U godini mi, pravoslavci, imamo dosta velikih praznika, ali zasigurno Vaskrs je jedan od najvećih i najsrećniji, jer je tad Isus Hristos vaskrsao.
Ljepota praznika je uvijek u samom iščekivanju da praznik dođe – u njegovoj pripremi. Neko prije samog Vaskrsa izabere da posti, a neko izabere da ne posti; kao i uvijek, sve je stvar izbora. Opet savjet za one koji ne poste – uvijek da su makar misli i djela usmjereni prema dobrom.
Ove godine nisam postila u tom klasičnom smislu da ne jedem meso, mliječne proizvode, ali sam sa nestrpljenjem iščekivala da ovaj praznik proslavim na svoj način, ali poštujući tradiciju i običaje mog kraja. Ove godine mi se želja ispunila. Ako ništa, barem ove godine nemamo policijski sat, možemo se slobodno kretati.
Prošla godina je toliko bila izazovna i činilo se da nikad nećemo izaći iz pandemije i policijskog sata. Pandemija još uvijek traje; ali nada, vjera i ljubav, koji su vrhovni postulati hrišćanstva, ne daju nam da posustanemo u tome da će svemu ovome jednom biti kraj. A sve do tad se trebamo nastaviti čuvati.
Radost bojenja jaja
Tradicija je veoma različita od mjesta do mjesta što se tiče zvaničnog datuma kad se boje jaja. Domaćice obično boje petkom ili subotom, mada, kažu, nije pogrešno ako se oboje i u četvrtak.
Od malena volim bojati i šarati jaja. Pokojna baka i mama su to sa ljubavlju radila. Znalo se obojiti i do 50 jaja, ali i nas je na okupu bilo dosta. Onda se i tih 50 činilo malo. Svake godine smo voljeli nešto novo da probamo, ali smo se uvijek vraćali klasici, jaja obojena u lukovini i crvena, kako kažu, prava Vaskršnja jaja.
Ja sam znala da sječem hulahopke na djelove i da berem djetelinu i tražim neobične oblike trava kako bi jaje izgledalo što ljepše kad se uveže u njih. Danas mnogi unazad nekoliko godina jaja boje i u vinu. Jaje u vinu kad se oboji dobije neobičnu ljubičastu boju, koja izgleda kao da je neko na njih posuo šljokice. Zaista neobična boja. Trend je da se jaja boje i u pastelnim bojama, međutim, nije lako dobiti pastelne boje, pa mnogi odustaju od tog poduhvata.
Ove godine sam jaja obojila sva u crvenu boju. Bez crtanja, bez nekih posebnih šara – samo crvena. Što sam starija težim tom nekom minimalizmu izgleda, pa ne pretjerujem, mada se oduševljam bravurama koje vidim kod drugih i budem zaista srećna kad vidim da je neko uložio i po nekoliko sati da iscrta sve linije i oblike na jajima. Nije to jednostavno, treba imati strpljenja.
Ko će pobijediti?
Eto, kad se sav taj proces bojenja završi i dođe sam Vaskrs, svi nekako jedva čekamo da jedemo kuvana jaja. Kao da mesa, sarme, kolača i svih drugih đakonija nema. Nekako me uvijek fasciniralo to da ta jaja za Vaskrs stvarno budu slađa…
Kad bih pojela nekoliko jaja u toku dana prije? To se često pitam tokom Vaskrsa i odgovor je da vjerovatno nikad i ne bih, jer baš rijetko kuvam jaja, a uvijek sebi kažem baš ću češće da ih kuvam. Isto tako mi je sa sirom i jabukom umočenih u med tokom molitve prije doručka.
Kuckanje jajima, ili kako mi kažemo “tucanje jajima“, najradosniji je dio dana za Vaskrs, svi jedva čekamo da vidimo ko će da pobijedi, čije jaje će biti ono najjače. Nekad se znaju tako jaja da izlupaju, a da se ne pojedu odmah sva, jer “ko će da pobijedi?“, bitnije je da se zna.
Zato prije uzimanja jaja u ruke gleda se koje je najveće, koje izgleda kao najjače. Iako su se sva jaja pravila u vodi, sirćetu i soli da budu najjača, neka su jednostavno pobjednička. A jedno je obavezno “čuvarkuća“. Ostavi se jaje da čuva kuću tokom čitave godine.
Vjera, nada i ljubav
Vratiću se na početak, kad sam pomenula vjeru, nadu i ljubav. Zašto? Zato što nam nedostaje da vjerujemo u to da će pandemije da se završi; ne samo pandemija, nego i sve ono što nam pravi trenutno pritisak u glavi.
Nedostaje nam da ne odustajemo i ne gubimo nadu. Ljubav je zasigurno glavna nit koja nas vodi i usmjerava. Porodica i voljeni koji iako možda nisu tu sa nama iz nekih razloga, uvijek su tu s nama u srcu. Praznici kao što je Vaskrs me uvijek podsjete na one koji nisu među nama, valjda jer je i sam Isus Hristos stradao, a onda i vaskrsao.
Praznici nisu samo bogata trpeza puna hrane, pića i slično, nego način da se povežete još jače sa svojim bližnjima, da oprostite i da tražite oprost.
Završavam sa čestitkom i slavnim vaskršnjim pozdravom: Hristos Vaskrse! Na zdravlje i spasenje proveli ovaj dan.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.