Idemo u Austriju, zakon o obveznom cijepljenju stupa na snagu. Ali, čekaj…
I sada kreće lagana anksioznost…
Vrijedi li mi COVID-potvrda? Što mi je potrebno? Dvije doze ili tri? Možemo li kombinirati doze sa cijepljenjem, cijepljenje s dozama, testiranje sa cijepljenjem, doze s testiranjem… Enigma je to koju treba riješiti.
Austrija je uvela nova pravila za ulaz u zemlju prema kojima više ne kvalificira neke zemlje posebno rizičnima zbog omikrona, nego je uvela nova pravila koja vrijede za sve. Tako bez ikakvih ograničenja mogu ući svi oni koji su primili dvije doze i booster dozu cjepiva, s time da je booster doza valjana odmah od trenutka cijepljenja. Oni koji su primili dvije doze cjepiva, no ne i booster, moraju imati i negativan PCR test. Oni koji su preboljeli virus, pa su cijepljeni s dvije doze, zatim oni koji su cijepljeni s dvije doze pa preboljeli virus, ali i oni koji su preboljeli pa su cijepljeni i potom su opet preboljeli ne trebaju PCR test.
Broj doza je ono što se broji
Kada sam to sve pohvatala, tako sam se i pripremila. Na granici Slovenije i Austrije prilično samopouzdano vadim svoju “ulaznu” kartu za Austriju, no djelatnik na granici ovlaš pogleda i kolegu i mene, baš kao i naše COVID-potvrde i sa dva-tri kratka, ali znakovita pokreta rukom nam poručuje da jednostavno produžimo dalje. Priznajem, malo mi je bilo krivo što trud da saznam kako “ući” mi netko nije priznao jednostavnim skeniranjem barkoda.
Pri ulasku u hotel ta nepravda je ipak ispravljena. Vadim potvrdu, recepcionerka je ne skenira već po njoj prstima i očima “skrola”. Zanima je ono što piše, kada je izdano i do kada vrijedi. Klasični scan barkoda ovdje je passe, broj doza je ono što se broji. Simpatična djevojka taj posao odrađuje prilično nezainteresirano i birokratski. Dojam je da joj je to postalo sasvim uobičajena rutina. U zemlji koja ima izrazito stroge mjere za one koji se nisu cijepili provjera cjepnog statusa postala je tek puka formalnost. A možda i letargija.
I djevojka nije jedina. Tako je na svakom koraku. Ulice centra Beča, nakon lockdowna koji je bio je na snazi skoro od Božića, dišu punim plućima. Upozorenja o tome koja pravila vrijede u ulasku u svaki objekt na otvorenom i zatvorenom prostoru su jasno istaknuta, a kontrola uglavnom redovita, iako proizvoljna.
Beč ipak zadržava stroža pravila
Oni koji formalnosti ne žele ispunjavati ili su procijenili da im se to trenutno ne isplati, zatvorili su svoja vrata. Mnogo ugostiteljskih objekata trenutno ne radi. Izvjesili su na svojim vratima obavijest kako će uskoro opet otvoriti. Od 12. veljače u sklopu postupnog popuštanja mjera necijepljeni s testom mogu u maloprodajne trgovine, a sedam dana kasnije i u ugostiteljske objekte i turističke zone. Doduše, ne i u glavnom gradu Beču jer je gradonačelnik Michael Ludwig procijenio kako je za takve korake, po njemu, ipak prerano.
Austrijski kancelar Karl Nehammer u međuvremenu je pak najavio nova pravila odnosno odustanak od njih. Od 5. ožujka će biti ukinute gotovo sve epidemiološke mjere i ograničenja uvedena zbog koronavirusa. “Crveni” Ludwig (oporbena Socijaldemokratska stranka, SPÖ) i dalje poručuje kako će Beč, kojem je na čelu, ostati vjeran svojoj liniji borbe protiv pandemije i držati stroža pravila od ostatka zemlje. Ludwig želi da FFP2 maske ostanu kao navika, a i neće tako lako ići u otvaranje noćnih klubova. Kancelar Nehammer poručio je kako će se i režim ulaska u zemlju promijeniti, pa će u Austriju moći da uđu svi koji su cijepljeni, preboljeli COVID-19 ili imaju negativan COVID test.
Eh, zvuči već jednostavnije od onoga seta pravila s početka.
Bitnije sačuvati dostojanstvo nego priznati da je loše
„Nema tko raditi. Nitko ne želi raditi. Ne mogu shvatiti kako ljudi ne žele raditi“, ovako govori Krista koja od 1967. vodi ugostiteljski objekt sa suprugom pored tik pored jednog austrijskog skijališta. Ponosno me vodi po cijelom objektu, pokazuje sobe sa antikvitetima koji se više rijetko igdje mogu pronaći, mozaik koji samo za nju oslikao otac najpoznatije austrijske pjevačice Dagmar Koller. Njezin “Berghaus” vremeplov je njezina života i jednog vremena kojeg se radije sjeća nego ovoga kojeg živi danas. Jer danas se u Austriji živi i funkcionira, kroz izdašne vladine potpore, samo sa više pravila, upozorenja i restrikcija. U nadi kako će to sve uskoro proći i kako će opet doći ona bolja vremena, njoj baš kao i mnogim drugim Austrijancima kao da je bitnije sačuvati dostojanstvo nego priznati da im ide loše.
Suzdržanost je u zemlji pravila najbolja mjera, gorčini nema mjesta, a prigovaranje kao da je gubitak energije. Protiv novog Zakona o obveznom cijepljenju koji će proizvesti dodatan pritisak na necijepljene ostala je samo manjina, doduše glasna manjina. Iako se konzervativno-zelena vlada, po priznanju vlastitih članova, u mnogo čemu razilazi, jedinstvena je po pitanju koronavirusa. Na kraju, Zakon o obveznom cijepljenju za sve iznad od 18 godina jeste presedan u Europi, ali nije u Austriji.