Nepravedno bi bilo reći da je samo korona skinula krunu Novaku Đokoviću, svjetskom broju jedan i neupitnom vladaru (devetostrukom pobjedniku) prvog grand slam turnira u godini. Također je teško okriviti samo COVID da je zaustavio najdugovječnijeg tenisera na mjestu svjetskog broja jedan u pohodu i na statističke dokaze da je najbolji teniser čak i u eri Rogera Federera i Rafaela Nadala.
Svidjelo se to nekome ili ne, na svaki gol u protivničkoj mreži Đokovićevi su nekako uvijek uspijevali postići i autogol. Ovaj posljednji je najteži bez obzira na čudne, neobične i kontradiktorne odluke australske vlade i interpretaciji zakona u imigracionoj politici. U proteklih desetak dana svjetska javnost je bila više okrenuta okršaju Đoković – Australija nego pravim istinskim globalnim posljedicama pandemije korona virusa.
Hipokriziju današnjice najbolje je odslikala situacija oko Đokovićevog boravka u hotelu gdje su zatočeni emigranti čiji zahtjevi za azilom stoje u ladicama gotovo dekadu. To su novinari otkrili uz put, slučajno… Zamislite ironije, u istom hotelu je momak već devet godina koji beznadežno traći svoju mladost iščekujući milost australske vlade i čovjek koji je došao igrati se i osvojiti još koji milion dolara (na 310 koliko je težak). Naravno da Novak nema ništa s tim, ali imamo mi novinari koji smo taj balon napuhali do te mjere da nas na socijalnim mrežama (odavno) prozivaju lešinarima.
Ali to je druga tema…
Ozbiljno ugroženo sve što je Đoković napravio na terenu
Uoči odlaska u Australiju, Đoković je objavio kako je dobio odobrenje vlade i direktora turnira da ima pravo na medicinsko izuzeće iako je eksplicitno izjavio da nije vakcinisan. Naravno da to nije novost i njegovi stavovi su poznati kad je riječ o vakcini. Napisao sam tada kako je to najneobičnija pozivnica u istoriji grand slama i da će izazvati tsunami. Ali da će valovi biti toliki, ni sanjati nisam mogao. Da će prvo izazvati toliku polarizaciju između Novakovih navijača i poštovalaca tenisa, ali i zakona ili pravila ponašanja u pandemiji. I još gore: da će ozbiljno ugroziti sve ono što je Đoković napravio na terenu i autoritet australske vlade kojoj više ne vjeruju ni oni koji su glasali za nju.
Čuju se i vrlo ozbiljne kritike na račun direktora turnira Craiga Tileya, pa se čak traži i njegova smjena. Posebno pada u oči paradoksalno objašnjenje za poništenje vize. Ni to što se Đoković kretao u javnosti (po Beogradu), uprkos pozitivnom testu, ni to što je u aplikaciji za vizu njegov menadžer ispunio pogrešnu rubriku tzv. passenger tracker, odnosno trag putovanja u druge zemlje prije nego je doputovao u Australiju, nego objašnjenje da bi mogao ohrabriti antivaksere i tako uznemiriti australsko društvo. Možda je to čak i najveći kompliment Đokoviću: zamislite, Vlada Australije se uplašila jednog Balkanca (a nema ih malo u Australiji) da će izazvati antivaksersku revoluciju?! I ne samo to, nego mu je izdala i zabranu ulaska u zemlju na tri godine (kasnije ublažena formulacijom: u zavisnosti sa korona situacijom).
Đoković se vratio u Beograd, gdje ga je dočekalo više novinara nego navijača – pred koje nije izašao. Vjerovatno najmudrija odluka u posljednjih 15 dana. Mnogi smatraju da bi pravi potez svjetskog broja jedan bio da je već nakon prvog odbijanja verifikacije vize trebao samo okrenuti leđa i vratiti se kuci i izbjeći sve ono blato u koje su svi kasnije ugazili do koljena.
Završilo je kako je završilo.
Šta poslije Australije?
Šta čeka Novaka Đokovića? Kako stvari stoje sa pandemijom – ništa dobro, naravno u teniskom smislu. Izgleda da bez potvrde o vakcini neće moći igrati ni na jednom od tri predstojeća grand slama, ukoliko svijet nauke ne potuče kovide, korone, omikrone i ko zna još koju derivate ove pošasti. Dalje, već mu sponzori prijete raskidanjem ugovora. I konačno, bit će to novi test njegovog nesporno čeličnog teniskog mentalnog sklopa.
Hoće li se vratiti i kada i kakav će trag ostaviti ovogodišnja australska odiseja? Hoće li, kao što je prognozirao Mats Wilander, sva trojica velikana – Federer, Nadal i Đoković – ostati na po 20 osvojenih grand slamova? Drugim riječima predviđa da Nadal neće osvojiti Australian Open, a da se Federer i Đoković neće oporaviti – prvi fizički, a drugi… ko zna od čega sve ne. No, sa sportskog aspekta bilo bi najbolje kada bi se pitanje najboljeg u generaciji riješilo na teniskom terenu.
Australian Open je počeo u sjeni Đokovićeve borbe, kako njegovi simpatizeri kažu, za slobodu. Federera nismo čuli na ovu temu. Nadal je bio eksplicitan (poštujmo zakon). Ostali tihi, zauzeti svojim brigama kako proći u sljedeće kolo.
Dok pišem ovaj tekst gledam krajičkom oka čudesnog Kyrgiosa, inače čestog kritičara Đokovića koji je ovog puta na njegovoj strani, protiv povratnika Britanca Liama Broadya (sjajan meč) koji u najmanju ruku ima talenta koliko i gore pomenuta trojica, ako ne i više, ali on živi svoj teniski život i svijet na drugačiji način. Na drugačiji ga način živi i Andy Murray kome je medicina pomogla da se umjesto u invalidska kolica vrati na teniski teren i prođe u drugo kolo nakon što je protiv Nikoloza Basilashvilija igrao pet setova i gotovo četiri sata. Gledat ćemo u drugom kolu šlager Medvedeva i Kyrgiosa, ali i napore Osake, Raducanu i Swiontek da ponovo ostvare grand slam snove.
Tenis maršira dalje i bez superzvijezda. Nove traže svoje mjesto.