Migrantska kriza i pandemija COVID-19 su dva ključna problema koja, osim svih društveno-političkih tokova, mora da rješava naša zemlja.
Migranti, kategorija koja izaziva u svakom građaninu reakcije, bilo pozitivne ili negativne, dolaze iz različitih sredina. Sirijske izbjeglice znamo, idu iz porušene zemlje, no jedan veći broj su i iz Irana. Zemlja koja je najviše pretpjela i trpi posljedice pandemije, jer uz sve probleme koje donosi zastoj ekonomije, nametnute ekonomske i druge sankcije traju već decenijama.
Posljednja sankcija koju im je nametnuo bivši američki predsjednik Donald Trump i dalje traje. Pandemija je zaustavila i protok „turista“ na ostrvu Kish i slobodnu zonu ustanovljenu još 1977.
A, jedan drugi Kish sam doživjela prije petnaestak godina.
„Sabah be hajr (dobro jutro)… hanume Klino…, telefonom me budi gospodin Sadžidi, šef taksi službe u mojoj ulici na Puneku…, jednom od elitnih dijelova Teherana.
Prva slobodna zona na svijetu
Tu mi je bio dom tri godine. Bila sam član velike porodice IRIB-a, kao novinar iz BiH. Voljela sam se voziti gradskim prevozom Teherana, u drugoj polovini vozila, jer je prvi dio bio predviđen za muškarce. Sjednem na prvoj stanici do kraja linije i upoznam taj kraj.
Koristila sam i taksi. Cijene su bile vrlo pristupačne. Svaka ulica ima svoju taksi agenciju i tu ste sigurni, ukoliko se dvoumite. Ma, i ostali usputni taksi je čak jeftiniji od agencijskog, ništa manje siguran. I vi živite teheranski.
Uvaženi gospodin Sadžidi, kao najbliži rod, brinuo se o mojim putovanjima i cijelim Iranom, kao i to jutro na putu za rani avionski let u četiri sata. I on i njegove kolege su me budili na vrijeme za prevoz na aerodrom, koji nije bio daleko, prije nego što sam počela putovati sa aerodroma Homeini, koji je udaljen skoro dva sata od moje kuće.
Jutrošnja destinacija je ostrvo Kish. Najzvučnija riječ koju Iranci izgovaraju. S najviše ponosa… Imaju i zašto. To mjesto je prva ustanovljena free (slobodna) zona na kugli zemaljskoj. Dakle, free shopovi su krenuli od tog mjesta. Perzijsko carstvo svoj uticaj na cijeli svijet počelo je Ahemenidskom dinastijom…jer je njegov najveći vladar Kuroš, prvi postavio povelju ljudskih prava.
U zapadnoj povijesti ahemenidsko perzijsko carstvo ostalo je najviše upamćeno po grčko-perzijskim ratovima, uspješnom modelu Kuroševe centralizacije administracije, bogatoj umjetničkoj ostavštini, oslobađanju Jevreja iz babilonskog ropstva, toleranciji vjerskih manjina, uključujući i naše pretke sa Balkana, te prvom pisanom spomeniku ljudskih prava Kurošev glineni cilindar. Zauzimao je oko 10,7 miliona kilometara kvadratnih, te činio 48 posto populacije tadašnjeg svijeta. Ahemenidska carstvo Hakhamuniš protezalo se od Libije do Indije, od Etiopije do Kazahstana.
Zalazak sunca na sedefastoj plaži
Nakon skoro dva i po sata letenja Perzijski zaljev me dočekao kao da sam jedina. Mirisi mora, drugačiji od našeg, odmah su me uzeli pod svoje i kao zanesena sam hodala tim mistikom deset dana. Ni tu ni gdje god sam putovala Iranom, od sjevera do juga, nikada nisam osjetila nelagodu jer sam sama. Bila sam kao najrođenija sestra – ljubaznost, susretljivost, sigurnost. U bliskom vremenskom periodu posjetila sam Dubai… Žao mi je, ali Dubai mi nije dao tu ispunjenost.
Mini busom svaki dan sam obilazila cijeli Kish… Išla sam na plažu obavezno samo za žene. Svaki dan sam i prije i poslije plaže sjedila u parku ispred ograđene plaže i hranila veliko jato kosova. Kao da su se bili navikli na mene.
I stara maslina… Kao da sam tu nekoliko stotina godina, koliko je i sama stara. A, plažu, s početka jeseni, trebate doživjeti. Posjetiteljke su posvećene sebi ili (svojim) djevojčicama koje bi dolazile nakon škole. Boraviti od ujutra do zalaska sunca na sedefastoj plaži toplog mora, za nas Evropljane je nezamislivo.
Na kraju samog zaljeva, jedno kasno popodne, skupljajući bijele koralje i komadiće sedefa, iz pijeska se pojavljivala neka čudna prilika. Uplašila sam se! Na momenat mi se njuškica učinila kao da je riječ o vidri. Čekam! Kornjača, veličine patke, milila je iz pijeska i odmilila u vodu.
Idućih dana nakon toga, sretale smo se često,“usput“ i u vodi. Na tom putu prema plaži je i putokaz za drevni grad Harira, nastao prije dvije i po hiljade godina.
Karize Kish ili Qanat, je također pečat tih vremena. Tunel ispod ostrva duž cijelom teritorijom je ćudoređe, a stvarni nekadašnji život.
Neponovljiv primjer drevne tehnologije
Karize… I prije rimskog akvadukta drevni Iran razvio je vlastiti hidraulični sistem nazvan qanat. To je niz vertikalnih izvora izgrađenih duž blagog nagiba za filtriranje vode prema sušnim područjima. Kish Qanat je neponovljiv primjer drevne tehnologije, star preko 2.500 godina. Filtrira vodu u suhe doline ispod slojeva korala koji čine temelj ostrva. Jedinstven na svijetu, sastoji se od koralja, a tuneliranje u zemlju omogućava jedinstven pogled ispod koraljnog ostrva niz tunel u blizini bunara. Probija se kroz zemlju na više od pet milja. Postaje podzemni grad.
Iranski otok Kish je i istoimeno naselje koje se nalazi u Perzijskom zaljevu. Otok je dio pokrajine Hormuzgan, sa oko 26.000 stanovnika. Površine je 91 kilometar kvadratni, kao Vis, a treće je najposjećenije kupalište na Bliskom Istoku.
Strani državljani koji žele pristupiti Kishevoj slobodnoj zoni, moraju imati putni žig koji vrijedi 14 dana nakon slijetanja u lokalnu zračnu luku.
Svakome kome je tranzit, na nekoliko dana to je dom na stotine posjetitelja ostrva. Cijele porodice. Dubai i Kish su zapravo „kruhodar“, hljeb za hiljade, pa i milione sezonskih radnika iz Indonezije, Indije i Filipina. Kish im je dom dok traje tranzitna viza, te se ponovno vraćaju u Dubai, kao radna snaga. Ljudi tu na Kishu žive na nekoliko dana, šetaju i odmaraju se za narednu vizu, koju će nakon šest mjeseci ili godinu rada, opet ovdje produžiti.
Bogati turisti… Neki pokazatelji izbacuju i brojku od oko 5,5 miliona godišnje. Odsjest će u Dariush Grand hotelu, koji je koštao 125 miliona dolara.
Muzej bisera je jedinstven… o tom muzeju, o ronjenju, delfinima, nasukanoj grčkoj lađi, mogla bih vam još pisati….