Moj susret sa Davidom Dukeom, velikim čarobnjakom KKK-a

Duke ostaje grozomorna nit u državnoj tkanini, sveprisutni dokaz da više ništa u Americi nije previše čudovišno za ljudski pojam.

(Jawahir Al-Naimi/Al Jazeera)
(Jawahir Al-Naimi/Al Jazeera)

Sotona se nedavno na kratko pojavio na najgledanijem večernjem programu vijesti Francuske. Pojavio se da ispljune entuzijazam povodom januarskog pokušaja puča u Americi i pojača Veliku Laž da su rezultati američkih predsjedničkih izbora 2020. nelegalni.

Televizijsko ime demona je bilo David Ernest Duke, 71-godišnjak koji se opisuje kao bjelački nacionalista, antisemit, protivmuslimanski pristalica teorija zavjere, osuđeni prijestupnik i hijerofant bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, dvaput opozivanog.

Amerika najbolje poznaje Dukea kao nekadašnjeg velikog čarobnjaka Viteza Ku Klux Klana, najstarije američke bjelačke terorističke grupe i zvijezde nijemog filma „Rođenje nacije“ D.W. Griffitha iz 1915. godine.

Neki Amerikanci štuju Dukea kao svog prvaka. Prošle sedmice, naprimjer, Senat Texasa je izglasao ukidanje uvjeta kojim se od javnih škola u drugoj najvećoj državi SAD-a traži da predaju kako je KKK i njegove kampanje bjelačke nadmoći terora „moralno pogrešni“. Drugi ga poznaju kao skoro zaboravljenog starijeg rasističkog državnika. Facebook ga je blokirao 2018., Twitter je 2020. umanjio broj njegovih sljedbenika na 53.000 zbog „odvratnog ponašanja“.

Egzotična mutacija

Duke ostaje grozomorna nit u državnoj tkanini, sveprisutni dokaz da više ništa u Americi nije previše čudovišno za ljudski pojam.

Mogu garantirati da Duke ispunjava ovu definiciju jer me je New York Daily News, gdje sam izvještavao od zločina u New Yorku do građanskih ratova Latinske Amerike, 1978. poslao da ga upoznam u Jefferson Parishu, Louisiana i da se vratim sa detaljnom pričom o tome kako je ovo dijete mira, ljubavi i smeđe riže 1960-ih nekako propustilo Woodstock i postalo profesionalni rasista.

Tadašnji zdravi razum nas je uvjeravao kako su članovi američke Baby Boom generacije – kao Duke, rođeni od 1946. do 1964. godine – iz redova konzervativnih i liberalnih političkih zvijezda su više prosvijetljeni. Duke je bio egzotična mutacija koja nije bila trajna.

Ili smo tako bili nagovoreni da vjerujemo. Umjesto toga, bio sam usisan u tri sata jezivosti koje nije za porodični list i nikada nisam predao priču, a to je jedini put kada mi je urednik dozvolio da otkažem tekst.

Bilo je nemoguće izolirati uzrok Dukeove metamorfoze. Danas, više od 40 godina od susreta sa čarobnjakom i brojnih godina izvještavanja sa nekih od najgorih zločina koji su se desili čovječanstvu, moj susret sa Dukeom i dalje izaziva užasne snove nastale na činjenicama.

Linija kukuljica i ogrtača KKK-a različitih boja vise na vješalici.

Bang-bang prema školi

Prizemni ured velikog čarobnjaka Davida Dukea nalazi se prekoputa mješovite osnovne škole. Duke uzima nenapunjenu pušku i nišani kroz otvoreni prozor.

„Bang-Bang“, uzvikuje dok nišani puškom ka grupi tamnopute djece koja je na odmoru.

„Ne radite to“, kažem, ali on nastavlja sa bang-bang dok djeca nisu pobjegla.

„Zašto to radite?“

Duke se okreče. Njegove plave oči su užarene, užasne i, dok koristi pušku kao palicu voditelja orkestra, poskakuje sa oružjem ka seriji crteža uokvirenih na zidovima ureda.

„Ovo je 12 jevrejskih vrsta“, govori Duke. „Prouči ih“, dodaje uz pauzu. „Tvoje ime nije jevrejsko“, nastavlja u tonu koji je zastrašujuće više isljednički nego izjavni.

„Ja sam Grk“, kažem.

„Fantastično“, Duke govori. „Grci razumiju čistoću“, dodaju. „Idemo na rakove za ručak.“

Duke uzima ključeve od automobila i ide ka karavanu.

„Gledaj sad“, govori dok pritišće prekidač. Veliki krst, sa brojnim sijalicama, automatski izlazi iz zadnjeg dijela vozila.

Ofarbane Jevrejke

Sva priča sa njim tokom vožnje je puna „crn…a“ i drugih pogrdnih izlaza. Njegova sposobnost da koristi nasilne, rasističke izjave kao imenice, glagole, priloge i dodatke, često u istoj rečenici, je nevjerovatna.

„Kakve žene voliš“, pita me Duke.

„Pa, djevojka mi je plavuša.“

„To je odlično, i ja volim plavuše“, govori i iznenada me hvata za rame dok se parkiramo.

„Moraš biti oprezan, mnoge te plavuše su Jevrejke sa obojenom kosom“, upozorava me.

U restoranu mnogi tapšu Dukea po leđima. Odlučio sam razumijevanje zajedničkog ludila prepustiti medicinskim profesionalcima ili statističarima sa univerziteta Quinnipiac čija je nedavna anketa na državnom nivou pokazala kako 85 posto republikanaca želi kandidate na parlamentarnim izborima 2022. koji se slažu sa Trumpom, a 65 posto njih ga lično želi vidjeti kao kandidata za predsjednika 2024. godine.

Đavo se zaista krije u detaljima…

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike BLOG
POPULARNO