Godina je dana od potresa koji je zadesio Baniju i vijesti kao da stižu iz nekog paralelnog svemira.
Magdalena Komes, gradonačelnica grada koji izgleda kao da su ga jučer pogodila 6,3 Richtera, zahvaljuje premijeru na pomoći koju stanovnici Petrinje kontinuirano dobivaju.
Darko Horvat, ministar graditeljstva zadužen za obnovu, samouvjereno izjavljuje kako je obnova već počela.
Ministar branitelja Tomo Medved odbacuje navode da obnova nije počela, da bi se u istoj izjavi ispravio i rekao da će ona započeti na proljeće 2022. godine.
Mario Banožić, ministar obrane i oružanih snaga, u danima kada Baniju opet tresu potresi, govori stanovnicima tog kraja da se mogu osjećati i da je hrvatska vojska uz njih.
Za kraj, premijer Andrej Plenković bistro zaključuje da će, sve ono što nije napravljeno sada, biti napravljeno u budućnosti, čime je valjda jasno dao da to svakako neće biti moguće izvesti u prošlosti.
Obnova koja se ne vidi
Protagonisti prethodnih redaka okupili su se unazad nekoliko dana u Petrinji povodom godišnjice potresa koji je devastirao ionako osiromašeno područje Sisačko-moslovačke županije.
U državi kojoj se skoro svaki tjedan slavi bar neka obljetnica, bilo je sasvim logično će predstavnici Vlade iskoristiti priliku kako bi se pojavili na Baniji s porukom da proces obnove ide kako treba, te da je, unatoč činjenici da država u godinu dana nije izgradila niti jednu kompletno porušenu kuću, obnova počela.
Vlada, ponavljaju njeni članovi i veliki vođa, radi sve što je u njihovoj moći, dok svi ostali, počevši od medija pa sve do stanovnika tog kraja, to ne naprosto ne vide.
EU sredstva
Obnovu jednako tako ne vide ni stanovnici Zagreba koji su iskustvo potresa doživjeli devet mjeseci prije stanovnika Petrinje. Oštećene zgrade u centru metropole, s čijih se vanjskih zidova svako malo odlomi komadić fasade koji, na svu sreću još nije ozlijedio nijednog slučajnog prolaznika, ostavljaju dojam kao da se potres dogodio prekjučer.
Takvo bi stanje možda bilo lakše prihvatiti da Hrvatska, iz Fonda solidarnosti EU, nije dobila pomoć namijenjenu obnovi javnih zgrada oštećenih u zagrebačkom potresu.
Naime, za sanaciju materijalne štete na vrtićima, školama, bolnicama, muzejima itd. Hrvatska je dobila 683,7 milijuna eura, što je, uzevši u obzir (ne)mogućnosti državnog proračuna, značajan iznos. Sredstva koje je odvojila Europska komisija trebala bi biti potrošena do lipnja 2022. godine.
Zasad je potrošeno svega 80 milijuna kuna (10,6 milijuna eura), što u postocima iznosi 0,16 posto, a ono što ne iskoristi do kroz šest mjeseci, trebalo bi vratiti nazad u EU blagajnu.
Da Hrvatska nije dobila ta sredstva, bilo bi lakše naviknuti se na to da obnova nakon potresa ide puževim korakom. Ovako, shvatiti volju i spremnost birokracije da uspori, te u pitanje dovodi veliki, za obnovu značajan dio novca, gotovo pa je nemoguće.
Upitan da komentira eventualni scenarij u kojem će Hrvatska morati vratiti sredstva, Plenković je zaključio kako trošenje sredstva ide sporije zbog jednog ključnog elementa, a to je element “progresivne štete”.
Premijer tako medijima objašnjava kompleksnost obnove navodeći upravo “progresivnu štetu”, odnosno, činjenicu da je Zagreb osjetio i petrinjski potres, kao razlog zašto je njegova Vlada dosad uspjela iskoristiti samo mizeran dio dostupne pomoći. Upravo zbog te “progresivne štete”, uvjerava Plenković, pregovara se s Europskom komisijom kako bi se prolongirali rokovi za potrošnju sredstava.
Ostaje nepoznato hoće li to Hrvatskoj uspjeti. Naime, kako su novinarima odgovorili iz Europske komisije, takva praksa nije baš uobičajena.
Drugim riječima, još se nije dogodilo da Komisija jednoj članici mora produžiti rok za potrošnju pomoći namijenjenoj za sanaciju štete koja je nastala utjecajem izvanrednih okolnosti.
Zima u kontejnerima
Inače, na području potresom pogođene tri županije, dosad je zaprimljeno 41.676 prijava štete. U godinu dana od potresa, država nije stigla ni pregledati sve objekte. Ukupno je, do 29. prosinca, pregledan 39.682 objekt, odnosno, njih 95,21 posto.
Od ukupnog broja pregledanih građevina, u kategoriji objekata s crvenom naljepnicom, a što znači da su trenutačno neuporabljivi, su 4.833 objekta, dok ih je 8.626 sa žutom naljepnicom (privremeno neuporabljivo).
Jedine kuće koje su obnovljene na Baniji, a koje su potresu bile kompletno srušene, nisu obnovljene zbog države već zahvaljujući privatnim donacijama. Međutim, njihov broj je jako mali, radi se o manje od pedesetak kuća.
Brojni stanovnici Banije tako provode svoju drugu zimu u kontejnerima, a neki od tih kontejnera, moglo se čuti ovih dana u medijima, nije spojen ni na vodu niti na kanalizaciju. Izolacija u njima je slaba, a voda koja se koristi, kada temperature padne ispod nule, se smrzava.
Dio njih u prošlogodišnjem je potresu po drugi put izgubio dom koji su nanovo morali graditi nakon završetka rata, a sada opet ne znaju kada će se vratiti u njih. Dio stanovnika Banije i prije potresa živio je u selima koja nisu imala najosnovniju infrastrukturu, te su u 21. stoljeću na svega stotinjak kilometara od glavnog grada države članice EU, živjeli u mjestima bez struje i vode.
Zbog toga su, protagonisti s početka priče, u Petrinji dočekani nezadovoljstvom, zvižducima i negodovanjem.
Drugim riječima – kao progresivna šteta.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.