Deset žarišta u svijetu u kojima bi moglo doći do sukoba u 2022.

Međunarodna organizacija Crisis Group koja se bavi praćenjem ratova u svijetu upozorava na moguće sukobe u ovoj godini.

Da li će Rusija, koja je okupila ogroman broj svojih vojnih snaga na ukrajinskoj granici, ponovo izvršiti invaziju na svog susjeda još uvijek je neizvjesno (EPA)

Nakon godine u kojoj se desio napad na američki Kongres, pobjeda talibana u Afganistanu, sudar velikih sila u slučaju Ukrajine i Tajvana, a sve to u jeku pandemije korona virusa, predviđanja za 2022. nisu tako optimistična.

Međutim, kako navodi međunarodna organizacija Crisis Group koja se bavi konfliktima u svijetu, podaci pokazuju bolju sliku svijeta, barem što se tiče ratova.

Broj ljudi koji su poginuli u svijetu, u direktnim borbama, opao je od 2014, uglavnom zato što su se smanjili sukobi u Siriji. Broj ratova u svijetu je također manji – države sve rijeđe idu u rat jedne protiv drugih. Međutim, zato postoji više lokalnih sukoba manjih intenziteta. Generalno, ratovi u ovom stoljeću su manje smrtonosni od onih u 20. stoljeću, što je logično jer su se tada desila dva svjetska rata.

Autori izvještaja Comfort Ero i Richard Atwood također ističu kako su se posljednji američki predsjednici suzdržavali da upotrijebe silu i intervencije, kao što su to radili njihovi prethodnici u slučaju BiH, Ruande, Somalije, Afganistana, Iraka, Libije i Južnog Sudana.

Međutim, smrt u borbama je samo dio priče, budući da naprimjer u Jemenu žene i djeca umiru zbog gladi ili bolesti koji se inače mogu spriječiti. Milioni Etiopljanja također nemaju hranu zbog građanskaog rata. Istovremeno je broj raseljenih ljudi usljed sukoba najveći ikad.

Tako da stopa smrtnosti u borbama možda opada, ali patnje zbog sukoba ipak ostaju. Dodatno, iako se države ne bore direktno, opet koriste neka indirektna sredstva kao što su hakerski napadi, plasiranje dezinformacija, miješanje u izbore, ekonomske prisile, te iskorištavanje migranata. Također, velike svjetske i regionale sile se bore za utjecaj u različitim ratnim zonama, često kroz lokalne saveznike bez da se direktno sukobe. Rusija i Turska održavaju normalne odnose uprkos tome što podržavaju različite strane u sukobima u Siriji i Libiji.

U izvještaju se navodi i opisuje deset potencijalnih žarišta u kojima bi moglo doći do sukoba 2022. Treba napomenuti da je on objavljen prije smrtonosnih protesta i nereda u Kazahstanu. Tako je na prvom mjestu pozicionira Ukrajina.

Tenzije u Ukrajini

Da li će Rusija, koja je okupila ogroman broj svojih vojnih snaga na ukrajinskoj granici, ponovo izvršiti invaziju na svog susjeda još uvijek je neizvjesno, međutim, to doživjeti kao blefiranje bila bi velika greška, slažu se autori.

Ukrajinski rat je počeo 2014. kada je ruski predsjednik Vladimir Putin, ljut zato što je svrgnut ukrajinski predsjednik blizak Moskvi, izvršio aneksiju Krima i podržao separatiste u južnoj regiji Donbas. Ukrajina je potpisala dva mirovna sporazuma iz Minska. Međutim, nakon nekoliko godina, tenzije su počele ključati u 2021. Primirje koje su potpisali Putin i ukrajinski predsjednik Zelenski se raspalo. Rusija je prošle godine poslala više od 100.000 vojnika na granicu.

Kako navode autori izvještaja, s obzirom na Putinovu reputaciju, ne bi se trebala odbaciti još jedno vojno uplitanje.

Putin je odbacio mogućnost da Ukrajina postane dio NATO-a, ali isto tako i povećanu vojnu saradnju između Kijeva i članica NATO-a, što se već dešava. Rusija želi da spriječi širenje saveza na istok.Ukoliko Rusija namjerava da napadne, njene opcije variraju od ograničene podrške separatistima do potpunog napada.

Zapadne sile koje su često neodređene moraju odlučiti na koji način će podržati Ukrajinu. Biden koji će se sastati sa Putinom u januaru počeo je prijetiti sankcijama i vojnim pojačanjem istočnog krila NATO-a. Zapadni lideri bi također mogli u Ukrajinu poslati dodatne NATO snage što je zasigurno rizik.

Deeskalacija bi se mogla desiti ako bi Moskva povukla svoje snage te da se obje strane vrate pregovorima što se tiče sporazuma iz Minska.

Afganistan pod talibanima

Na drugom mjestu je Etiopija. Prije dvije godine, ova afrička nacija je bila pozitivan primjer kako se zemlja može izvući iz krize. Činilo se da je premijer Abiy Ahmed okrenuo novu stranicu nakon decenija represivne vladavine u ovoj zemlji. Međutim, umjesto toga došlo je do borbi između njegove federalne vojske i snaga iz sjeverne regije Tigray.

Sada snage na obje strane imaju istu podršku te se čini da nijedna neće drugoj zadati smrtonosni udarac, čime se nastavljaju sukobi. Međutim, nastavak rata dovest će do više katastrofa, u borbama su već ubijeni deseci hiljada ljudi a milioni su protjerani iz domova. Obje strane su optužene za zločine. Također, susjedne zemlje bi mogle biti uvučene u sukob, kao što su Eritreja i Sudan.

Što se tiče Afganistana, otkako su talibani preuzeli vlast u augustu, humanitarna katastrofa se samo povećava. Podaci UN-a pokazuju da bi milioni afganistanske djece mogli gladovati.

Ekonomija je potonula a finansijski sektor je paraliziran. Nova prelazna vlada uključuje gotovo samo talibane. Prvobitne odluke talibana, prvenstveno ona o zatvaranju škola za djevojčice izazvala je bijes međunarodne zajednice.

Ipak, kako bi se poboljšao zdravstveni i obrazovni sistem, i opskrba hranom, bit će potrebno da zapadne zemlje rade sa talibanskom vladom. Alternativa je ugrožavanje građana a mnogi Afganistanci bi mogli umrijeti zbog ovoga, kako su upozorile humanitarne agencije.

Tenzije zbog Tajvana

Četvrti potencijalni sukob, Crisis Group vidi kada su u pitanju tenzije između SAD-a i Kine.

Nedugo nakon povlačenja iz Afganistana, SAD je proglasio novi pakt sa Autralijom i Ujedinjenim Kraljevstvom kako bi se suprotstavio Kini. Poznat kao AUKUS, ovaj savez će pomoći Australiji da dobije nuklearne podmornice. Mnogi analitičari smatraju da je ovo prikaz kako se Washington okrenuo od borbe sa oružanim grupama na Bliskom istoku prema politici moći i zastrašivanju Pekinga.

Bidenova strategija prema Kini, iako nije jasno artikulirana, usmjerena je na tome da SAD ostane dominantna sila u Indo-Pacifiku. Zbog toga su i napravljena nova savezništva a sigurnost Tajvana je postala američki interes.

Nakon virtualnog sastanka u novembru, između Bidena i kineskog predsjednika Xi Jinpinga oštra retorika je malo ublažena. Međutim, u 2022, sa Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu, 20. Kongresom Komunističke partije i izborima za Kongres u SAD-u, obje strane će biti usmjerene na svoje domaće stvari.

Scenarij iz noćne more – a to je da Kina pokuša preuzeti Tajvan, čime bi SAD morao stati u odbranu otoka, za sada nije baš izvjestan.

Kolaps pregovora sa Iranom

Peto potencijalno žarište tiče se pregovora sa Iranom. Kako se nada o ponovom oživljavanju iranskog nuklearnog sporazuma, nakon što ga je Trump napustio 2018, gasi, tako se povećava mogućnost da dođe do eskalacije.

U junu je iranske predsjedničke izbore osvojio Ebrahih Raisi a Teheran se vratio za pregovarački sto istovremeno ubrzavajući svoj nuklearni razvoj, suprotno sporazumu.

Neuspjeh da se u nadolazećim mjesecima ponovo oživi sporazum, vjerovatno će dovesti do njegovog raspada. U tom slučaju, diplomate mogu traži opširniji dogovor ili interne ustupke, kao što je ograničeno ukidanje sankcija za usporavanje nuklearnog razvoja. Međutim, kolaps pregovora je realna opcija.

Za Washington bi to značilo da mora prihvatiti da će Iran biti nuklearna sila kada napravi svoju bombu, što će se teško desiti. Alternativa bi bila da odobri ili da se pridruži Izraelu u kampanji protiv iranskog razvijanja nuklearnog naoružanja. Iranski lideri bi u tom slučaju mogli da požure da se naoružaju a vjerovatno bi i počeli još više da pokazuju svoj utjecaj u regiji, prvenstveno u Iraku, Libanu i Siriji. Moglo bi doći i do incidenta između Irana, SAD-a i Izraela a oni bi lako mogli izmaći kontroli.

Rat u Jemenu i izraelsko-palestinski sukob

Rat u Jemenu gotovo je nestao iz vijesti tokom 2021, ali on još uvijek traje i može se pogoršati.

Pobunjenici Husi napreduju, a ako osvoje i grad Marib, koji je sada u rukama snaga predsjednika Abeda Rabboa Mansoura Hadija i njegove međunarodno priznate vlade, imat će pristup nafti i gasu.

S druge strane, u ratu u Jemenu učestvuje više strana te bi mirno rješenje i pregovori zahtijevali da sve one sjednu za sto. Ako bi Husi pobijedili, borbe bi se ipak nastavile sa pobunjenicima na jugu Jemena. Prema autorima izvještaja, specijalni predstavnik UN-a za Jemen Hans Grundberg trebao bi pronaći načina da odvrati bitku za Marib, slušajući prijedlog i Husija i vlade.

Što se tiče Izreala i Palestine, prethodne godine desila se najdestruktivnija ofanziva Izraela na Gazu, čime se još jednom pokazalo da je mirovni proces mrtav te da je mogućnost za dvodržavno rješenje manja nego ikad. Pokretač ovog prošlogodišnjeg sukoba bila je deložacija Palestinaca iz jerusalemskog naselja Sheikh Jarrah. Nakon što je Hamas koji kontroliše Pojas Gaze ispalio rakete na Izrael, uslijedilo je 11 dana sukoba u kojima je ubijeno više od 250 Palestinaca i uništeno više zgrada u Gazi.

Iako se ovakvi sukobi ponavaljaju, prvi put se desilo da su se Palestinci ujedinili te da su demokrate u SAD počele koristiti neobično oštru retoriku prema Izraelu. Ipak, osnove ostaju iste – Washington je i dalje na strani Izraela, a Bidenova administracija je pustila da sukob sam od sebe dođe do kraja.

Također, nova vlada u Izraelu, postavljena nakon što je sa vlasti otišao premijer Benjamin Netanyahu, nastavila je izgradnju ilegalnih naselja i represiju Palestinaca, čime se ne nazire mirno rješenje ovog decenijskog sukoba.

Haiti i Mijanmar

Od ostalih potencijalnih žarišta, autori izvještaja spominju Haiti i Mijanmar te djelovanje oružanih grupa u Africi.

Haiti se dugo suočavao sa političkim krizama, borbama bandi te prirodnim katastrofama. Ipak, prošla godina je bila posebno teška za Haićane. U julu je ubijen predsjednik Jovenel Moise u svom domu, dok je razorni zemljotres u augustu uništio većinu južnog dijela zemlje. Otmice koje su vršile bande koje vladaju glavnim gradom Port-au-Princeom dovele su do zaustavljanja međunarodne pomoći. Mnogi Haićani ne vjeruju u novu mirovnu misiju UN-a a pogotovo ne u američku vojnu intervenciju.

Kako zemlja ne bi kliznula u haos, potrebno je da Haiti dobije novi plan za tranzciju vlasti, međutim, bez međunarodne pomoći teško da će to uspjeti.

Što se tiče Mijanmara, gdje je u februaru prošle godine izvršen vojni udar nakon čega je došlo do sukoba i protesta, navodi se da svijet polako gubi interes za ova dešavanja. Ipak, propala država u srcu strateški bitne Indo-pacifičke regije neće služiti nikome, zaključuje se u izvještaju Crisis Groupa.

Izvor: Al Jazeera