Planina Lelija se nalazi u neposrednom susjedstvu Zelengore. Uzevši u obzir i činjenicu da se jedan njen dio nalazi u Nacionalnom parku Sutjeska, mnogi će reći da je Lelija, u stvari, dio Zelengore. Pa, ipak, Lelija je dovoljno prostrana i samostojna da se s pravom može posmatrati i kao zasebna planina.
Njen greben se sastoji od pet vitkih vrhova, od kojih je najviši Velika Lelija sa 2032 metara nadmorske visine, a još se visinom i stasom ističe i Todor (1949 mnv).
Lelija ima tipičan visokoplaninski pejzaž. Prema sjeveru planinu karakteriziraju strmi stjenoviti odsijeci po 50 do 100 metara. Ispod strmih litica i po vrtačama su sipari sastavljeni od lomljenog kamena, koji se odronjava. Na planini se nalazi veliki broj jama i pećina, a prekrivena je mješovitom šumom, od bora krivulja u gornjim katovima do bukvi, koje nastanjuju podnožje. Naravno, livade i šume su pune gljiva, divljih jagoda i malina, koje pored ljudi, beru i medvjedi, te ostale šumske životinje.
Tura
Jelašca – Velika Lelija (2032 m)
Jednostavan uspon na sklonjeni vrh
Pristup
Iz Sarajeva krenuti putem M18 koji vodi prema Trnovu. U Dobrom polju skrenuti desno na regionalni put R433 koji vodi prema Kalinoviku. Prije Kalinovika skrenuti lijevo prema selu Jelašca i produžiti dalje solidnim makadamom sve do putokaza za Leliju, koji se nalazi sa desne strane. Ovdje možemo parkirati, prema bi teoretski mogli makadamskim putem skrenuti lijevo i još nekoliko kilometara nastaviti automobilom.
Inače, put sa kojeg silazimo, dalje nastavlja preko planine Zelengore, sve do Čemernog, gdje se spaja na putni pravac Foča – Gacko. To je zasigurno jedna od najljepših panoramskih (makadam) cesta u BiH. Na tom putu možete vidjeti nestvarno lijepa jezera, poput Orlovačkog i Jugovog (Borilovačko), a susreti sa divljim zečevima, lisicama, srnama, pa i medvjedima, su sasvim uobičajeni.
Opis
Orijentacijski je tura vrlo lagana. Isprva, krenemo markiranom stazom (makadamski put) prema jugu. Prvi dio je kroz bukovu šumu, zatim se izlazi na veliku livadu, koju traverziramo sa lijeve strane i dalje se krećemo makadamskim putem (prohodan za terenska vozila). Uskoro se cesta sužava, ulazi u gušću šumu kojom se krećemo sve do Jablan vrela, gdje se mogu obnoviti zalihe vode. Tu možemo i odmoriti, jer je ambijent čaroban.
U nastavku ulazimo u tipični visokoplaninski ambijent. Izlazimo iz bukove šume i ulazimo u područje livada i bora krivulja (klekovina).
Ujedno, teren postaje strmiji. Nastaviti dalje relativno oštrim usponom do sedla, gdje se nalazi putokaz za Veliku Leliju. On nas usmjerava desno, i tu nas zapravo čeka završni – polusatni – dio uspona. Ovaj dio staze je možda i najljepši. Pogledi nam se otvaraju na sve strane a kretanje grebenom proizvodi adrenalin. Sa desne strane je stjenovita padina, pa stoga treba biti pažljiv. Svaki pokret mora biti koordiniran i usaglašen sa podlogom. Nakon prvog vrha, slijedi nam traverziranje kroz gustu klekovinu, kroz koju je probijena staza, nekoliko stotina metara, sve do samog vrha.
Tako, ni sami ne znajući kako, popeli smo se do vrha gdje nas čeka nagrada: pogled nezaboravan!
Tu nam je ispred, kao na dlanu, Zelengora, a planine maglićke skupine su također u neposrednoj blizini. Nemirne konture Bioča, Volujaka i Lebršnika će nas podsjetiti na činjenicu u koliko lijepoj regiji živimo. Na drugoj strani nalazi se Treskavica, koja svojom markantnom pojavom ukrašava horizont na sjeveru – sjeverozapadu.
Ovako okruženi zelenom klekovinom, sred planinskog ambijenta, u eceanu ozona, sjetimo se da smo gladni i sa užitkom pojedemo obrok hrane koji smo ponijeli.
Ako je lijepo vrijeme, provedite ovdje sahatak i pustite da vas ambijent potpuno osvoji.
Vratit ćemo se istim putem.
Visina ishodišta 1206, visina vrha 2032, a visinska razlika je 826 metara.
Za polazište Velika Lelija potrebno je dva i po do tri sata, za povratak dva, što je ukupno četiri i po do pet sati.
Ova tura pogodna je za pješačenje, turno skijanje, krpljanje, a mogu se brati borovnice, maline, kupine, gljive i drugo jestivo bilje koje raste na našim područjima.
Tura je pogodna za sva godišnja doba. Zimi se treba pripremiti za niske temperature i orkanski vjetar. Jesen je posebno lijepa zbog boja, koje su upravo ovih dana na svom vrhuncu. Činjenica da dobar dio staze ide kroz šumu, ljeti usvjetuje da ste u prijatnom hladu, što nam olakšava uspon.