Susretom između domaćina Katara i Ekvadora u 17 sati danas počinje Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Iako neki smatraju da su Olimpijske igre te koje privlače najviše pažnje kada su u pitanju sportski događaji, najviše novca i pažnje vrti se na mundijalima.
Fudbal je, ipak, najvažnija sporedna stvar na svijetu. Najpopularniji je sport ubjedljivo na Balkanu i u Evropi, a u samom vrhu je i na kompletnom trećem planetu udaljenom od naše zvijezde u Sunčevom sistemu.
Radi se o 22. smotri najboljih svjetskih fudbalskih nacionalnih selekcija, drugom na azijskom kontinentu nakon SP u Južnoj Koreji i Japanu 2002, a prvom u arapskom svijetu. Kada je u pitanju format, Mundijal u Kataru je posljednji na kojem nastupaju 32 reprezentacije jer će se broj reprezentacija povećati na SP 2026. godine na 48.
Zbog iznimno visokih temperatura u Kataru tokom ljetnih mjeseci, ovo svjetsko prvenstvo održava se od sredine novembra do sredine decembra, čime je prvo prvenstvo koje se neće održati u ljetnim mjesecima. Francuska brani naslov prvaka a Hrvatska viceprvka svijeta.
Po prvi put na SP-u, među 36 sudija koje će voditi utakmice, bit će i tri žene. Najavljeno je korištenje poluautomatiziranog sistema otkrivanja ofsajda na SP-u, kako bi se pomoglo u njegovom brzom i preciznom dosuđivanju. Tehnologija koristi senzor u lopti i sistem kamere za praćenje udova za određivanje kretanja igrača. Od noviteta je i to što će ekipama biti dozvoljeno pet izmjena na svakoj utakmice, u odnosu na tri koje su bile do sada. Ukoliko se nakon 90 minuta budu igrali produžeci, obje ekipe dobijaju mogućnost još jedne izmjene.
Narednih 30 dana glavna tema razgovora biće Mundijal
U 30-tak dana ljubitelji fudbala doći će na svoje. Imaće priliku da gledaju 64 utakmice. Čak i po četiri dnevno. U ovom periodu glavna tema razgovora, uglavnom muškaraca, biće Mundijal.
Svjetska prvenstva su svojevrstan fenomen. Ako reprezentacija vaše zemlje ne učestvuje, odabraćete sigurno neku selekciju koja vam je simpatična da navijate za njih.
Prvo Svjetsko prvenstvo koje pamtim, koje sam intenzivno gledao, bilo je ono u Meksimu 1986. godine. Imao sam devet i po godina. Prije rata, kao klinac sam provodio ljeta u Sarajevu kod rođaka koji je stariji od mene neke tri godine. On je dolazio kod mene u zimskom feriju.
Gledali smo skoro sve mečeve iz Meksika. Tadašnje Jugoslavije nije bilo. Ja sam simpatisao Argentinu, Brazil i Maroko, a on Meksiko, Francusku i Zapadnu Njemačku.
Diego Armando Maradona i legendarni pogodak rukom Englezima te veleslalom u kojem je izdriblao gotovo čitav suparnički tim, na kraju i golmana Petera Shiltona, te poslao loptu u praznu mrežu, zatim Jorge Burucchaga i Jorge Valdano, pa onda gospodina na terenu u dresu Karioka doktora Socratesa, legendarne Zika i Falcoa, pa golmana Baldou Zakia koji je imao reflekse kao panter i branio nemoguće. Oni su bili moji heroji.
Rođak je uživao u majstorijama Karl-Heinza Rummeniggea, Andreasa Brehmea, Dietera Hoenessa, Lothara Matthaeusa, Pierrea Littbarskog, Michela Platinija, Jeana Tigane, Alaina Giressea, golmana Joela Batsa i legendarnog napadača Reala i selekcije Meksika Huge Sancheza.
Plakali smo k'o mala djeca nakon poraza od Gaučosa
Četiri godine kasnije, 1990. godine bio sam opet u Sarajevu kod njega i gledali smo većinu mečeva SP u Italiji. Ovog puta imali smo svoju reprezentaciju, Jugoslaviju, radovali se majstorijama Safeta Sušića, Dragana Stojkovića Piksija, kapitena Faruka Hadžibegića, Zlatka Vujovića, Srećka Kataneca, Tomislava Ivkovića, Refika Šabanadžovića, Dejana Savićevića, Dragoljuba Brnovića, Zorava Vulića, Predraga Spasića, Davora Jozića i drugih. Na kraju smo tugovali nakon poraza na penale od Argentine u četvrtfinalu. Plakali k'o mala djeca kada je repka koju je po nama vodio najbolji trener na svijetu Ivica Osim, poražena 3:2 na penale.
Nismo samo tugovali mi. Tugovalo je i cijelo Sarajevo, cijela Bosna i Hercegovina, cijela Jugoslavija. Sjećam se da sutradan nismo mogli ništa jesti. Tetak i tetka su nas ružili, a onda shvativši šta je razlog gubitka apetita i tješili.
Obojici nam je bila simpatična selekcija Kameruna koja je nesretno izgubila u četvrtfinalu od Engleske nakon produžetaka 3:2. Deda Roger Milla i neobični Cyril Makanaky zaslužili su više. Vodili su do pred kraj regularnog dijela meča, Makanaky petom pogodio stativu, čekali su kraj i proslavu. Uslijedio je šok i Gary Lineker. Izjednačenje i onda gol napadača Gordog Albiona za pobjedu.
U ratu, 1994. godine sa 17,5 sam koliko se to moglo, pratio Svjetsko prvenstvo u Sjedinjenim Američkim Državama. Jugoslavije kao one zajedničke države više nije bilo, moja Bosna i Hercegovina nije ni učestvovala u kvalifikacijama za SP tako da je nije ni moglo biti. Opredjelio sam se da navijam za Italiju koja je u finalu na penale poražena od Brazila. Igrač kojeg sam najviše simpatisao, Roberto Baggio, promašio je ključni penal.
A onda, došlo je vrijeme da i Bosna i Hercegovina prvi put u svojoj historiji izbori nastup na Mundijalu koji se igrao u Brazilu 2014. godine. Nakon poraza od Argentine na otvaranju prvenstva – 1:2, usljedio je nesretni poraz od Nigerije zahvaljujući sudiji sa Novog Zelanda koji je poništio čist pogodak Edina Džeke a onda i trijumf protiv Irana sa 3:1. U listu strijelaca su se upisali Džeko, Miralem Pjanić, Avdija Vršajević i Vedad Ibišević za Zmajeve na Prvenstvu. Da nije bilo greške sudije koji je ubrzo okončao karijeru te priznao pogrešku, Zmajevi bi se plasirali u osminu finala.
Podrška komšijama, simpatije Francuskoj i Nizozemskoj
Na prvenstvu u Kataru nema Zmajeva. Od zemalja iz regije tu su Srbija i Hrvatska koje imaju zaista dobre selekcije i mogle bi daleko dogurati. Kad već nema moje BiH na Mundijalu, navijaču za komšije. Francuska i Nizozemska igraju otvoreno, napadački, postižu puno pogodaka. Simpatišem ih zbog toga te ću navijati i za njih.
Gledao sam uživo selekcije Brazila, Španije, Portugala, Njemačke, Francuske, Egipta, Južne Koreje… Znam kakav ambijet na tribinama prave njihovi navijači. Lijepo je to doživjeti. Zato, živio fudbal! Živjela najvažnija sporedna stvar na svijetu! Živjela igra u koj 22 čovjeka ganjaju loptu na terenu i viteški se bore za pobjedu, za slavu, za fer plej, za život!
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.