Moji prijatelji i članovi porodice iz Bosne i Hercegovine borili su se sa masovnim ubicama i optuženim za ratne zločine koji su tokom 1990-ih imali dozvole Slobodana Miloševića (koga je podržavao Kremlj) i njegovih saradnika za ubijanje.
Danas se ista varijanta projekta etničko-vjerskog pročišćavanja koristi kao glavni nacrt moskovske invazije na Ukrajinu. „Srpski svet“ ili „Ruski mir“. To je samo isprano marketinško rebrandiranje rusko-srpske ekstremno nacionalističke bratske politike. Užas koji je ona pustila u Bosni i Hercegovini samo je, takoreći, bio geopolitička generalna proba.
Donjeck i Lugansk u Bosni
Premda postoje brojne sličnosti u oba scenarija, jedna ogromna razlika se izdvaja: uloga međunarodne zajednice. Dok Ukrajinci – sa pravom! – dobijaju punu vojnu i humanitarnu pomoć euroatlantskih partnera, bosanski narod je bio spriječen da se brani. Zapadnjački embargo na oružje ih je pretvorio u lake mete dok su bili ubijani istom panslavenskom agresijom koju vidimo danas na obodima Evrope.
Za Bosnu i Hercegovinu je završnica ove izdaje donijela, između ostalog, i međunarodni patronat i postratno rasparčavanje države duž etničkih linija. Nasilno joj je nametnuto nešto slično separatističkom Donjecku u njenim suverenim granicama. Kako su ovogodišnja previranja pokazala, uskoro će također doći i do dodatne hrvatske inačice à la Lugansk. A sve pod budnim okom euroatlantskog protektorata.
U takvim okolnostima, kao i usljed političke krize u Bosni i Hercegovini posljednjih mjeseci, doživljavam trenutke vraćanja u prošlost skoro svakodnevno. Većinu ih je izazvao visoki predstavnik Christian Schmidt svojim djelovanjem. Kada je njemački diplomata nedavno pokušao srušiti nade i snove bh. naroda za demokratskim reformama u njihovoj domovini, tako što je u prvom redu pomogao hrvatskim ultranacionalistima koje podržava Putin, podsjetio me je na lorda Davida Owena iz 1990-ih.
Ovaj naizgled istaknuti Englez posjetio je Sarajevo nekada na kraju 1992. godine. Dok su Miloševićeve granate padale na prijestolnicu, britanski posrednik je poručio mladima i starima da „ne žive u snovima da će Zapad doći i riješiti ovaj problem“. Nevjerovatni užas ove poruke je i dalje urezan u mojim mislima. Bosanski narod nije sanjao. Oni su proživljavali noćnu moru. A posljedice riječi Davida Owena će promijeniti živote hiljade nevinih ljudi zauvijek. U Sarajevu, Ahmićima, Višegradu, Srebrenici…
Ono što lord Owen nije rekao svijetu dok su kamere bile uključene je to da je Zapad, zapravo, bio jako angažiran da se „problem riješi“. Samo ne u interesu bosanskog naroda. Zapravo, iza scene je taj evropski posrednik aktivno pomagao Hrvatskoj i Srbiji u komadanju njihovog bespomoćnog susjeda. Nekoliko mjeseci nakon posjete Sarajevu, Owen je viđen u jednom hrvatskom restoranu u New Yorku kako ruča, jako raspoložen, sa nekim hrvatskim tvrdolinijašima. Pričali su kako je Milošević susretljiv.
Nisu ni pune dvije godine prošle, a Radovan Karadžić i njegov hrvatski kolega Mate Boban susreli su se u Austriji kako bi dogovorili cijepanje Bosne. To je plemeniti lord Owen prikazao kao državništvo i kompromis.
Nesveti projekt Herceg-Bosna
Tridesetak godina kasnije, visoki predstavnik Christian Schmidt ide Owenovim stopama. Ovaj put se ne obraća svjetskim medijima, već sam pravi videosnimak za YouTube koji je objavljen netom nakon zatvaranja birališta na izborima. On predstavlja svoje izrazito nelibralne promjene Ustava i izbornog zakona, a u prvom redu daje monopol na vlast secesionističkoj nacionalističkoj stranci HDZ koju podržava Kremlj. Tako on efektivno pomaže obnovi njihovih snova za anektiranjem dobrog dijela zapadne Bosne i Hercegovine, nešto što je lord Owen podržavao 1990-ih.
Dakle, 2022. svjedočimo uzdizanju nesvetog projekta Herceg-Bosne iz pepela presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Stvaranju još jedne bombe à la Lugansk u srcu Evrope. Ostavljanju Bosanaca gotovo bez mogućnosti otpora. To je rezultat višemjesečnog tajnog trgovanja visokog predstavnika sa hrvatskom nacionalističkom Vladom i njihovim lokalnim poslušnikom iz HDZ-a BiH. Ovaj put je to vjerovatno dogovoreno u ugodnom zagrebačkom restoranu sa pet zvjezdica.
Odluke i politike koje pravi aktuelni visoki predstavnik jačaju etno-vjerske težnje. Razlamaju državu upravo dok o tome govorimo. Ugrožavaju živote hiljada ljudi. Stoga je moralna odgovornost svih međunarodnih predstavnika da se usprotive visokom predstavniku i da mu kažu da ne živi u snovima da će njegove odluke riješiti probleme. Upravo se dešava suprotno. Promijenio je sami zadatak svog ureda: očuvanje mira.
Tako je jako, ako ne i smrtonosno, oštetio Ured visokog predstavnika, jako poznate i bitne mete ruskih posredničkih ratova na Balkanu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.