Budućnost pripada mladima. Pozivamo mlade da se više uključe u politiku i na taj način mijenjaju stvari u svoju korist.
Ovo su neke od najčešće izgovaranih fraza političkih lidera u Bosni i Hercegovini tokom posljednjih predizbornih kampanja.
Tokom predizborne kampanje ogroman fokus je na mladima. Političari pokušavaju na slatkorječiv način privući njihovu pažnju i pridobiti podršku. Međutim, ako pogledamo koliko zaista ima mladih ljudi na vodećim pozicijama u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u Bosni i Hercegovini, dolazimo do zaključka da se na njih i ne računa baš previše.
To je uostalom i jedan od glavnih razloga zašto svakodnevno svjedočimo velikim redovima ispred stranih ambasada. Umjesto kurtoaznih pohvala i tapšanja po ramenu, mladi radije biraju odlazak tamo negdje gdje će njihov rad biti nagrađen na pravi način.
Ako pogledamo starosnu dob predsjednika političkih partija u Bosni i Hercegovini ne možemo zaključiti ništa drugo osim da se radi o državi staraca.
Veterani na sceni
Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović ima 66 godina, dok je lider Saveza za bolju budućnost BiH (SBB BiH) Fahrudin Radončić mlađi godinu.
Prvi čovjek Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH) Nermin Nikšić je 61-godišnjak, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) Dragan Čović i predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Mirko Šarović imaju po 66, dok je Milorad Dodik mlađi samo tri godine.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i čelnik Demokratske fronte Željko Komšić je jedan od rijetkih iz stare garde koji još nije napunio 60 godina – on je 58-godišnjak. Elmedin Konaković i Branislav Borenović, iako imaju duge političke karijere, još uvijek nisu ušli u klub 50, napunili su po 48, premijer Kantona Sarajevo i predsjednik Naše stranke Edin Forto je napunio 50, dok je od lidera stranaka koje imaju značajniju ulogu na političkoj sceni Bosne i Hercegovine najmlađi predsjednik Stranke za BiH Semir Efendić sa 40 godina.
Kada su u pitanje države u regiji, postoji također određeni broj političkih veterana, ali je prosjek godina ipak nešto niži u odnosu na Bosnu i Hercegovinu.
Premijer Hrvatske i lider HDZ-a Andrej Plenković ima 52 godine, čelnik opozicionog SDP-a Peđa Grbin ima 43. Njegov vršnjak je i lider Mosta Božo Petrov. Pokret Možemo i Radnička fronta nemaju predsjednike partija, ali njihova najprepoznatljivija lica – Sandra Benčić i Tomislav Tomašević imaju 44, odnosno 40, Katarina Peović 48, a Ivana Kekin iz Nove ljevice 38. Najstariji je lider novoosnovanih Socijaldemokrata i bivši član SDP-a Davorko Vidović koji je sa 66 godina veteran političke scene u Hrvatskoj.
Ista lica godinama
U Srbiji većina političkih lidera je između 51 i 58 godina starosti. Aleksandar Vulin je u toj grupi najmlađi sa 51, Aleksandar Vučić ima 52, Dragan Đilas 55, Ivica Dačić 56, a Zoran Lutovac 58. Njihov prosjek kvari lider Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović koji ima samo 29 godina.
U Sloveniji je slična situacija. Premijer Robert Golob je 55-godišnjak, odlazeći predsjednik Borut Pahor ima 59, dok je novoizabrana predsjednica Nataša Pirc Musar mlađa pet godina. Najstarije lice slovenačke politike Janez Janša ima 64, liderka Socijaldemokrata Tanja Fajon 51, a mlade snaga predvodi lider Levice Luka Mesec sa 35 godina.
Crnogorski predsjednik i lider DPS-a Milo Đukanović je napunio 60, dok su lider Demokrata Aleksa Bečić i premijer Dritan Abazović skoro vršnjaci sa 35, odnosno 36 godina. Kosovo ima najmlađu političku scenu kada je u pitanju prostor bivše Jugoslavije. Premijer Albin Kurti ima 47, predsjednica Vjosa Osmani 40, a Lumir Abdidžiku, predsjednik Demokratske lige Kosova, 39.
I Sjeverna Makedonija ima znatno mlađu političku scenu od Bosne i Hercegovine. Predsjednik SDSM-a Dimitar Kovačevski ima 47 godina, dok je njegov prethodnik na mjestu predsjednika partije i bivši makedonski premijer Zoran Zaev 48-godišnjak. Predsjednik Stevo Pendarovski je napunio 59, a lider opozicionog VMRO-DPMNE Hristijan Mickoski.
EU i BiH – dva svijeta različita
Pogledamo li zemlje EU, i tu je situacija ista. Lideri političkih partija u zemljama EU-a su u prosjeku mlađi od predsjednika bh. političkih stranaka po 15 do 20 godina. Kada je u pitanju Njemačka, s našim političarima se jedino može porediti (ali samo po godinama da ne bude zabune) jedino lider CDU-a Friedrich Merz koji ima 67 godina. Ostali su znatno mlađi. Neke od vodećih stranaka u Njemačkoj posljednjih godina su uvele praksu da umjesto jednog lidera imaju dvojno rukovodstvo, odnosno žensko-muško liderstvo, kako bi se izrazila ravnopravnost spolova. Većina njih je u četrdesetim godinama, dok supredsjednica Zelenih Ricarda Lang ima samo 28 godina.
I druge razvijenije zemlje Evropske unije imaju identičnu situaciju. Premijer Španije Pedro Sanchez ima 50 godina, a već nekoliko godina obavlja tu poziciju. Od svih drugih političkih partija u Španiji jedino predsjednik konzervativne Narodne partije Alberto Nunez Feijoo sa 61 godinom može u istu rečenicu s političarima iz Bosne i Hercegovine. U Holandiji, naprimjer, svi predsjednici opozicionih partija su mlađi od 45 godina.
Aktuelna premijerka Danske iz redova Socijaldemokrata Mette Frederiksen je sa 41 godinom postala najmlađa premijerka u historiji zemlje. Slična situacija je i u drugim zemljama evropskog sjevera. Finska premijerka, također iz redova socijaldemokrata, Sanna Marin ima samo 37, a premijerka Estonije Kaja Kallas 45 godina. Novoizabrani premijer Velike Britanije Rishi Sunak to je postao sa 42 godine.
Starosna dob, kada su u pitanju politički lideri u Bosni i Hercegovini, sama po sebi i nije neki hendikep, ali jeste činjenica da se uglavnom radi o ljudima koji te pozicije obavljaju godinama unazad. Neki od njih su pored imena stranke dodali i svoje lično kako bi na taj način dali do znanja čije su stranke i ko u njima vodi glavnu riječ. Odnosno čija je posljednja.
Najveći problem je što ne postoji nešto što se zove politička odgovornost. Neka od političkih lica koja sam gledao na televizijskim ekranima kao osnovnoškolac gledam i slušam i danas kao novinar i odrastao čovjek. Situacija u kojoj lider političke partije nakon neuspjeha na izborima ode sa čelne pozicije bez prebacivanja odgovornosti na druge je skoro nemoguća u Bosni i Hercegovini.
Politička odgovornost
U Dansku sam doselio prije dvije godine i imao sam priliku svjedočiti jednim lokalnim i jednim parlamentarnim izborima. Za te dvije godine promijenilo se rukovodstvo gotovo svih političkih partija, osim onih koje su ostvarile uspjeh na izborima i osvojile vlast. Neću nimalo pretjerati ako kažem da sam u Danskoj za dvije godine vidio više ostavki na čelna mjesta stranaka nego u Bosni i Hercegovini za 20.
Ovdje je samo riječ o predsjednicima glavnih političkih partija. Ako bismo uradili statistiku starosne dobi po ministarskim mjestima ili parlamentima zemalja širom Evrope, razlika u odnosu na Bosnu i Hercegovinu bila bi još izraženija.
U godinama kada ljudi u razvijenim zemljama odlaze da uživaju provodeći penzionerske dane i uživajući s djecom, unukama i unucima, politički lideri u Bosni i Hercegovini čvrsto drže stolice i ne pada im na pamet da ih prepuste nekom mlađem. A sve to vrijeme na sav glas pozivaju mlade da se uključe u političke procese.
S druge strane, većina mladih koji se u Bosni i Hercegovini odluče uključiti u politiku sa 40 godina još uvijek lijepe predizborne plakate svojim liderima.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.