Priča o parnoj lokomotivi iz Zavidovića je priča o sudbini cijele Bosne – puna potencijala, a propada.
No, neophodan je kontekst za razumijevanje. Krivaja iz Zavidovića zapošljavala je prije rata više od 12.000 radnika. Nisu svi radili u Zavidovićima, neki su bili u drugim gradovima, a neki u evropskim i američkim predstavništvima. Rat prolazi, Krivaja je dijelom oštećena, izgubljenog tržišta, ali sa procijenjenom vrijednošću višom od 150 miliona eura. Zbog svog značaja dolazi na spisak preduzeća za čiju se privatizaciju brine Federacija BiH, a ne kanton. Neki su dijelovi privatizirani i rade uspješno i danas, ali glavnina koja je proizvodila namještaj imala je nekoliko neuspješnih privatizacija. Većinu privatizacija vodili su kadrovi SDA. Posljednja, radnici kažu najgora jer se poslije nje nije oporavila, desila se u vrijeme vlasti SDP-a.
Krivaja odlazi u stečaj 2011. godine. Vlada Federacije BiH tri godine kasnije prodaje je Ortačkoj grupi i nastaju dva preduzeća: IP Krivaja i Krivaja Mobel. Zbog neispunjenih obaveza privatne Krivaje Mobel, državna IP Krivaja traži pokretanje stečaja nad njom, te su nakon sudske odluke obje firme u stečaju. Ona procijenjena vrijednost od 150 miliona eura istopila se i postala negativna. Svi potražuju i svi tuže sve: potražuje Vlada Federacije BiH, potražuju povjerioci, među njima radnici, potražuju i novi vlasnici iz Ortačke grupe.
Nedavna prošlost
Sad dolazimo do lokomotive. Federalna vlada kaže: ne smije se miješati u stečajni postupak, to je sudski proces (iako je prethodna vlada prodala IP Krivaja dok je bila u stečaju). Stečajni upravnik kaže: nema izbora, namiruje povjerioce, prodaje imovinu. Prodaje zemljište, zgrade, hale, mašine i sitni inventar. Među zgradama je Vila, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, a među mašinama lokomotiva – još malo, jer postoji realna opasnost da postane komad željeza.
Prodaja ide već nekoliko godina, ali slabo, jer malo je zainteresovanih za parnu lokomotivu bilo u dosadašnjih sedam pokušaja prodaje. U aprilu ove godine ponovno je oglašena prodaja.
Dva mjeseca kasnije u Službenim novinama Kantona Sarajevo našao sam saglasnost Gradskog vijeća Sarajeva da gradonačelnica pokrene radnje za kupovinu lokomotive koja bi bila instalirana na obnovljenoj bistričkoj željezničkoj stanici.
Pitao sam općinske vijećnike u Zavidovićima znaju li da će Sarajevo kupiti lokomotivu. Rekli su da ne znaju i da će pokušati da ostane u gradu. Općinsko vijeće je zasjedalo, donijeli su odluku krajem juna kojom su ovlastili načelnika Zavidovića da kupi lokomotivu, 14 dana prije nego što je Skupština povjerilaca dala saglasnost stečajnom upravniku da proda lokomotivu Sarajevu.
Priča se zakotrljala
Priča se aktualizirala kad je Vlada Kantona Sarajevo donijela odluku da će pomoći Gradu u finansiranju transporta i restauracije lokomotive. To jest, priča se kotrlja – gradonačelnica želi lokomotivu, a načelnik Zavidovića nije uradio puno da je kupi. Građani, koji kažu da su neformalna grupa, organizuju proteste. Potom opet ide red reakcija, a u najprovokativnije ide ona načelnika Zavidovića. On, između ostalog, optužuje i radnike za propast preduzeća. Na svom Facebook profilu napisao je:
„Radnici su tada mirno posmatrali uništavanje preduzeća sa stogodišnjom tradicijom, a da pri tome nisu reagovali, čekajući da neko drugi, odnekud, riješi njihov problem i status. A trebali su“.
Nevjerovatno je da načelnik nije upratio proteste Krivajinih radnika, jer su na ulici otprilike od kad sam ja novinar, tj. od početka stoljeća. Protestovali su u krugu preduzeća, ispred općine u Zavidovićima, na magistralnom putu M17, ispred zgrade Vlade Federacije BiH, dolazili su pješke iz protesta u Sarajevo… i načelnik ništa od toga nije vidio.
U jednom je ipak u pravu: radnici, zajedno sa svojim porodicama i sugrađanima, imaju krivicu što su čovjeka koji ih optužuje za propast preduzeća dvaput izabrali za načelnika.
Načelnik je ovih dana optužio stečajnog upravnika da je izigrao usmeni dogovor, da prodaje oglašava netransparentno. Ovaj mu je odgovorio da laže, sa čim se mogu složiti, jer je na stranici Stečaj.ba moguće pronaći svaku prodaju Krivajine imovine.
Sarajevske vlasti ne odustaju
Vlasti Grada Sarajeva ne odustaju od kupovine, smatraju i da lokomotiva propada, a s njima se slažu i u Vladi Kantona Sarajevo – što nije daleko od istine. Stečajni upravitelj, ukoliko ne proda lokomotivu kao muzejski eksponat, pretvorit će je u kilograme željeza i prodati na otpad.
Ono što ipak zamjeram vlastima u Gradu Sarajevu i Kantonu Sarajevo, koji pokušavaju pokazati „novi politički pristup“ ljudima, jeste što insistiraju na ovoj kupovini, uprkos stavu građana Zavidovića, i što zaboravljaju da su uzroci propasti Krivaje puno bliže njima u Sarajevu, gdje se odlučivalo o Krivaji svih ovih godina. U tom smislu razumijevanje građana Zavidovića u ovoj situaciji moglo bi barem malo ublažiti posljedice tih privatizacijskih procesa, a brojke pokazuju da su posljedice strašne:
- 1991. godine Zavidovići su imali malo više od 52.000 stanovnika (Izvor: statistika.ba);
- 2013. godine imali su malo manje od 36.000 (Izvor: statistika.ba);
- 2022. godine imali oko 24.000 radno sposobnog stanovništva (Izvor: Vlada Zeničko-dobojskog kantona);
- 2022. godine bilo je zaposlenih 4.811 ljudi, indeks zaposlenosti malo je viši od 19 posto (pošto zvuči dosta nevjerovatno da je u općini sa 36.000 stanovnika zaposleno njih manje od 5.000 evo linka na dokument Vlade Zeničko-dobojskog kantona).
Nešto svakako ne štima s brojkama u mom rodnom gradu. Naime, kad od radno sposobnih 24.000 oduzmem zaposlene i 5.679 nezaposlenih, dobijem 14.161 ljudi (odbijte 1.085 srednjoškolaca, prema podacima Zavoda za programiranje razvoja) za koje ne znam gdje su – njih ne vidi ni statistika zaposlenih ni nezaposlenih. U suštini svi znamo gdje su – većina je u dijaspori, svojim donacijama spašavaju grad, a ostali nisu nigdje, jer sistem samo broji one na birou i one na poslu; to je radna snaga i nje je malo više od 10.000, pa je zvanična statistika da je nezaposleno više od 55 posto ljudi.
Na kraju ovih statističkih pokazatelja i podatak da je prije dvije godine Zavod za programiranje razvoja Federacije BiH, zajedno sa još 14 općina, svrstao Zavidoviće u grupu nerazvijenih općina. Po stepenu razvijenosti su na 52. mjestu od ukupno 79 općina.
Šta donosi budućnost?
Lokomotiva će doći u Sarajevo, vidjet će je 60 posto turista koji dođu u Federaciju BiH; toliko ih prema podacima zamjenika gradonačelnice i dođe u Sarajevo. Građani Zavidovića bit će jedno vrijeme ljuti na Sarajlije, što će doprinijeti antagonizmu i ukazati na novčanu premoć koju centar već u svim oblicima ima u odnosu na unutrašnjost države, ali na to svakako malo ko obraća pažnju. Stečajni upravnik će nastaviti prodavati imovinu; pojavit će se kupac i za Vilu. Načelnik će, posvađan sa stečajnim upravnikom, optuživati ga da su prodaje netransparentne, a građani Zavidovića će uzalud negodovati što Vilu nije kupio njihov grad nego neki privatnik.
Druga mogućnost je da Grad Sarajevo odustane od kupovine, da je kupe Zavidovići i da načelnik tog grada ne zna šta da radi s njom, jer razrađenog plana šta da se radi s eksponatom nakon kupovine nema. Postoje neki vijećnici koji predlažu rješenja, ali sve je daleko od realizacije.
Treća mogućnost je svakako da lokomotiva bude izvagana i prodata bilo kome kao staro željezo.
Priča o Krivaji, iako ne radi, neće biti završena još dugo. Slijede nove prodaje. Zemljište je atraktivno, a neko se prostire i po gradskim ulicama i obuhvata semafore, pa tek treba očekivati razvoj tih situacija. Još duže će sve to izgledati desecima Krivajinih penzionera koji još čekaju prvu penziju, jer novca za uvezivanje staža nema dovoljno.
Zbilja je ova lokomotiva slika Bosne – puna potencijala, ali propada. Ona je s Krivajom i simbol nebrige vlasti, i desne i lijeve, neuspješne privatizacije, nesnalaženja običnih ljudi, od kojih neki još vjeruju da će gigant ustati.