Analiza tekstova o KKP i odnosu sa Crnom Gorom pokazuje da je slika Kine u medijima njegovana- radi se o skromnoj, korisnoj i dobroćudnoj globalnoj sili koja djeluje suptilno iz kulturnih razloga, a ne iz loše namjere. Zaključak istraživanja ukazuje na prisutnost netransparentne rasprave, snažno kontrolisane, pozitivnog tona, s ciljem skretanja pažnje s motiva koji stoje iza kineskih interesa u regiji Zapadnog Balkana.
Nakon što je Evropska unija predstavila plan kako da smanji zavisnost od kineskih dobavljača, šefovi diplomatija Velike Britanije, SAD, Kanade, Francuske, Njemačke, Italije i Japana kritikovali su Kinu zbog načina na koji tretira Ujgure i druge manjine, što uključuje i masovno interniranje u “kampove za prevaspitavanje”, prisilni rad i prisilnu sterilizaciju. Ovako posmatrano, čini se da se svijet opet dijeli na pola- Zapad i Istok.
Međutim, detaljniji pogled na saopštenje krije niz balansa- vodilo se računa da ton saopštenja ne bude previše agresivan, a konkretne mjere su izbjegnute. Štovise, zemlje članice G7 su se obavezale kako će gledati na “mogućnost saradnje sa Kinom u cilju promocije regionalnog i globalnog mira, bezbjednosti i razvoja”. Što se, pak, tiče plana 27-članog evropskog bloka, EU pokušava da smanji zavisnost samo iz određenih oblasti- uglavnom su u pitanju sirovine, farmaceutski i drugi proizvodi važni za zelene i digitalne ciljeve bloka.
U nedavnom istraživanju koje sam sprovela o kineskim investicijama na Zapadnom Balkanu, jedan detalj upada u oči- Evropska Unija je vrlo zabrinuta stepenom kineskih ulaganja u naš region. Već je poznata definicija kako Kina nudi “predatorske kredite” što znači da ako zemlja koja je uzela zajam ne može da ga vrati, onda zvanični Peking uzima dio teritorije te zemlje (dogodilo se u Šri Lanki).
Prijelomna godina u saradnji 2012.
I zaista, prema podacima China Global Investment Tracker-u, tokom posljednjih 14 godina, od 2005. do 2019. godine, Kina je uložila u Zapadni Balkan oko 14 milijardi dolara, uglavnom putem zajmova za infrastrukturne projekte. Srbija predvodi kategoriju kineskih zajmova sa 10.53 miliona dolara, Bosna sa 2.95 miliona, Crna Gora je uzajmila 1.22 miliona dolara i na kraju Sjeverna Makedonija je uzela 650 hiljada dolara kredita u proteklih 14 godina. Nema podataka o saradnji sa Kosovom, i zvanično Peking ne sarađuje sa tom zemljom.
Smatra se da je početak jače saradnje Zapadnog Balkana i Kine počeo 2012. godine kada je Kina potpisala multilateralnu platformu za saradnju sa centralnom i istočnom Evropom, uključujući regiju Zapadnog Balkana. Ovaj model saradnje (nazvan Platforma 17 + 1) Kina sprovodi i u drugim dijelovima svijeta. Dakle, potpisnici platforme su 12 zemalja članica EU i 5 zemalja Zapadnog Balkana. Kako je jačala saradnja s potpisnicima Platforme, EU je postajala sve glasnija izražavajući zabrinutost zbog novo -uvedenog regionalnog pristupa koji je uvela Kina.
Pa ipak, u poređenju sa ulaganjima Evropske unije na Zapadnom Balkanu, finansijska pomoć i zajmovi iz Kine su minimalni. Na primjer, u periodu od osam godina, od 2007. do 2015. godine, Evropska unija bila je odgovorna za oko 72 posto investicija na Zapadnom Balkanu. U istom periodu Kina je činila 0,1 posto investicija na Zapadnom Balkanu.
Na prvi pogled čini se da su ekonomski interes i investicije jedino važno područje kineskog prisustva na Balkanu. Ako pogledamo istoriju ulaganja u drugim djelovima svijeta, vidjećemo kako Kina najčešće uspostavlja ekonomske veze i to sa režimima različitih politika. Zvanični Peking nije zainteresovan ko je na vlasti u datoj zemlji, dok god postoji volja za saradnjom (ili volja da se ta zemlja zaduži kineskim zajmovima).
Ne piši kao što govoriš, čitaj kako nije napisano
Ipak, nije mi bilo jasno, kako je moguće da Kina na Balkanu predstavlja toliki problem, dok nam visina investicija ne govori o jačem ulasku u region? U jednom od rijetkih istraživanja odnosa kineske komunističke partije (KPK) i Zapadnog Balkana (ZB) navodi se kako je službeni Peking pokrenuo medijske redakcije kako bi “razgovarao” sa najširom javnošću Balkana. Zapravo, državna novinska agencija Xinhua djeluje u regiji Balkana više od deset godina. I to sporo, dugotrajno ulaganje u medijski imidž zapravo je ono što čini bit kineske moći na Balkanu.
Uzmimo na primjer medijske izvještaje iz Crne Gore u posljednjih 10 godina. Analiza preko 100 tekstova o KKP i odnosu sa Crnom Gorom pokazuje da je slika Kine u medijima njegovana- radi se o skromnoj, korisnoj i dobroćudnoj globalnoj sili koja djeluje suptilno iz kulturnih razloga, a ne iz loše namjere.
U analizi sentimenta tekstova (sentiment mjeri “težinu” riječi u tekstu i daje rezultat u kategoriji pozitivno, negativno ili netralno) istraživanje pokazuje kako je Kina obično predstavljena u pozitivnom kontekstu. Izvještavanje o Kini uglavnom je povezano sa određenim zvaničnim događajima, jer crnogorski mediji nemaju dopisnike u Kini.
Zaključak istraživanja ukazuje na prisutnost netransparentne rasprave, snažno kontrolisane, pozitivnog tona, s ciljem skretanja pažnje s motiva koji stoje iza kineskih interesa u regiji Zapadnog Balkana. Istraživanje medijskih navoda o Kini na kompletnom Zapadnom Balkanu je naredna stepenica, ali vjerujem da će rezultati biti vrlo slični.
Dodajmo ovdje i kako Kina drži četvrtinu crnogorskog duga, a uprkos velikim kašnjenjima u izgradnji autoputa, prva otplata dospijeva u julu. Ako zvanična Podgorica ne bude imala dovoljno novca za isplatu kredita, Kina ima pravo na pristup crnogorskom zemljištu kao garanciju.
I kad sve ovo povežemo sa sporim, umornim procesom proširenja Evropske unije, problemom izbjegličke I finansijske krize, Brexitom, a da ne pominjemo Covid-19 i implikacije spore distribucije vakcina, nije ni čudo što se Balkan okreće onome ko obraća i malo pažnje na njega.