Skoro pet, šest dana pokušavam „ufotkat“ pčelu, u svojoj avliji. I dok zuje, misliš normalno je, ali kad ti treba nema je ni „za iladža“. Tek jedan bumbar. U radijusu oko 25 km oko Vratnika ni jedne košnice… A, birvakdile, u 100 metara vazduhom, bile su i košnice Kafedara Asima u mojoj rođenoj ulici do Bijele džamije, i u Hamaluke Sakiba u Strošoćima, ulici, gdje je porodična kuća moje mame, gdje sad živim. I Sakib (dugogodišnji mutevelija džamije u Strošićima) i Asimaga rahmetli, vrcali su med. Hamaluke med bio je „boje meda“ i u tećnom stanju. Asimagin se sjećam bio je kao, žutija bjelokost i čvrst kao krem. Puštao nas je djecu, da u ove dane trešanja, naberemo „ašlamke“ i okitimo za uho, kao što smo i lik svijeće, male kao kažiprst šarene kitili „za ućimbareć veće“, prije nego smo ih naveče poslije iftara palili, za umrle nane i dede. Tako okićeni trešnjama, polahko smo korak po korak, dolazili do košnica, i „ćutili zujanje“… – čujete li, kao da su unutra ljudi i dogovaraju se-… eto, tako smo se mi, družili se s pčelama. Njegovoj rodbini Potogijama na njihovo imanje išla sam s drugaricom Minom, u selo Kovače, kod Ilidže. I, tu smo gledali kako se dimom zaprašuju… kade pčele… te je i to moja veza s medom i pčelama. – Med, pravi, ne smije da „te udari u mozak“ slatkoćom. On je blago nakiseo – riječi su rahmetli Mime, njegovog sina… a Evropi fali 7 milijardi pčela!?
Svjetski dan pčela
Maj je. Generalna skupština Ujedinjenih nacija u Njujorku, 2017. izglasala je da Svjetski dan pčela bude 20. maj. Slovenački pčelarski savez, prije nekoliko godina predložio je da se za svjetski dan pčela proglasi 20. maj, datum rođenja slovenačkog zoologa Antona Janše. Ovaj datum je predložen, jer je u maju na sjevernoj polulopti najbujniji razvoj pčela. Osim toga, 20. maja se rodio Anton Janša (1734-1773) začetnik i učitelj modernog pčelarstva. Radio je kao dvorski pčelar, a carica Marija Terezija ga je imenovala za prvog carskog instruktora u monarhiji.
A, Biene Maja, najslađi, i djeci najdraži crtić “Pčelica maja“ i njen drug pospani Pavo, drugarice ličinke, i svitčice, na europske ekrane stigla je prije pola stoljeća. I to u zemlju svog porijekla gdje je i nastala kao literarni lik 1912. iz pera njemačkog spisatelja Waldemara Bonselsa. Put na TV ekrane išao je preko Japana gdje su u to vrijeme europske produkcijske kuće svoje ideje provodile u djelo. Tako i drugi program njemačkog javnog servisa ZDF koji je premijerno Maju pustio u eter 9. rujna 1976. Tih godina bila sam prosvjetar. Jedno jutro u zbornici, uz jutarnju kafu, prije nego krenemo s dnevnicima u kabinete, kolegica matematičarka, baš nas je nasmijala. – Drugarice učiteljice, mogu li ja reči. . . moj tata je kao trut Pavo, mama mu stalno govori, šta tu sjediš k'o trut. . . – eto tako je mene izdao moj rođeni sin, našoj kolegici. . . hahaha. . . – . prepričala nam je dogodavštinu sa časa društva o pčelama. Uz blagu nelagodu, eto pojasnila je dječiju iskrenost. Bez uvijanja, prikazana je sociološkotradicionalna relacija . . . porodice. . . naše, ali i općeglobalne. Matica. . . majka, uvijek je u pokretu! Eto, tako funkcionira košnica:pčela, ćela, ćvela, trnka, nahla!
Ako ima pčela ima i nas
Opstanak i prehrana pčela sastoji se od polena i nektara. Tokom zime koriste med koji proizvode, budući da vani nema polena niti nektara. Postoji oko 10 000 zabilježenih vrsta pčela koje se razlikuju po veličini, boji, i društvenim navikama. Te navike datiraju, kažu najstariji fosili pčela, stari čak 150 miliona godina. Najveća vrsta pčela je Chalicodoma pluto, duga skoro četiri centimentra. U jednoj košnici može živjeti oko 50.000 pčela što ih čini jednom od najsocijalizovanijih institucija među insektima. Najmanje pčele na svijetu su iz vrste Trigona minimum, duge samo dva milimetra. Pčele radilice mogu dostići brzinu od oko 15 km/sat što je prilično impresivno, uzme li se u obzir veličina njihovih krila. Tek deset pčela može prikupiti dovoljno nektara za proizvodnju pola kilograma meda. Jedini su insekt, čiji proizvod, kao hranu jedu ljudi. Zamahne krilima oko 11.400 puta u minuti, zbog čega i čujemo zvuk „zujanja“ Njuh pčele je toliko precizan da ona može razlikovati stotine različitih biljnih sorti. Proizvede oko 1/12 kašičice meda u svom životu, a tokom jednog ljeta ona opraši 50-100 hiljada cvjetova. Matica može živjeti i do pet godina. Jedina je pčela u košnici koja polaže jaja. U ljetnjim mjesecima polaže i do 2. 500 jaja dnevno. Svaka pčela u koloniji ima jedinstven miris i to je za članove kolonije znak prepoznavanja. Kolonija pčela sastoji se od 20. 000–80. 000 pčela i jedne kraljice. Medonosne pčele komuniciraju putem “plesa”. Mlade pčele sve nauče od starijih i iskusnijih.
Korona je uzela danak i pčelama
Zbog Covid 19 i situacije uslovljene nedostatkom komuniciranja pčelara i ove godine biće problema u proizvodnji meda, kao i prošle godine, što se osjetilo na čitavom tržištu Bosne i Hercegovine. I prošlogodišnje nezapamčene promjene tokom ljeta, ako se održe i ove godine, što ovi hladni dani maja već najavljuju, je situacija nimalo povoljna za pčelarstvo u Bosni i Hercegovini. Posljedice u bližoj budućnosti, osjetit će se i zbog nepogoda tokom perioda cvjetanja bagrema, kao i livadskog cvijeća. Bagremova paša, najznačajnija pčelinja paša po količinama meda, te livadska, i borova su u zakašnjenju cvata. U ostatku je vrlo slično, jer na jugu kadulja, vrijesak, možda bude nekih prinosa, ali daleko ispod polovine standardnog prosječnog prinosa. Što se tiče broja pčelinjih zajednica i tu je kako kažu medari podbačaj. Pčele jednostavno nema.
Briga njih, za pčele
Navodno vodi se globalna akcija za spašavanje pčela… zahtjevni procesi u prirodi traže i ljudsku volju i „pare“ za opstanak pčele… čitaj „nas samih“. A, situaciji opšta, s u Federaciji BiH, osvetit će se i pčelama. Pčelari kažu kako su ostavljeni sami sebi. Moraju se suočiti s posljedicama ekoloških promjena; nedostatka hrane, velikom potrošnjom pesticida, situacija usljed korone, a podrške „niđe“. Hoće li im društvo dati bar „autoinfuziju“. . . ! Jer, ako ima meda, ima i nas. . . da ponovim, da se ne zaboravi!