Jubilej ekološke Crne Gore: Efikasno su ‘čišćeni’ i ljudski životi

Na dubrovačkom području prije tri desetljeća ‘očišćeni’ su automobili, kamioni, kamp kućice, stolarija, bijela tehnika, stočni fond, umjetničke slike, garderoba; sve, osim kamenja i neba.

Ubrzo poslije napada na Dubrovnik, uslijedile su nove nesreće, piše autor (EPA)

U ponedeljak, 20 .septembra, biće 30 godina od kako je Crna Gora proglašena ekološkom državom. Još se sjećam bombastičnih najava o sveopštem procvatu na televiziji, a i u štampi. I stvarno, sve je djelovalo obećavajuće. Prva ekološka država na svijetu, nije šala.

Kako je i priličilo trenutku, sjednica Skupštine Crne Gore održana je na otvorenom na Žabljaku, na kojoj je usvojena Deklaracija o ekološkoj državi. Bili su to dani velikih riječi. U okruženju je bjesnio rat, a vlasti u Crnoj Gori su pričale bajke o ekološkom čudu. Doduše, ta priča, s obzirom na prirodne ljepote kojima je obdarena Crna Gora, nije bila bez osnova.

Ali, iako su se obećavale velike stvari, od kojih bi prva trebala da bude veliko čišćenje države i sanacija crnih ekoloških rupa koje su nastale usljed višedecenijske aktivnosti rudnika i fabrika, već narednog mjeseca, u oktobru 1991. godine, Crna Gora je krenula u čišćenje. Istina, bilo je to malčice čišćenje drugačije vrste i ne na svojoj teritoriji.

Bijela tehnika – pravo u rijeku ili potok

Pod parolom “Rat za mir”, snage Crne Gore su u oktobru prešle granicu sa Hrvatskom i izvršile napad na okolinu Dubrovnika. I odista, Crnogorci su se pokazali veoma temeljitim kada je ova vrsta čišćenja u pitanju. Ubrzo su Konavli, Cavtat i naselja bliže Dubrovniku temeljito očišćena od njenih stanovnika. I ne samo stanovnika. Očišćeni su automobili, kamioni, kamp kućice, stolarija, bijela tehnika, stočni fond, umjetničke slike,garderoba. Bukvalno sve, osim kamenja i neba.

Ali, vratimo se ekološkoj državi Crnoj Gori. Ubrzo poslije nesrećne epizode oko Dubrovnika uslijedile su nove nesreće. Započeo je rat u Bosni i Hercegovini, u čijoj smo nesreći opet debelo učestvovali. I tamo smo bili “ekološki” osviješćeni i orijentisani. Oslobodili smo mnoge građane Bosne i Hercegovine kuća, stanova, auta, nakita, maraka, dinara… Nažalost, mnoge smo oslobodili i života ili posredovali u tom poslu. Ali, sve za ekologiju.

Ratovi su završili krajem devedesetih. Opljačkani automobili, šporeti, televizori su se bližili svom roku trajanja. I valjalo li ih se osloboditi. Ekološki osviješćeni građani Crne Gore su te iste televizore, šporete, frižidere… zahitali u prvu rijeku ili potok. Tako je bilo nemoguće zamisliti ijednu rijeku ili potok, a da po njemu ne plivaju razni kućanski aparati.

Gdje naći milijardu eura za ekologiju?

Tako u nekim zemljama vidite kroz prozirnu čistu vodu ribe, rakove, delfine, kitove… A naš zaštitni znak dugo vremena je bio dotrajali, korozivni šporet. Ekološki, kako treba i kako smo naučili.

U procesu približavanja Evropskoj uniji vlasti u Crnoj Gori su postale svjesne koliki je problem ekologija. Grube procjene govore da nam treba najmanje milijarda eura da saniramo urgentne ekološke crne tačke. Crna Gora, naravno, taj novac nema, niti ga može imati, osim ako se ne zaduži ili se majka Evropa ne smiluje da joj pomogne i udijeli novce.

Ono što se do sada uspjelo kada je ekologija u pitanju je da se ipak znatno podigla svijest običnog građanina o vlastitom ponašanju. Tako više ne može da vam se desi da ljudi na putu iz auta izbacuje kese sa smećem ili opuške od cigareta. Dakle, nesporna je činjenica da je edukacija uradila svoje za ovih 30 godina.

Ali, takođe ono što je konstanta svakog obilježavanja dana kada je proglašena ekološka država Crna Gora jeste da političari pokušavaju da uberu koji politički poen. Obično dan počne sa uobičajenim floskulama tipa da je država Crna Gora čvrsto riješene da ustraje na putu ekološke države, ili da su napravljeni značajni pomaci u oblasti ekologije, ali da mora više i bolje…

Hoće li Skupština opet pod borove i jele?

Uz to, obavezno se neko od ministara uslika sa ašovom, lopatom, motikom ili kakvom drugom alatkom. Obično se pohvale da su zasadili bor, jelu ili kakav drugi četinar. Pri tome je jasno vidljivo da se toliko druže sa poljoprivrednim alatkama da im ista pristoji kao i magarcu sedlo. Ali, u Crnoj Gori je odavno sve šala, pa zašto to ne bi bio slučaj i sa obilježavanjem ovog datuma.

U namjeri da prati kontinuitet ove šale, oglasio se i predsjednik Skupštine Crne Gore Aleksa Bečić. U svom tvitu (sada nam se svi političari obraćaju tim putem) obavijestio je javnost da će Skupština dostojno obilježiti taj dan. Doduše, predsjednik Bečić je ostao nedorečen, da li će sjednica parlamenta, kao i ona od prije 30 godina, biti održana na otvorenom, u sjenci jela i borova, ili će ipak, cijeneći da septembar na Žabljaku zna biti hladan i nezgodan, parlament zasjedati u nekoj sali opštine, hotela ili mjesne zajednice. Kako god, nebitno.

Ono što povezuje ovih 30 godina ekološke Crne Gore jeste neozbiljnost kada je u pitanju obilježavanje ovog dana i generalno neozbiljnost i nesposobnost kada su u pitanju ekološki problemi u Crnoj Gori, a koji nisu mali. Crna Gora se prije 30 godina veoma neozbiljno ponijela kada je u pitanju proglašenje ekološke države. Ali se zato veoma ozbiljno ponijela u pripremama za napad na Dubrovnik.

Prvo očistite dušu, pa onda rijeku

Današnja Crna Gora se takođe jednako neozbiljno odnosi prema činjenici da je samu sebe proglasila ekološkom državom. Na svu sreću, današnja Crna Gora nije u stanju da napadne nikoga, ali je zato potencijal za unutrašnju destrukciju impozantan i predstavlja veliki unutrašnji, ali i regionalni izazov.

Naravno, tu su i ekološki problemi, uz sve ostale nabrojane. Ali, da bi se oni počeli rješavati moramo biti svjesni jedne činjenice: priroda i čovjek su dio jedne cjeline. Ne možete očekivati od dominante svijesti koja ne poštuje uslovno kazano vrijednosti onih “drugih” da isti ti poštuju ekološke standarde. Najprostije kazano: Ne možete očistiti rijeku a da prethodno ne očistite dušu. Odatle, iz duše, dolazi nam i svo dobro i svo zlo. Zato bacite pogled na naše rijeke i potoke kada prolazite pored njih. I sve će vam se samo kazati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike BLOG
POPULARNO