Dan pobjede nad fašizmom ne smije biti puki dan sjećanja

Protiv fašizma trebamo se uvijek boriti, a ne samo simbolično na svečanostima 9 . maja.

Ove godine navršava se 76 godina od pobjede nad fašizmom (Reuters)
Ove godine navršava se 76 godina od pobjede nad fašizmom (Reuters)

Društveni trendovi, nažalost, danas više pogoduju afirmaciji novog fašizma, nego promoviranju ideje antifašizma, jednakopravnosti i liberalne demokratije. Baš zbog toga trebamo se reprizno prisjetiti grešaka evropskih fašističkih, nacističkih i kvislinških država. Trebamo, jer zaboravljamo.

Protiv fašizma trebamo se uvijek boriti, a ne samo simbolično povodom 9 . maja. Ima simbolike u ovom datumu, jer današanja EU je rođena na dan kada je oružje utihnulo, otud u njemu snaga kraja rata i novog početka. Međutim himna „Oda radosti“ iz Beethovenove Devete simfonije ne može da natjera virus da kapitulira. On se još nije predao, za razliku od nacističke Njemačke. Pandemija korona virusa zapravo primorava Evropu da se suočava sa globalnim izazovima.

Protiv fašizma se treba uvijek boriti, jer je on u svakoj pravnoj zakonitosti prvi znak i definitivan početak kraja prava. Ali, sada svi zajedno moramo odgovoriti velikim izazovima mira i sigurnosti, klimatskih promjena, održivog razvoja i globalnog ekonomskog oporavka. To, nam treba biti primarna zadaća.

Lekcija koju svijet nije naučio

Ove godine se navršava 76 godina od pobjede nad fašizmom. Deveti maj s razlogom predstavlja prekretnicu u evropskoj povijesti, on nas podsjeća na izgubljene živote, na žrtve fašizma. Sve to je trebalo da bude opomena svijetu, da zlo koje je čovječanstvo gledalo godinama, da se nikome više nikada ne ponovi.

Nažalost to je lekcija koju svijet još nije naučio.

Jer, u pojedinim mjestima BiH i dalje ima grafita sa fašističkim sadržajima i muralima ratnih zločinaca koji oslikavaju zgrade i javne površine. Umjesto stida i osude, pojedinci se tim grafitima još i ponose. Tako zapravo svakodnevno zbog ćutnje sistema, mržnja prema drugačijima bude ohrabrivana. Nažalost tako ispadne, to je istina.

Tom pasivnošću, pogodujemo širenju govora mržnje, fašizma, netolerancije. Umjesto da ustanemo i borimo se protiv svih vidljivih i nevidljivih pojavnosti fašizma, mi ih ćutnjom odobravamo.

Tako da 9. maj je izgleda samo postao dan sjećanja. A, mi još nismo lekcije iz prošlosti naučili, jer u stvarnosti ne znamo dovoljno oštro i odlučno da svakoga dana odreagujemo na ono što je neprimjereno.

Nisu samo komemoracije rješenje, niti pozivi na važnosti očuvanja antifašističke prošlosti, mnogo bitnije je motivisati druge da odlučnije djeluju protiv govora mržnje i kažnjavanje onih koji misle da su s tom mržnjom privilegovani.

Posebno poglavlje u historiji staroga svijeta

Nije samo mržnja i predrasuda nešto što asocira na Drugi svjetski rat, jer iskreno i jedna i druga postojale su u svim društvima. Društva se jedino kako ona u prošlosti, tako i sadašnja razlikuju po stepenu netolerancije ka institucionalizaciji te mržnje.

Uostalom bosanskohercegovačko društvo nije lišeno mržnje ni tokom rata, ni poslije njega. Ratovi su okuražili pojedince da podstaknu mržnju prema drugima i preziranje prema neistomišljenicima. U tome je nevolja. Mi svi zapravo trebamo učiniti sve da 9. maj ne bude samo puko sjećanje. Možda je u prošlosti ovaj maj bio nulti sat za Nijemce i posebno poglavlje u historiji starog kontinenta. Jer su ljudi i političari tada shvatili da se ono što se dogodilo ne smije ponoviti.

I oni reaguju.

Ne smijemo zaboraviti da se i tada pored vojne borbe istovremeno vodila i borba ideologija. Fašizam je tada bio protiv komunizma, totalitarizam protiv demokratije. Hitlerova duboka mržnja prema Jevrejima koštala je života preko 6 miliona ljudi, a i drugi narodi ili etničke grupe su trebali zbog nečije pogrešne ideologije biti uništeni.

Ta minuta nakon ponoći 9. maja 1945. godine  bila  je bitna, jer nakon nje jeste započelo najduže razdoblje mira u Evropi koje je kontinent ikada doživio. Razni političari u zapadnoj Evropi predložili su politički i ekonomski sporazum nakon 1945. kako bi izbjegli buduće ratove. Uostalom u govoru u Zurichu Winston Churcill pozvao je na stvaranje „Sjedinjenih država Evrope. Od 8. do 10. maja 1948. godine u Hagu se sastao Koordinacioni odbor za Evropsko jedinstvo, koji se također pozivao na ujedinjenu Evropu. Tada je 10 zapadnoevropskih država osnovalo Vijeće Evrope 5. maja 1949. u Londonu. I tada je bio izabran ciljano dan maja u kojem su četiri godine ranije, puške zašutjele, barem je tako bilo u zapadnoj Evropi. Poslije godinu dana 9. maj je postao bitan zbog rođenje današnje Evropske unije. Međutim, važnost minute poslije ponoći 1945. godine, brzo se zaboravila. Jer, i nakon 1945, godine, neke zemlje nisu mogle izbjeći ratove.

Evropska unija je danas pred izazovima, ona se sama mora više boriti za svoje postojanje.

Na Dan pobjede nad fašizmom, ne treba ćutati. Za pravedno, sigurnije društvo valja se svakoga dana nama svima iznova boriti. Jer fašizam vreba.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike BLOG
POPULARNO