Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine remijem, rezultatom 2:2, u šokantnoj utakmici sa Kazahstanom u Zenici propustila je priliku “kaparisati” lakši put do baraža Svjetskog prvenstva koje će se naredne godine igrati u Kataru.
Kada je Luka Menalo postigao gol za preokret od 2:1 u 86. minutu meča činilo se da je “kapara” na pomolu. Bila bi i više nego zaslužena nakon propuštenih brojnih “zicera” u duelu u kojem su izabranici selektora Ivayla Peteva cijelim tokom dominirali. Bili su apsolutno bolji od Kazahstanaca. Međutim, “bolji ne pobjeđuje uvijek”, otrcana je komentatorska fraza, ali i puka istina.
Šokirao nas je Baktyor Zainutdinov pogotkom iz slobodnog udarca u petom minutu sudijske nadoknade utakmice. Gol Zainutdinova k'o za inat da propadne “kapara” i nakon zaista dobre igre popularnih “zmajeva”.
‘Stručnjaci’ užarenih tastatura
Tek što je sudija Yigal Frid iz Izraela označio kraj meča otvorila se druga rana društva poremećenih vrijednosti. Ovdašnji “dobro upućeni stručnjaci” u sva društvena, tako i fudbalska zbivanja u zemlji i svijetu, krenuli su u neoprostiv lov na krivca za kiks protiv realno daleko slabijeg protivnika.
Tastature im se užariše i mnogi od njih metu na čelo staviše najboljima. Da stvar bude gora i brutalno ih izvrijeđaše. Pod jedan, ni manje ni više nego kapitena Edina Džeku, najboljeg fudbalera kojeg je ova zemlja ikada imala. Čovjek koji je dao 60 golova u dresu sa državnim grbom i deseti je najbolji strijelac nacionalnih timova u Evropi svih vremena, za njih opet je “kloc”. Jer… Zamislite nije imao svoj dan. Za razliku od bezgrešnih tastatura selektora.
Osuli su paljbu i na Ibrahima Šehića, krivca i sukrivca za primljene pogotke, ali i golmana koji je u protekle skoro tri godine po pravilu u svim utakmicama bio ponajbolji pojedinac na terenu. Čuvar mreže koji je nerijetko spašavao Bosnu i Hercegovinu i od (rezultatskih) katastrofa te zasluženo bio nezamjenjiv među stativama za sveznalice postao je “rupa”.
Od Kulina bana do današnjih dana
Samo šest dana ranije Džeko, Šehić i društvo za iste bili su heroji nakon senzacionalnog remija sa svjetskim prvacima Francuzima u Strasbourgu (1:1). Dakle, potvrda bolne činjenice o dobrom dijelu “kaparisanog” društva poremećenih vrijednosti i stavova. Najjednostavnije rečeno – ljudi koji o fudbalu imaju pojma, u najmanju ruku, kao članovi Izvršnog odbora Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, bi da govor drže (primitivnim rječnikom) najboljim fudbalskim sinovima od Kulina bana do današnjih dana.
Septembarske utakmice nacionalnog tima ove zemlje, uz šok i senzaciju, donijele su i tračak nade u otpisane. Ako ništa, “zmajevi” su malo raširili krila. Poslije 654 dana pobijedili su, makar i u fudbalskim kuloarima skromni Kuvajt (1:0).
Petev koji je u proteklih devet mjeseci prošao bos po užarenom bosanskom tlu (prije svega zbog izbora na mjesto selektora stranca bez renomea prije domaće sportske ikone Sergeja Barbareza, što bi se rijetko igdje desilo osim u N/FS BiH) polako vraća povjerenje navijača.
Na pos'o! Na pos'o!
Bod u Francuskoj svjetlo je na kraju tunela da se Bosna i Hercegovina, kao u vrijeme legendarnog selektora Safeta Sušića, ponovo može naći na velikom takmičenju. Parirati najboljima. Baš kako je bilo u Parizu u Sušićevoj eri prije deceniju, ponovilo se i “pod vlašću Bugarina”. Poveli smo, igrali dobro i “trikolorima” uzeli bod u gostima. Simbolika kroz historiju. Nada i vjera u bolje sutra, iako je ekipa koju imamo, objektivno, trenutno slabija nego generacija koja se počela osipati prije pet, šest godina.
Petev je u posljednje tri utakmice sve odradio perfektno. Taktički, formacijski, pogodio sa izmjenama, Bosna i Hercegovina igrala je opet dobro i lijepo. I kada se očekivao šlag na tortu, Zainutdinov nam je zametnuo “kaparu” za baraž.
Jedina stvar koju Petev u proteklim danima nije uradio na nivou je što je odbio komentarisati navode da je “neki menadžer za nekog igrača dao kaparu kako bi on nastupio u prijateljskoj utakmici sa Kostarikom u martu ove godine”.
Odgovor s konferencije za medije “ne želim o tome govoriti” nije dovoljan. Otvara sumnju u godinama spominjanu priču “o ceduljicama sa imenima igrača koje treba pozvati”. Slučaj za istražne pravosudne organe ove zemlje. Lako dokazive prepiske i predmeti.
Na pos'o! Na pos'o!
Neki novi klinci
Matematički baraž bi se mogao, ipak, “kaparisati” u oktobru. Ukoliko Petevova odabrana vrsta ponovi igru i požrtvovnost u Kazahstanu i Ukrajini, kao u Strasbourgu i Zenici, navijači Bosne i Hercegovine mogu se, bez sumnje, nadati dobrim rezultatima na predstojeća dva daleka gostovanja.
Izvjesnom pobjedom u Kazahstanu i ukoliko bi se s “ukrajinskog fronta” eventualno vratili neporaženi “zmajevi”” bi ponovo raširili krila u punom rasponu. Otvorio bi se put i ka baražu Svjetskog prvenstva “Katar 2022”, fudbalskom doigravanju kojeg nikada, odnosno u četiri navrata nismo uspjeli proći. Baš onoliko puta koliko je Kazahstan dao dva i više pogodaka na kvalifikacionim gostovanjima od 2002. godine.
No, sada igraju (i) neki novi klinci: Amir Hadžiahmetović, Luka Menalo, Adi Nalić, Ermedin Demirović, Dennis Hadžikadunić, Anel Ahmedhodžić, Siniša Saničanin…
Kapara su za novu, nadati se, slavnu generaciju reprezentativnog fudbala Bosne i Hercegovine.