Naizgled sporedni lik ovog teksta, Marko Milanović Litre, zastupnik Hrvatskih suverenista – najkonzervativnije stranke u Saboru – izašao je ovih dana za saborsku govornicu, pa nakon što je pročistio grlo, pred kolegama i kamerama odrecitirao: „Na čelu ti petokraka, u oku dugine boje, u koliko si udruga što milijardu kuna broje? Puši k***c malo Titu, malo Castru, ‘ko Danka partizanka provaljuješ na terasu“.
Prizor je bio nadrealan, montipajtonovski skeč uživo. Šokirani predsjednik Sabora Gordan Jandroković uspio je tek zastupnika Litru upozoriti da ubuduće ne koristi neprimjerene riječi.
U ljetopisima hrvatskog parlamenta ostat će ubilježeno, kao možda najuvrnutija epizoda svih dosadašnjih sezona Sabora, da je jedan tvrdi konzervativac iz stranke koja baštini tradicionalne nacionalne i kršćanske vrijednosti, prvi ondje službeno i naglas rekao: „Puši k***c!“
Udar kritika i val oduševljenja
Nije to, naravno, MC Litre bubnuo sam od sebe. To što je rekao, drugi su odrepali. On je samo (re)citirao kitice iz pjesmice PŠK (kratica spomenutog skarednog izraza) s novog albuma „Jedan i jedan“ zagrebačko-vukovarskog hip-hop dvojca Tram 11. Desetak rima s tog albuma, uključujući onaj koji je u Saboru izdeklamirao zastupnik Suverenista, ovih dana diže puno medijske prašine u Hrvatskoj.
Te rime iz PŠK imaju i nastavak: „Ne voliš kuhara, ali dobro grabiš iz lonca, svi ste tu zbog novca kao mit iz Jasenovca; Balaševići, nema vam države ni na igrici, pušite k***c za ćirilicu na Ilici. Bipolarni bipsići, j**o li vas ćaća, k'o Plenki i Njonjo, svi ste topla braća, olfo tolerantni, orjunaški unučići, toliko puše k***c da ih zovemo Pušići“.
Zbog tih i još nekoliko sličnih, General Woo i Target, dvojica repera koji čine Tram 11 na udaru su kritika većeg dijela javnosti zbog govora mržnje, ali i na valu oduševljenja onog drugog dijela koji smatra da su svim ljevičarima („leftardima“), jugonostalgičarima, gejevima, Srbima („četnicima koji su obrijali bradu“ – još jedan stih, ali iz druge pjesme), ateistima… ili kako to vole reći – „mrziteljima svega hrvatskog“, rekli što im pripada. Pritom su već bespovratno duboke podjele unutar društva produbili za još koji metar. Jer oni su, kao, reperi i njihove su rime grube i nikoga ne štede.
PŠK kao novi ZDS
Tram 11 su, inače, pioniri hrvatskog hip-hopa. Devedesetih su snimili par, u tom žanru značajnih i hvalospjevima kritike okađenih albuma na kojima su repali o uobičajenim kvartovskim spikama, seksualnim avanturama i socijalnim nepravdama. Nakon solo karijera i drugih poslova, dvojac iz Tram 11 se gotovo dva desetljeća kasnije vratio na scenu novim albumom. Značajno su stariji, ali teme su im i dalje većinom adolescentske, sa žanrovski poslovičnim, ali već ofucanim verbalnim bahaćenjima i mačističkim prenemaganjima. Ukratko: puno beata, puno kita.
No, Tram11 u jednom su se – i to onome što je recitirao zastupnik Litre – politički i ideološki rebrendirali. Nakon duge pauze (ili krize?) digli su prašinu rigidnim stihovima u PŠK i još nekoliko pjesama. Prozvani za šovinističke, homofobne i mizogine stihove te uslikani u društvu nekih radikalno desnih političara i propagandista, Tram 11 su u svega nekoliko dana dosanjali mokre estradne snove i novim albumom isprovocirali moralnu paniku, što uvijek dođe k'o najbolja reklama.
Njihov izdavač, zagrebački Menart, pod tim je pritiskom, tobože ne znajući što objavljuje, brže-bolje raskinuo ugovor s njima i obustavio prodaju albuma. Ovima je popularnost erektirala, pogotovo među publikom koju dosad nisu targetirali. Obnoć su postali nove estradne ikone političke desnice i antisistemskih skupina razbacanih diljem interneta, a amblematska kratica PŠK također je obnoć postala novi ZDS („za dom – spremni“), svojevrsni ZDS 2.0, lozinka ideološkog prepoznavanja koja već osvanjuje po zidovima, i fejsbučkim i onim pravima.
Političari guslaju, reperi repaju
I sam sâm se natjerao preslušati taj album medijski etiketiran „govorom mržnje“ i virnuti da čujem čega tamo sve ima. Vjerujte – ničeg naročitog. Sve je žanrovski predvidivo, čak i ta vulgarna PŠK. One problematične rime koje su svi citirali, izvučene su iz svega dvije, tri pjesme (PŠK, „Tko nam je probao uzeti sjaj“…) od ukupno 18. Osim tih, koje su podjednako, ali ne na isti način, uzbudile i desne i lijeve, većina materijala zanatski je napravljena uz standardno pogan reperski jezik u kojem, za razliku od nekih hrvatskih glazbenih kritičara, nisam našao nekog uvjerljivo novog opisa ovdašnje stvarnosti. A u onim etiketiranim pjesmama čuh tek nekoliko olinjalih šovinističkih parola i dosjetki koje već odavno hvataju paučinu na društvenim mrežama. No dio starih i čitava vojska novih fanova je u afanu sve vrišteći po mrežama da im napokon netko govori, tj. recitira – istinu. Takvi, uzgred rečeno, svakodnevno nađu bar još dvoje-troje mesija koji govore „istinu o kojoj svi šute“.
Na koncu, ono što već godinama guslaju oporbeni političari (u ovom slučaju desničari) General Woo i Target samo su odrepali. Usput su još popabirčili nekoliko kontroverznih stavova poput onog da je Jasenovac mit koji su na nekoj televiziji objasnili polurečenicom da „to, ono, treba raskopat'“. Uglavnom, sve što su u stihovima spornih pjesama sami raskopavali, zapravo su tek plitko grabljali.
Sloboda govora mržnje
Nakon 19 godina i ideološkog makeovera, veterani iz Tram 11 ulaze tako u igru s klupe za rezerve da publici na desnici zamijene kreativno umornog Thompsona koji već devet godina nije snimio album. Utoliko bi PŠK mogao biti njihova „Čavoglave“, diskutabilna i „zabranjena“ pjesma za otvaranje, ponegdje i za otkazivanje koncerata. Od svih estradno-politički još neeksploatiranih parola i psovki, Tram 11 su sa samog dna odgrabili, eto, baš taj primitivan izraz upućen svima koje preziru, a koji sam po sebi eliminira mogućnost svakog daljnjeg razgovora. Osim ako se na PŠK ne odgovori PŠK-om, a na nekom sljedećem komunikacijskom levelu možda posegne i za puškom.
U ovom slučaju, jedina sloboda govora o kojoj sada mnogi poput zastupnika Litre patetično zurlaju jer je izdavač Tram 11 otkazao suradnju i povukao album – jest sloboda govora mržnje. Nekad se to reguliralo kućnim odgojem: da ne kinjiš drugačije od sebe i da ne psuješ pred djecom, a bez posebnog razloga ni pred odraslima. Ali, u poretku stvari, to se ne očekuje od dvojice gangsta repera, a čini se da prisno ide, k'o gaće na gu***u, uz političare rigidnih stavova, koji su jedva dočekali da im netko dâ matricu za (ne)moralni playback.
Nije problem u reperima, oni pred publikom moraju biti grubi i opaki, ali sve mi se čini da će u ovoj koaliciji (i sama „The Pjesma“ počinje stihom: „Ovo je PŠK koalicija, nisi pazio pa te je tramvaj pregazio“) teško doći do mikrofona od puno opakijih repera – političara. Ti će i tramvaj pregaziti! Oni već na repeat (t)repaju njihov hit. S njima će navuć’ hudicu i pomoć’ da od PŠK zarade lovicu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.