Međunarodni dan protiv nuklearnih proba

Svakog 29. avgusta, na Međunarodni dan protiv nuklearnih proba, važno je podizati svijest o fatalnim posljedicama nuklearnih eksplozija.

Ulični umjetnik Jesus Cruz Artiles, poznat kao Eme Freethinker (lijevo) stoji ispod svog murala za 75. godišnjicu atomskog bombardovanja Hirošime i Nagasakija u Berlinu u Njemačkoj (EPA)

Povijest je već davno pokazala koliko mogu biti tragična testiranja nuklearnog oružja, lekcije  tog  iskustva kao da nisu još savladane, jer da jesu više bi pozornosti čovječanstvo pridavalo posljedicama  nuklernog testiranja, koje itekako utiču na ljudske živote. I opet smo na kušnji na koju sami pristajemo, još gore je što zaista nevjerovatno brzo sve zaboravljamo.  Zato, iz opreza, moramo se prisjetiti prošlosti. Jer, se na testiranju nukleranog oružja počelo raditi tokom prošlog stoljeća.

U periodu između 1945. i 1996. godine, širom svijeta je izvedeno preko 2. 000 nuklearnih testova. Zato, svakog 29. avgusta, na Međunarodni dan protiv nuklearnih proba, mi više moramo podizati svijest javnosti o fatalnim posljedicama nuklearnih eksplozija, i istovremeno  odlučnije raditi na promicanju mira i sigurnosti i još više se brinuti za okoliš. Moramo biti glasniji, ako hoćemo da živimo u sigurnijem svijetu, jer oružja su postala u međuvremenu mnogostruko jača i razornija.

Kako smo postali „Kurvini sinovi“?

Davne  1945. godine, 16. jula  SAD  su detonirale prvu svjetsku eksploziju probnog nuklernog  oružja u području Jornalda del Muerto u centralnoj pustinji  Novog Meksika u tzv. trinity testu.  Ta, plutonijumska bomba ostavila je krater od 5 stopa u tlu i pretvorila okolno pustinjsko dno u radiaktivno zeleno staklo.  Desetine naučnih posmatrača koji su to sve posmatrali sa udaljenosti,  tom prilikom su izjavili da ih je obuzimala ogromna vrućina. Jedan od arhitekata bombe, Kenneth Bainbridge, dao je detaljnu ocjenu događaja J. Robertu Oppenheimeru, vodećom naučniku projekta: „Sada smo svi kurvini sinovi“. I bio je upravu i tad, valjda zbog njegove dalekovidnosti, i ne može se zaboraviti ova njegova iskrena izjava, jer još odzvanja… Jer, nakon ove, uslijedila je još jedna koje su SAD bacile na japanski Nagasaki, nakon toga uslijedila je i Hirošima. Okončao se Drugi Svjetski rat, ali do 1996. godine kada su SAD potpisale Ugovor Ujedinjenih naroda o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih ispitivanja, američki fizičari i inžinjeri proveli su više od 1.000 testova. A, kurvini sinovi ni tad, nisu razmišljajali o fatalnim posljedicama nečijih testova. Ništa nije bolje, ni danas.

Dosta je prošlo vremena  i od 2. decembra 2009. godine, kada je 64. sjednica Generalne skupštine proglasila 29. avgust Međunarodnim danom protiv nuklernih ispitivanja, usvajanjem rezolucije 64/35. Svijet i dalje nije bezbjedan. A, pitanje je i da li je Glavni mehanizam za iskorjenjavanje testiranja nuklernog oružja, tj. Sporazum o sveobuhvatnoj zabrani nuklernih ispitivanja  (CTBT)  garancija za sigurnost, jer su ga mnoge zemlje do danas potpisale, ali ga nisu sve ratificirale. I dalje čovječanstvo strepi, jer s razlogom uvijek i postoji sumnja u mogućnost tajnog testiranja nuklernog oružja, jer sve se odvija ionako iza kulise.

Poslijedice nuklernog naslijeđa testova

Nuklerno naslijeđe je svakako rezultiralo štetnim, humanitarnim, ekološkim i društveno-ekonomskim posljedicama, ostavljajući traga na živote mnogih generacija. A, prema  naučnim studijima, dokazano je da efekti nuklernog oružja nanose nesrazmjernu štetu mnogima, ponajviše ženama i djeci. Jer, većina žena zbog visokog nivoa zračenja zna imati poteškoća u porođaju i generalno snose negativne posljedice po zdravlje žena. Opet, za novorođenu djecu teško je preživjeti zbog abnormalnosti pri rođenju, deformiteta i prerane smrti.

Svijet je ionako pun napetosti i podjela, brzo zaboravan, zato ga uvijek iznova treba opominjati od šteta nuklernih testova, ciljano svakog 29. avgusta. Samo obilježavanje ovog datuma, svakakao da nije dovoljno, zapravo treba imati i širu poruku, zasigurno više treba dobro osmišljenih akcija. Mlađe generacije moraju više podići svijest i još više raditi na promoviranju IDANT-a. Bosni i Hercegovini, pa i regionu trebaju također Omladinske mreže ili radne grupe koje će surađivati, koje će se umrežavati, a koje će istovremeno biti incijatori javnih akcija i incijativa za nuklearno razoružanje. Slične, već odavno kod osvješćenih i postoje. Treba i online kurseva za obrazovanje mladih o istoriji nuklearnih proba, ne samo zbog edukacije, već podizanja svijesti o njihovoj štetnosti. Na internetu na kartama, mogu se već odavno vidjeti zone bez nuklearnog razoružanja. Mogu se kroz igru u školama označiti zone bez nuklearnog oružja, to je mali korak, a dječija javna akcija i doprinos ili online peticija za sigurniji svijet, bez nuklernog oružja. Održati projekcije dokumentarnih filmova koji govore o ovoj tematci, otvoriti diskusije. Umjetnici, žrtve, aktivisti svi koji žele, uvijek mogu biti dio promocije. Sve to raditi ciljano, osmišljeno, poticati međugeneracijsku saradnju. Uostalom, znanje i iskustvo i prenosi se kroz vrijeme. A, svijest javnosti nikada i ne smije da nestane.

Nuklerni testovi nisu relikti prošlosti, i dalje su prijetnja i sadašnjosti i budućnosti.  Zato svi moramo interdisciplinirano djelovati protiv nuklernog oružja. Ne treba čovječanstvu nikakav nuklearni rat, niti nuklerne terorističke prijetnje,  ionako je u drugim nevoljama.

Izvor: Al Jazeera