Perunika sa Neretve

Ovih dana, kad miriše mladi cvijet lipe i teže grane od bagremovih grozdova, posjetih Bunu, piše autorica.

Luka, bjeloglavi sup, suri orao, uginuo je. Nije se mogao naviknuti, piše autorica (EPA)

Evo me, Blagaju pod orle. Al’ tugooo… nema ih. “Potrali ih“! Zbog COVID-19 i umiranja ljudi, zaboravili smo na sve oko nas.

S početka godine, uginula je i posljednja nada za supa na ovim prostorima. Luka, bjeloglavi sup, doveden iz olovskog centa, suri orao, uginuo je. Nije se mogao naviknuti.

Prije rata, dok sam bila scenarista u DOP, RTVSA, išlo se “praviti film o pomoru orlova”. Ovu priču sam započela sa domaćinom Esadom Batlakom, koji mi je pomogao da dođem pod zidine Blagajske. Kulu Stjepana Herceg Kosače.

“I on je umro, još odavno”, priča mi Esad, seljak koji je potrovao orlove, jer mu je  jedan kozu odnio i, da se osveti, otrovao je strvinu, te su se i mali ptiči otrovali. Ali to nije samo slučaj s našim orlovima. Seljaci u cijeloj našoj zemlji, i zbog vukova, ostavljaju otrov i tako ni vuka kažu nema često. A, ovih dana, kad miriše mladi cvijet lipe i teže grane od bagremovih grozdova, posjetih Bunu. Ne pitajte me za Tekiju. Naravno, podne namaz se klanja i sve funkcionira vjerski, jer se brine mladi imam Hišam Hafizović, no Tekija se haman ne vidi. “Buk“ Bune prekrivaju suncobrani reklame za pivo. Pržena riba miriše…! Miris zrelog proljeća, čini se da i stijene pamte. Pamte da se tu oko 620-ak godina… rodio naš Herceg-vojvoda Vukčić, otac naše premile Kraljice Katarine Kosača.

Vojvoda naš Hercegovac, orlovskog pogleda i snage rođenog mu krša, i nad “orlima je stolovao”. Zadugo su kajde žalosne mu kliktali… eto do naših dana. Kula Herceg Stjepana zjapila je sama vremena i vremena. Tek odnedavno počeli su je oživljavati… Prvo su je noću osvijetlili te, iako nema orlova, oblijeću je lastavice. S proljeća se vraćaju… Pohode je svi oni kojima je u srcu. Meni je u srcu i Herceg i njegova kći, a u srcu mi je i Teuta… Reći ćete otkud sad Teuta. Hroničari, neki navode da bi se i ona mogla roditi oko Metkovića, a ja dodajem, a što ne bi bila kršna Hercegovka. Čapljinka! Neronu grčki emporij, nekih stotinjak metara vazduhom, skrbila je vila Mogorjelo.

Fini nervni završeci Dinarskih Alpa

Strateški na raskršću, Božija milost joj dala sve – i vodu i kamen, i sunce i vjetar. Hercegovina plašt Bosni… zemlji koja jedina na svijetu nosi ime po rijeci. U krilima Treskavice, Bjelašnice, Prenja i finim nervnim završecima ostalih planina, iznjedrile se u trokutu Neretva (Zelengora- (Lebršnik), Vrbas (Zec planina), Bosna ispod Igmana. Vazduhom orlovskih krugova, eto spojio je u jezgro što se zove naša zemlja.

A, sezala je nekad i do Visa, Ulcinja, Polimnja. Naziv “Polimlje” prvi je put zabilježen 1444. godine u povelji kralja Alfonsa V, prilikom popisa gradova hercega Stjepana Kosače. Prvi poznatiji član obitelji Kosača, Vlatko Vuković, imao je u svome posjedu Donje Polimlje i dio Srednjeg Polimlja s manastirom Mileševom i Prijepoljem. Za vjerno izvršavanje službe, kralj Tvrtko ga je nagradio teritorijalnim posjedima bosanske države na jugoistočnim granicama…. Kotora, Herceg Novog.

Nedaleko od Čapljine, na omanjem brežuljku, selo Vid i rječica Norin, zapravo je davnih antičkih dana bio grad Narona, s nekoliko hiljada stanovnika. Bilo je to središte juga Dalmacije, upravno i trgovačko sjedište s lukom na Neretvi. Postoje naznake da su Grci strateški vrlo vješto i uporno nametali se divljim Ilirima, jer osim što su im prodavali oružje, nakit, keramiku, Grcima je trebala jako važna sirovina i eterično ulje gomolje, iris, perunike, u narodu zvana i sabljica. Kažu da je najbolja u dolini rijeke Neretve i Drima. Složeni proces fermentiranja i čuvanja esencije mirisa bilo je skupo, kao suho zlato. Grčki emporij Narona bio je na raskršću, prema unutrašnjosti, te su stalni sukobi s Ilirima zahtijevali poršku i Rimljana. Iliri su s Rimljanima ratovali 150 godina. Historičari bilježe da je Teuta do zadnjeg davala otpor i zlato skrila u neke od zabiti obale Jadrana. Nije čudo da je bila privlačna, uzimajući i podatke, da je miris irisa, perunike, eto ona nosila. I iris i Teutu pojila je Nera… Neretva… Majka joj Zelengora, a mladoženja Atlantik. Nema joj povratka. Ne vraća se Bosni. Ne vraća se mlada pod čatkijom (duvakom), ne vraća se Bosni oteto.

Zagradiće Bosnu mostom za koji dan. A, Svitava ne romoni. Bosni nema, ni Mediteranu. Al’, Neretvu mu pušta. Sredozemac bi, da je hladnu i zumrutli utalasa. Ali jok! Ide ona smaragdna preko Tariqovog prelaza… valja njoj Okeanu. Nije ona za mreškanje. Struje Sjevernog mora vraćaju joj njenom zindanu sa Lebršnika. Samo s Atlantikom je jedna, jedina. Najhladnija rijeka na svijetu. Okeanu pod hridine…! A, 8. juni, Dan okeana, jer ukupno 71 posto cjelokupne površine planete Zemlje je prekriveno morima (okeanima i njihovim sporednim morima). Oni su koncentrirani na vodenu hemisferu, čiji centar se nalazi u Tihom okeanu u blizini Novog Zelanda. Dno okeana je gornja strana jednog dijela okeanske Zemljine kore. Okeansko dno nastaje u srednjeokeanskom grebenu i polahko se pomjera u stranu. Podvlači se nazad u unutrašnjost kore. Okeani mogu postati veći, manji, nastati novi i postojeći nestati.

Tako, naprimjer, za Atlantski okean se smatra da je star oko 150 miliona godina. Atlantski okean, ili Atlantik, drugi je najveći okean na Zemlji. Sa površinom od 106.460.000 km2 zauzima oko 20 posto površine Zemlje i oko 29 posto površine vode. Atlantski okean razdvaja Stari od Novog svijeta. Atlantski okean je od sjevera prema jugu izduženi bazen u obliku slova S. Prvo poznato spominjanje Atlantskog okeana datira iz još iz djela Stesihorusa, negdje polovinom 6. vijeka p.n.e. Isti se spominje i u Herodotovoj historiji oko 450. godine p.n.e, kao more izvan Herodotovih stubova, odnosno more koje počinje izvan Gibraltarskog moreuza. S druge strane, naziv okeana potiče iz grčke mitologije i znači “Atlasovo more”, prema Atlasu, jednom od Titana.

Površina Svjetskog oceana iznosi 361 milijun km², obujam 1370 milijuna km³, a prosječna mu je dubina 3790 m. To ne uključuje mora koja nisu povezana sa Svjetskim oceanom kao što je Kaspijsko more.

Ukupna masa hidrosfere iznosi oko 1.4 × 1021 kg, što je jednako otprilike 0.023 posto Zemljine ukupne mase. U bilo kojem trenutku, oko 20×10 tona toga je u obliku vodene pare u Zemljinoj atmosferi (u praktične svrhe, 1 kubični metar voda teži jednu tonu). Prosječna slanost Zemljinog oceana iznosi oko 35 grama soli po kilogramu morske vode (3,5 posto).

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Danas se obilježava Svjetski dan okeana. Mnogi naučnici odavno su fokusirani na uticaj ljudskih aktivnosti na pomorski svijet. Zbog pretjeranog razvoja i izlova ribe, koralni grebeni ubrzano nestaju. Ali na Kubi, oštre mjere donose rezultate. U Zalivu svinja je Nick Clarke i evo njegove priče.

Published On 08 Jun 2015
Više iz rubrike BLOG
POPULARNO