Kako upokojiti poltrona?

Ta mala Crna Gora, bila je dovoljno velika da podnese po pet funkcija sa masnim primanjima za jednog takvog kapitalnog političkog giganta.

Svaka vlast u Crnoj Gori se do sada zasnivala na poltronima, kako unutar vlasti, tako i unutar političkih partija, piše autor (EPA)
Svaka vlast u Crnoj Gori se do sada zasnivala na poltronima, kako unutar vlasti, tako i unutar političkih partija, piše autor (EPA)

Jedan moj prijatelj, političar u usponu, očekivao je novu funkciju.

Obećali su mu, zakleli se….

“Pazi, upoznaćeš neke naše dugogodišnje prijatelje”, rekao mu je ostarjeli otac dok je ovaj hitao iz kuće ka svojoj blistavoj karijeri.

Karijera je svuda bitna, a posebno je bitna u Crnoj Gori.

Ne mora to biti neka specijalno velika karijera iako svaki prosječni Crnogorac vjeruje da je kombinacija Đukanovića, Đokovića i Putina.

Ali morate imati neku karijeru i biti nešto: prvak u pljuvanju u dalj, Pero pisar, prvi do glavnog, prvi do mojeg….

I u tome se ne preza. Poltronstvo je u Crnoj Gori dobro zamaskirano kroz  ono što zovemo bratska, rođačka, ideološka podrška.

Tako se zagrnemo bratskom , državnom i stranačkom ljubavlju.

Sve je tu naravno laž.

Niti ima braće, niti ima rođaka, a tek nema ideologije.

Promjena vlasti u Crnoj Gori, otvorila je potpuno novu perspektivu kada je poltronstvo u pitanju.

Mijenjala se ideologija

Slijedeći poznat maksimu da je svaka kriza šansa, najpreduzimljiviji u ovoj kasti već su osvanuli kod Abazovića i Bečića.

Stara poltronska izreka kaže: “Nema poltrona dok ne promijeni stranu”.

Naravno, nije ovo prva promjena kod najboljih među poltronima u Crnoj Gori.

Iako se nije mijenjala partija jeste ideologija.

Tako su mnogi, krajem 90-ih od potpuno suprotnog političkog bloka  evoluirali u hizmećare male Crne Gore.

Naravno, ta mala Crna Gora, bila je dovoljno velika da podnese po 5 funkcija sa masnim primanjima za jednog takvog kapitalnog političkog giganta.

Sve ovo se produžilo nekih 20 -ak godina , tokom kojih se neprekidno množila ova vrsta.

Rastao je rapidno, posebno od 2006.godine i referenduma, broj onih koji su iznenada  “prelomili u mozak“. Ali taj “prelom” se naplaćivao u novim funkcijama i apanažama.

To je pak zahtijevalo neprekidno širenje dijapazona besmislenih funkcija sa još besmislenijim nazivima, ali još gore i neprekidne nove namete na sve siromašniji budžet.

Sad je opet u opticaju  masovno “prelamanje u mozak”, što znači da su poltroni – preletači opet, znatno grlatiji.

Sada se bore za ispravljanje starih nepravdi, u kojima su sami učestvovali. Neko će reći, pa možda najbolje stvari znaju popravljati od onih koji su ih pokvarili.

Ali, poenta je u tome što su oni sami zapravo kvar ili dio kvara.

Šrafovi u cirkusu koji se zove politički život u Crnoj Gori.

Ovi šrafovi se nisu ni u čemu istakli osim po odlučnom jurišu na fotelje.

Crna Gora je u deficitu sa skoro svim: trgovinski deficit, budžetski, deficit u opštinskim budžetima, budžetima građana…

Jedino smo u suficitu guzica koje bi da se uvale u neku fotelju.

Ali to ne znači apsolutno ništa.

Ako je neko mislio da će nova vlast “izbaciti“ dio fotelja grdno se je prevario.

Svaka vlast se zasnivala na poltronima

Svaka vlast u Crnoj Gori se do sada zasnivala na poltronima. Kako unutar vlasti, tako i unutar političkih partija.

Naši politički prvaci vode stranke kao samostalne trgovinske ili zanatske radnje.

Oni sastavljaju izborne liste, biraju svoja predsjedništva i odbore stranke, oni lično raspoređuju i dijele funkcije po dubini. A ono što treba znati je da su predsjednici stranaka u Crnoj Gori, inače skoro svi muškarci, kao i svaki prosječni građanin Crne Gore, ubijeđeni da su oni najpametniji, najsposobniji , pa da je ovo njihovo krojenje političkih i drugih sudbina u Crnoj Gori nepogrešivo.

I odista im se mora odati priznanje na tome. Ako imalo bacite oko na strukturu političkih partija u Crnoj Gori , bez obzira na ideološku profilaciju, primijetićete jednu istu stvar. Na čelu partije postoji veliki, nepogrešivi i sveti lider. Ostali, ma koju funkciju pokrivali, unutar partije ili unutar vlasti , samo su puki izvršioci političkih naloga.

Oni rijetki koji su mislili i pokušali drugačije su doživjeli brzu i brutalnu političku egzekuciju.

Prosto je, dok vlast ne shvati da joj je glasna kritika potrebna, dotle će postojati potreba za ovom kastom u Crnoj Gori.

Vjerno slušaju, izvršavaju naređenja bez razmišljanja i odlično znaju kada da promijene stranu.

I tu, kao što rekoh ništa ne znače ideologija i prijateljstvo.

Sve ovo ukazuje da su u Crnoj Gori, urgentno potrebne reforme u oblasti izbornog zakonodavstva.

Ono što sve političke partije prešućuju je potreba za otvorenim izbornim listama.

To bi u praksi značilo da bi građanin pored toga što bi glasao za stranku glasao i direktno za poslanika koji bi ga predstavljao u lokalnom ili državnom parlamentu.

Ni nevladin sektor u Crnoj Gori nije nešto posebno glasan po ovom pitanju.

Ostali su samo građani koji ni sami nisu baš najbolje obaviješteni šta su otvorene izborne liste i kako funkcionišu.

Tu nam na kraju ostaju ambasade zapadnih zemalja, koje na razne formalne i neformalne načine utiču i usmjeravaju političke procese u državi.

Promjena sistema vrijednosti

Upravo bi one, uz prijateljsko ubjeđivanje, ali i zavrtanje rukava, mogle natjerati političke aktere u Crnoj Gori da ovu novinu unesu u izborno zakonodavstvo Crne Gore.

Ovo bi, siguran sam, bilo od višestruke koristi: intenziviralo bi politički život u Crnoj Gori, podstaklo unutarpartijsku konkurenciju ali i u politički fokus stavilo građanina Crne Gore.

Kao i svaka novina i to bi u Crnoj Gori na početku imalo komične elemente, pa bi bilo teško zamisliti da ovi poltroni s početka priče ,glasaju za bilo kog osim svog lidera ili onog za koga im on kaže.

Ali njih, uvjeren sam, čak i u ovakvoj Crnoj Gori, ne bi glasao niko.

A to bi bio ogroman korak za politički život u Crnoj Gori, koji bi konačno umjesto projekta promjene vlasti doveo do promjene sistema vrijednosti.

A dok se to ne desi biće nam kao i junaku sa samog početka ove priče, koji je na početku svoje političke karijere mislio da je dovoljno to što nije kupio diplomu, što nije ukrao ništa i što iza sebe ima rezultate. Radne rezultate, da se razumijemo.

“Jesi li ih upoznao?- upitao je otac mog prijatelja po povratku sa političkog fijaska.

Jesam-odgovorio je.

Naučio je tu noć kako funkcioniše politički život u Crnoj Gori.

I ostao tužan, jer je nestala svaka iluzija o dobroti ljudi koji se u ovoj zabiti bave onim što pogrešno zovu politika!!!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike BLOG
POPULARNO