Šta je Sarajevu 6. april?

Na taj datum Sarajevo je doživjelo dva rata i jedno oslobođenje.

Vječna vatra gori u znak oslobađanja Sarajeva od njemačkog okupatora 6. aprila 1945. godine (Armin Durgut / PIXSELL)
Vječna vatra gori u znak oslobađanja Sarajeva od njemačkog okupatora 6. aprila 1945. godine (Armin Durgut / PIXSELL)

Rijetki su gradovi na cijelom svijetu koji nemaju neki svoj dan, datum koji obilježavaju kao Dan grada. Uvijek su ti datumi vezani za neki – u pravilu jedan – istorijski događaj ili se taj datum obilježava u znak zahvalnosti nekoj velikoj ličnosti, opet iz njegove istorije.

Teško je, međutim, pronaći sličan primjer da je jedan datum ostavio toliko traga na istoriju jednog grada kao što je to 6. april za Sarajevo. Taj datum protkao se kroz cijelu noviju istoriju bosanskohercegovačke prijestolnice, uvijek označavajući početak ili kraj nekog teškog vremena, prepunog iskušenja za stanovnike grada u kotlini podno Trebevića. A svašta ga je satralo u posljednjih stotinjak godina!

Njemački avioni i opsada JNA

6. aprila Sarajevo je doživjelo dva rata i jedno oslobođenje. Na taj dan u rano jutro 1941. godine napadom njemačkih aviona na aerodrom Rajlovac, u sklopu napada na tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju, i Sarajevo je, zajedno sa svojim stanovnicima, gurnuto u najstrašniji sukob od postanka čovječanstva – u Drugi svjetski rat. U samo predvečerje tog datuma 1992. godine, tadašnja JNA i formacije, koje će kasnije postati Vojska Republike Srpske, počele su zločinačku opsadu Sarajeva, dugu 1425 dana. I presude Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu potvrdile su da je to najduža i najstrašnija opsada jednog grada u novijoj istoriji svijeta tokom koje je ubijeno oko 11 i po hiljada ljudi, među kojima i 1601 dijete.

Na isti taj datum, 6. aprila 1945. godine, Sarajevo je, nakon četvorogodišnje okupacije, oslobođeno od najstrašnijeg zla u ljudskoj civilizaciji, od fašizma.  Tako je taj datum, kažu istoričari, preplićući istorijske događaje u teškim vremenima, u nekoliko navrata imao sudbinski značaj za Sarajevo i neizbrisivo se utkao u hronologiju njegovog postojanja.

„Gdje god se čovjek okrene u Sarajevu, za 6. april ga vežu istorijske uspomene“, više kao za sebe, sjetno govori vremešni Sarajlija, gledajući niz Miljacku od biste narodnog heroja Vladimira Perića Valtera, koji je poginuo prilikom oslobađanja grada 6. aprila 1945. godine,  prema Mostu Suade Dilberović i Olge Sučić, prvih žrtava opsade, koje su srpski snajperisti ubili uoči samog 6. aprila 1992. godine.

‘Fašizam nam se stalno vraća’

Svakog 6. aprila, (iako u ovo vrijeme pandemije samo simbolično) na spomen obilježjima se odaje počast svima koji su u bilo koje vrijeme krvarili i položili živote za Sarajevo. Rijetki još živi antifašistički borci iz Drugog svjetskog rata, predstavnici antifašističkih udruženja, delegacije boračkih organizacija od 1992. do ’95. godine, predstavnici institucija, funkcioneri, kulturni i javni radnici i građani, okupe se na tim mjestima kako bi se prisjetili simbolike tog datuma. Ovaj dan već decenijama je bio mjesto i prilika za istorijske poruke, a to ima posebnu istorijsku težinu danas, kad odrastaju nove generacije Sarajlija, podsjeća nekadašnji gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić.

“Treba njegovati ovo sjećanje na to i mora se znati o čemu se radi jer fašizam nam se stalno vraća u nekom svom drugom obliku, ali on je u suštini uvijek isti. To je jedna opasna ideologija, koja uvijek završava zločinom.”

Simbolika 6. aprila iščitava se na mnogim mjestima, u djelima naučnika i umjetnika i u tradiciji njegovih stanovnika, koji ga u većini doživljavaju kao simbol otpora svakom nasilju, teroru i fašizmu. Međutim, uprkos tome, i ovaj veliki datum je u godinama nakon Dejtonskog sporazuma u nekoliko navrata bio predmet različitih pokušaja istorijskog revizionizma, prisutnog već nekih trideset i kusur godina na prostorima nekadašnje Jugoslavije.

Historijski revizionizam

Nije tako davno bilo vrijeme kad su ulice u brojnim bosanskohercegovačkim gradovima (kao i u susjednim zemljama) ponijele imena ratnih zločinaca i istaknutih fašističkih ideologa, funkcionera i kolaboracionista iz vremena Drugog svjetskog rata, Prisjetićemo se, bio je to širok, sveobuhvatan proces čiji cilj je bio rehabilitacija pojedinih fašističkih ideologija i snaga iz tog vremena.

Sarajevo se, posebno u toku krvave opsade od 1992. do ’95. godine, u mnogo većoj mjeri od većine drugih sredina u nekadašnjoj Jugoslaviji, oduprlo raznim tendencijama jačanja tih revizionističkih težnji. Međutim, pojedini krugovi su i 6. april, kao izrazitu antifašističku tekovinu,  po već uvježbanom modelu poistovjećivanja antifašizma sa, kako kažu, komunističkim totalitarizmom, pokušali predstaviti kao još jedno nasljeđe realsocijalističkog jednoumlja. Pojavile su se čak i ideje da za Dan grada Sarajeva bude određen neki drugi datum iz njegove prošlosti. Tome su se, međutim, usprotivili mnogi istaknuti javni radnici i građani.

Šta je nama danas 6. april?

Nije taj datum obilježen samo istorijskim značajem. On je, kako god ga neko tumačio, još od čuvenog filma „Valter brani Sarajevo“ neizbrisiv dio sarajevskog duha i identiteta, koji je i cijelom regionu dobro poznat, prepoznatljiv na prvi pogled, i zbog kojeg mnogi stranci, posebno iz zemalja bivše Jugoslavije, dolaze da ga posjete i razgledaju. Za taj sarajevski identitet nisu zaslužni političari, tačnije – krugovi koji trguju patriotizmom i svim drugim vrijednostima koje se politički ili na neki drugi način mogu unovčiti. Takvu sliku grada u svijetu stvorili su veliki ljudi, naučnici, sportisti, filmski radnici, muzičari… ljudi koji su taj duh znali ne samo prepoznati, nego i pretočiti u nešto što će ljudi moći lako razumjeti i prihvatiti kao nešto svoje, blisko i prepoznatljivo mnogo šire od granica ove zemlje.

Izvor : Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike BLOG
POPULARNO