Marokanski specijalitet za svjetske fudbalske gurmane

Kraljevina Maroko na kraljevski način ispisala je zlatnim slovima najsjajnije stranice fudbalskih udžbenika i postala prvi učesnik polufinala Mundijala iz Afrike.

Na fudbalskom terenu i sjajnim stadionima Katara nepokoreni, borbeni, briljantni Maroko, piše autor (EPA)

Zemlja višestoljetne burne historije. Trgovački centar zapadne Afrike. Turistička oaza. Majstori “kus-kusa” u kojem uživaju gurmani diljem svijeta. Znate, o kome je riječ? Još ne?!

Istinski fudbalski specijalitet na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Bez poraza do polufinala. Samo jedan primljen gol. Pobijedili Belgiju i Kanadu. S aktuelnim viceprvakom svijeta Hrvatskom remizirali. Eliminisali iz daljeg takmičenja velesile Španiju i Portugal. Pogađate?! Tačno, Maroko.

Nepokoreni, borbeni, briljantni

Na fudbalskom terenu i sjajnim stadionima Katara nepokoreni, borbeni, briljantni Maroko. Divi im se i naklanja cijela planeta.

Ovo što su izabranici selektora Walida Regraguija napravili na Mundijalu postala je historija ne samo njihove zemlje, već afričkog kontinenta, ali i arapskog svijeta. Maroko je prva zemlja iz Afrike učesnik polufinala nekog od svjetskih fudbalskih prvenstava koja se igraju još od Montevidea u Urugvaju i davne 1930. godine.

Da je bilo ko u svijetu bilo kojem Francuzu rekao da će u polufinalu Svjetskog fudbalskog prvenstva u Kataru 2022. igrati protiv Maroka, gotovo sigurno bi mu odgovorio da je takav scenarij danas vjerovatan koliko i povratak kolonijalizma u spomenutu zemlju Magreba.

Međutim, Kraljevina Maroko na kraljevski način ispisala je zlatnim slovima najsjajnije stranice fudbalskih udžbenika te na taj način došla u priliku ”pokoriti” svjetskog prvaka i najblaže rečeno “ljutog suparnika” iz turbulentne ne tako davne prošlosti okončane izborenom nezavisnošću 1956. godine.

Hakim Ziyech, Yassine Bounou, Sofyan Amrabat, Youssef En Nesyri i društvo imaju priliku nadigrati moćne ”trikolore”, pa i pokušati napraviti najveću fudbalsku senzacija ikada. Prema prikazanom u dosadašnjem toku šampionata apsolutno nisu bez šansi. Francuska uoči duela sa temperamentnim i frenetično borbenim protivnikom na travnjaku (ranije i van njega), ovaj put, neće se moći postaviti “imperijalistički”. Sigurno i pored uloge favorita tim selektora Didiera Deschampsa morat će odigrati vrhunski da bi došao u priliku da se plasira u finale i brani titulu osvojenu prije nešto više od četiri godine u Rusiji.

Sa Marokancima više niko na fudbalskom terenu ne može se “cjenkati”, preciznije rečeno kalkulisati. Iako su poznati kao vrhunski i domišljati trgovci na obalama Atlantskog okeana i Sredozemnog mora, s njima nema “trgovine” ni na kojem dijelu fudbalskog terena. U svakoj od linija tima imaju najmanje po jednog fantastičnog igrača, od gotovo nesavladivog golmana Bounoua, stamenog stopera Amrabata, nebeskog skakača i napadača En Nesyrija, kapitena genijalca i nerijetko nestašnog Ziyecha.

Zasluge tvrdoglavog Halilhodžića

Upravo Ziyech, najveća zvijezda marokanskog fudbala, zaslužan je što slavu umjesto Walida (Regragui) nije pokupio Vahid (Halilhodžić). Bosanskohercegovački stručnjak, koji je i Ziyecha odstranio iz nacionalnog tima, što je tada obrazložio nedisciplinom, nesporno ima zasluge za izboren plasman Maroka na Mundijal u Katar, ali i način igre, te u njegovoj eri utemeljenu disciplinu u linijama tima, viđenu proteklih dana i na završnom turniru.

Međutim, kao u Obali Slonovače i Japanu, sa kojima je takođe izborio plasman na šampionate svijeta, Halilhodžić je i u Maroku dobio otkaz pred Mundijal jer nije znao balansirati, nije mogao preko principa, možda i ega, sujete…

Kako god, Ziyech je Marokancima bio bitniji pa naš nesporno odlični, ali i tvrdoglavi trener sada Svjetsko prvenstvo gleda iz kišne Francuske, gdje godinama živi, umjesto da je još slavniji u sunčanom Kataru.

Razbijeni stereotipi

Halilhodžić je nedvojbeno emotivan čovjek, a emocijama su Marokanci posebno osvojili srca gotovo pet milijardi gledalaca, koji prema procjenama Svjetske fudbalske asocijacije (FIFA) putem TV ekrana prate veoma dobro organizovan, spektakularan šampionat na Bliskom istoku. Posebno su dojmljive proslave igrača poslije pobjeda i trčanja u zagrljaj majkama. Poštovanje i zahvalnost za žrtvovanje i roditeljski odgoj na putu slave dirljive su priče marokanskog “kus-kusa” za svjetske fudbalske gurmane.

Loptaški uspjesi virtuoza u crvenim dresovima na svojevrstan način razbili su i stereotipe o ljudima u tom dijelu zemaljske polulopte. Afrika je pokazala da može biti ravnopravna sa ostatkom svijeta, da fudbal nema granice, nema limite na terenu i tribinama.

Marokanski podvig jasno je dokazao i da se razlika u kvalitetu između evropskih i južnoameričkih nacionalnih fudbalskih timova smanjila u odnosu na ostatak svijeta. Niko više unaprijed ne može računati na pobjedu, ni moćni – Brazil, Argentina, Njemačka, Španija, Portugal, Danska. U Kataru, uz Maroko, trijumfima nad do juče apsolutnim favoritima ovu tezu opravdali su Saudijska Arabija, Južna Koreja, Kamerun, Tunis, Australija.

Triler za kraj

Ušli smo u posljednju i najzanimljiviju sedmicu Svjetskog prvenstva. Hrvatska ili Argentina, Maroko ili Francuska, polufinalisti su među kojima tražimo (novog) svjetskog prvaka. Dakle, priliku da podignu pehar namijenjen najboljima na svijetu imaju dvije evropske i po jedna južnoamerička i afrička reprezentacija.

Mnogi “fudbalski stručnjaci” na ovim prostorima rekoše na prvu, “finale Argentina – Francuska”. Sudeći kako su u dosadašnjem dijelu prvenstva prognozirali, čast izuzecima, veoma lako moguće je da bude obratno, Hrvatska – Maroko. Slijedi triler čiji je epilog skoro nemoguće predvidjeti.

Ipak, ukoliko se Afrika i ne uspije popeti na krov planete, Mundijal u Kataru, bez dileme, pamtit ćemo i po marokanskom “kus-kusu” za svjetske fudbalske gurmane. Prijatno!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama