“Poštovani, oprostite na kasnom javljanju. Trenutno nemamo slobodnog termina za nove naloge sve do iza Nove godine”.
Ova rečenica ne bi bila čudna da se prije toga nismo tri puta dogovorili da mi ljudi dođu izmjeriti površinu kaljenog stakla koje mi je potrebno za kuhinju. Našao sam ih na Facebooku, pogledao recenzije na Google Maps i zaključio da rade kvalitetno jer se niko nije žalio. Međutim, izgleda da je došlo vrijeme kada je dobrog majstora lakše platiti nego pronaći. Bio sam prinuđen pronaći drugu firmu.
Nakon što smo zaradili određeni novac u Holandiji, odlučili smo ga uložiti u obnovu stana, te kupiti nešto u Sarajevu. Najprije smo se posvetili našem amsterdamskom domu, te se počeli raspitivati kako okrečiti, uvesti podno grijanje, zamijeniti parket i pločice, te uraditi neke sitne prepravke. U zemlji gdje ljudi u prosjeku sele svakih sedam do deset godina, potražnja za ovakvim radovima je ogromna, a majstora nedovoljno. U prošlom stanu smo imali jedno sjajno iskustvo, te smo ponovo kontaktirali istog čovjeka da nam uradi predračun za sve te radove. Tada su nam njegovi ljudi od vešeraja napravili dodatni toalet i uveli podno grijanje u kupatilu. Radove su obavili poljski radnici s kojima smo se sporazumijevali tako što je svako pričao svoj jezik, a ujutro bismo zajedno pili kafu čučeći. Tad sam prvi put uvidio da pojam “Slav squat” (slavensko čučanje) stvarno postoji. Međutim, vlasnik firme nam je rekao da je lista čekanja 18 mjeseci (!?) i više se nikad nije javio.
Počeli smo tražiti dalje i preko preporuke došli do firme koja dovodi radnike iz Turske. Ljudi su, zahvaljujući prijatelju koji im je dotad dao ogroman novac, došli isti dan i procijenili radove, te poslali ponudu. Kada sam vidio da naplaćuju 12 eura po kvadratu zida za krečenje, umalo sam pao u nesvijest. Uspio sam spustiti neke druge cijene, a krečenje uzeo samo dijelom. Pločice i podno grijanje su uradili savršeno, a onda je s parketom uslijedio horor.
Jezik isti, ali nerazumijevanje veće
Pronašao sam nekoliko firmi koje postavljaju parkete. Cijene su neusporedive s našim i za stan od stotinjak kvadrata jednostavno morate izdvojiti između osam i petnaest hiljada eura. U prošlom stanu smo najjeftiniji laminat postavljali sami, pa smo cijeli sprat postavili naopačke, umjesto klik-klak, mi smo radili klak-klik, odnosno uvlačili dijelove laminata jedan ispod drugog, a trebalo je obrnuto. Parket je mnogo komplikovanija stvar, pa smo pronašli naše ljude koji već 20 godina u Holandiji postavljaju podove, a drvo donose iz Hrvatske.
Iako je jezik bio isti, uvijek gledam da sve dogovaram pismeno, kako ne bi došlo do zabune. Međutim, i nakon mjesec i po dana, nijedan dio parketa nije bio postavljen u stanu, a mi više nismo imali gdje spavati od prašine. Sve što smo dogovorili nije ispoštovano. Došlo je do zabune nekoliko puta, što u komunikaciji, što iz nekih drugih razloga, i nakon što su nam ljudi pokušali prodati parket koji nikad nismo izabrali, nismo imali izbora nego da im ostavimo ključ i odemo u Sarajevo. Bili smo im krivi što nismo bolje naznačili šta zaista želimo, iako je sve bilo u emailovima. Mislio sam: ne mogu napraviti veću štetu nego što vrijedi ovo što im još nije plaćeno, pa ćemo se raskusurati kad se vratimo. I tu sam se prevario.
Radnici su, ničim izazvani, isključili pun zamrzivač, a kada su shvatili da su to uradili, ostavili su ga na terasi, zajedno sa svim ostalim stvarima koje su tu trebalo da budu samo privremeno. Šator koji je spašavao namještaj od vlage je popustio, tako da su dijelom bile uništene stvari ispod njega. Šteta je bila mnogo veća od našeg duga, a koliko su nas turski radnici oduševili, toliko su nas naši razočarali. Niko od vlasnika nije došao provjeriti situaciju. Ljudi su me odmah pitali zašto sam našim ljudima dao šansu, ali naravno da to oni nisu uradili namjerno, i naravno da ne želim vjerovati da to što su naši ima neke veze. Međutim, konflikt nikad nije riješen i sve smo sanirali sami. Još pamtim vonj zamrzivača na terasi i Bogu zahvaljujem što ga nisu unijeli jer bi to unutra bila mrtvačnica.
Sve traje unedogled
Kada smo u Sarajevu kupili stan u izgradnji, dogovorili smo mnogo dodatnih radova. Investitori nam rekoše da smo komplikovani, ali su skoro sve uradili onako kako smo željeli. Nažalost, završetak zgrade kasni nekoliko mjeseci, ali kada vidim sa čim se sve investitori susreću, nemoguće je nemati razumijevanja. Greške se događaju, ali se svaka pokuša ispraviti, izaći u susret i ljudski razgovarati. Ipak se i dalje dešava da električari stave utikač na stranu gdje dolazi frižider, utičnicu iza ormara, a da keramiku rade mjesecima. Pošto smo kupili svoje pločice, nisu ih štedjeli, pa smo dvaput donosili još, iako je realno bilo dovoljno. Rezali su ih ne štedeći.
Još ljetos sam počeo tražiti nekoga da nam napravi kuhinju. Kontaktirao sam dvadesetak različitih majstora, arhitekata, prodavnica i sl, a od svih njih sam na kraju ostao samo na jednom koji je pouzdan. Kako bi me koji prevario za termin sastanka, slagao da će nazvati ili se prestajao javljati, tako sam ih križao sa spiska. Bojao sam se da na kraju neću naći nikoga, a ako bih s nekim i porazgovarao, kao u jednoj elitnoj prodavnici, kod njih bi sve naše želje bile nemoguće. Ili ne može mašina za suđe u šank, ili ne mogu elementi do vrha, ili je neki drugi problem, a svi bi mi davali različite informacije. Kad sam na kraju našao pouzdanog čovjeka, uspio nam je prodati sve što je predložio. Shvatio sam da je bolje angažovati istu osobu za sve jer me neće doći jeftinije da angažujem 10 različitih ljudi za ormare, stolove, komode, krevete itd.
Međutim, kako je zgrada kasnila, tako smo morali odložiti postavljanje, a ovih dana završavamo. Tada otkrivam i da mi je zamijenjena tuš-kabina s dijelom gdje ide veš mašina, da krov curi, ali da će se sve riješiti. Sve traje unedogled, ali na kraju će izgledati sjajno, a u ovih nekoliko iskustava sam naučio nekoliko stvari.
Nadzor je najvažniji
Prije svega, nadzor je najvažniji. Kada niste tu, nemoguće je utjecati na neke stvari. Ne mora se desiti da vas neko pokušava prevariti, ali može sasvim slučajno isključiti pun zamrzivač, staviti prekidač na nemjesto ili ostaviti dvije pločice da se kisele mjesecima.
Računajte 30 posto više troškova nego što ste planirali i u najgorem scenariju, ali i mnogo više vremena.
Naoružajte se strpljenjem i 100 posto više nego planirano. Strpljenje će vas spasiti svađe, a svađom nećete riješiti ništa.
Radnike morate platiti i moliti, inače oni odoše. Investitori su mi pričali da su desetine ljudi tokom izgradnje naše zgrade otišli na Zapad – isti onaj Zapad gdje su liste čekanja po 18 mjeseci. Tamo zarade više, a ljudi su još više zavisni od njih.
Zbog toga u Holandiji gotovo svako domaćinstvo ima sav mogući alat, a svi članovi porodice znaju raditi mnogo toga – od krečenja, preko postavljanja poda, pa sve do komplikovanijih radova s drvetom, metalom, gipsom, keramikom i sl. Tako je moj komšija sebi napravio sto od pivskih čepova, a svako malo se bavi nekim stolarskim radovima. Sa svoje terase ljubomorno gledam na taj sto, ali sam lijen da takvo što naučim. Zasad znam “piturati” zidove i drvenariju, postavljati laminat, bušiti zidove i sastavljati namještaj. Od mene dosta.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.