaničnika pozvalo Peking da ga ukloni sa pozicije, Gui je dao ostavku u septembru prošle godine.
Hu Xijin, nekadašnji glavni urednik kineskog medija Global Times, smatrao se također “vukom ratnikom”, koji je na kraju otišao sa svoje pozicije, što neki stručnjaci također uzimaju kao dokaz da Xi ipak ublažava ovu diplomatsku praksu. Hu je često vrijeđao druge države te je jednom Australiju nazvao “žvakom koja se zalijepila na kinesku cipelu”. Također je pozivao na zračne napade na američke snage na Tajvanu.
Kineski visoki diplomata Yang Jiechi je tokom razgovora Kine i SAD-a u martu prošle godine na Aljasci održao svojim američkim kolegama predavanje o “američkim moralnim padovima”, spominjući policijska ubistva Afroamerikanaca.
‘Zapad nas pokušava spriječiti da uzvratimo’
Zamjenik ministra vanjskih poslova Le Yucheng rekao je u govoru u decembru prošle godine da zapadne zemlje, kritizirajući poteze kineskih vlasti u Hong Kongu u Xinjiangu, pokušavaju uskratiti Kini sigurnost koju traže za sebe; kritizirajući okolišne politike pokušavaju uskratiti Kini pravo na ekonomski razvoj koji su oni imali desetljećima ranije; te osuđujući diplomatske prakse, pokušavaju “nas spriječiti da uzvratimo”.
Lu Shaye, kineski ambasador u Francuskoj, koji je bio nekoliko puta pozvan na razgovore sa zvaničnicima u Parizu zbog svojih istupa, u nedavnom intervjuu za kineske vladine medije objasnio je logiku iza diplomatije “vuka ratnika”: “U očima zapadnjaka naša diplomatija je napadna i agresivna, ali istina je da su oni ti koji su napadni i agresivni. Ono što radimo je tek opravdana odbrana da zaštitimo naša prava i interese”.
Naveo je i da je prethodni diplomatski stil “sakrijmo našu snagu i čekajmo dok ne dođe naše vrijeme”, koji se pripisuje periodu vladavine Deng Xiaopinga, bio potreban u to vrijeme, jer zemlja nije imala snagu za nešto drugačije, ali da je sada došlo vrijeme za promjene.
Treba biti svjestan da zapadna javnost nije ciljana publika ove prakse, nego pokazivanje Pekingu da su lojalni režimu, bez obzira koji lider je na vlasti.
Međutim, nisu svi vanjskopolitički službenici u Kini zagovornici ovakvog pristupa. Postoji grupa akademika i zvaničnika Ministarstva vanjskih poslova kojima nije ugodno kada diplomate izazivaju svađu te žele da Kina zauzme smireniji i skromniji pristup vanjskoj politici, iako su svjesni kineskog rasta i moći te činjenice da je zemlja postala prevelika da se ponovo svodi i vraća na politiku neprivlačenja velike pažnje.
Interes zemlje, a ne internet zvijezde
Prema nedavnom pisanju magazina The Diplomat, nekadašnji kineski ambasador u SAD-u Cui Tiankai na jednom događaju u organizaciji Kineskog instituta za međunarodne studije u Pekingu, pred brojnim visokim zvaničnicima, uključujući ministra vanjskih poslova, upozorio je kolege diplomate da “na umu imaju interese zemlje, a ne da uvijek razmišljaju o tome da budu internet zvijezde”.
Neki stručnjaci tvrde da su lideri u Pekingu tokom prošle godine počeli mijenjati ovu diplomatsku praksu, signalizirajući “vukovima ratnicima” da postepeno ublaže svoj ton.
Predsjednik Xi je na jednoj sjednici naglasio da Kina mora poboljšati svoju međunarodnu komunikaciju kako bi povećala krug prijatelja, pozvavši zvaničnike da prave bolji imidž Kine u inostranstvu.
Ipak, potpuno odustajanje od ove diplomatije vidjelo bi se kao kapitulacija Kine te stručnjaci ne očekuju da će ona uskoro nestati.