Zdravstveni sistem Bosne i Hercegovine nije bio uzorit ni prije korone. Iako su doprinosi za zdravstvo prilično veliki, nestašica je jedna od njegovih osnovnih karakteristika. Od ljudi, preko lijekova, do repromaterijala, svega nedostaje, a ne nedostaje korupcije, lažnih diploma, nemilosrdne birokratije i tih stvari, pa su ljudi, kako zdravstveni radnici, tako i korisnici, tradicionalno izuzetno nezadovoljni sa zdravstvenim sistemom.
Može biti da se on svjesno uništava kako bi se stvorili uslovi za privatizaciju istog, kažu tako oni koji kapitalizam poznaju bolje od mene. Meni se to ne čini nevjerovatnim, puno državnih segmenata doživjelo je tu sudbinu, pa zašto bi zdravstvo bilo izuzetak? Već sada, ko je pri parama, ide u privatne klinike, a u Sarajevu se priča i o izgradnji privatne bolnice.
Epidemija virusa korona dodatno je istakla neefikasnost zdravstvenog sistema, razgolitivši ga kao nešto što je opterećeno teškim kriminalom i nesposobnom upravom. Afera respiratori, taj možda i najočitiji posljeratni primjer da je vlast u Bosni, iako legitimnim putem izabrana, svejedno uzurpatorska, kao da se odrazila na nabavku vakcina. Naši neprofesionalni političari, koji se u rješavanje društvenih problema ne upuštaju ako im se to ne isplati i mimo plate, kao da su izvukli pouku iz tog primjera da budu posebno oprezni, jer pandemija je klizav teren, nepodesan za malverzacije.
Narod se snalazi kako zna i umije
Prepušten sam sebi, uz to i u strahu od zamajavanja zdravstvenog sistema, narod je prinuđen da se snalazi samostalno kako zna i umije. Tehnike su razne. Jedni negiraju postojanje korone u potpunosti, drugi tvrde da je to obična gripa pod drugim imenom, treći se diče s uvjerenjem da vakcina ne služi kako bi zaštitila, već razbolila čovjeka, četvrti udaraju po vrućoj supi, šarenoj stelji i bijelom luku, peti piju lijekove na svoju ruku, a svi provjeravaju šta imaju reći nadriljekari, vračevi, gatare, travari, lajf-koučevi i ostala bratija čije se znanje u najvećoj mjeri zasniva na fikciji, koji ovih dana imaju više posla i od samih doktora. Sve u svemu, može se zaključiti da je narod željan medicinske njege, te da ispunjava sebi tu želju onako kako može.
Ipak, takve okolnosti nisu loše za sve ljude. Poslovica: “Dok jednom ne omrkne, drugom ne osvane.”, ispostavila se kao tačna u ovom kontekstu, a svojih pet minuta slave dočekali su, da ih tako nazovemo, medicinski prevaranti. Njima je rasulo zdravstvenog sistema, o kom se javnost izvještava obilato i svakodnevno, stvorilo uslove da se pojavljuju u društvu kao spasioci, te po osnovu toga sklapaju manje ili više unosne poslove.
Tako u Sarajevu postoji grupa ljudi ili više njih koji već neko vrijeme ordiniraju pod krinkom uposlenika Javne ustanove Apoteke Sarajevo, u čije ime nude lijekove i ostalu medicinsku opremu putem telefonske prodaje, a uz navodno povoljnije cijene i kućnu dostavu.
Apotekarske varalice
Moja stara prijateljica, starija od mene pedeset godina, teta Murisa, prva me je upoznala sa navodnom novom uslugom što je pružaju Apoteke Sarajevo. Ona je za devedeset pet maraka kupila dodatak prehrani za jačanje imuniteta, navodno sa pedeset posto popusta, a zapravo skuplje za dvadeset pet maraka od redovne apotekarske cijene. Nije imala sačuvan broj koji je pozvao da joj to ponudi, a dostavljača je opisala kao mlađeg, punijeg i ljubaznog momka, koji nije imao pet maraka sitno da vrati kusur. Nisam imao srca da joj objasnim šta se desilo, pa sam je zamolio da ubuduće šalje mene u apoteku kad joj šta zatreba.
Druga žrtva apotekarskih varalica bila je teta Aida, prijateljica moje mame. Recept je bio isti – nazvali su je na kućni telefon, predstavili se kao Apoteke Sarajevo i ponudili joj razne skupocjene preparate, koji su uz napomenu da su na akciji sa pedeset posto popusta dobili prizvuk izuzetno povoljne prilike. Naručila je nekoliko proizvoda, a dostavljačicu je opisala kao ženu srednjih godina, čiji je neuredni izgled natjerao da posumnja. Otišla je u apoteku i najprije se uvjerila da je porudžbinu platila dosta skuplje, poslije čega je zvala Apoteke Sarajevo, iz kojih su je obavijestili da njihovo preduzeće ne vrši prodaju putem telefonskih agenata. Zvala je i policiju, ali kako su joj od tamo rekli da ne mogu učiniti ništa, teta Aida, koja s godinama nije izgubila snagu, odlučila je uzeti stvar u svoje ruke, pa sad šeta Alipašinim poljem u nadi da će sresti prevaranticu, kojoj želi, kako ona kaže, šapnuti dvije-tri prije nego joj halali.
Ovakvih slučajeva sigurno da je bilo još puno, jer prošle sedmice oglasili su se i iz Javne ustanove Apoteke Sarajevo, upozorivši javnost da grupa građana vrši nezakonitu prodaju i dostavu određenih proizvoda iz njihovog asortimana. Bez želje da uvrijedim one koji se tim poslom bave pošteno, moram reći kako nije dobro ni moje vlastito iskustvo sa prodavcima putem telefona, iz čijeg vještačkog entuzijazma najčešće prosijava očaj, razumljiv kad se uzme u obzir da je to posao u kom plata ide na procenat, te ima onu mračnu stranu kao svi takvi poslovi, u smislu da je moguće raditi puno, a ne zaraditi ništa, što tjera telefonske agente na spuštanje granica vlastitog dostojanstva, često i do potpune nečasti.
Strah od korone, koja ovih dana ponovo hvata zalet, tjera ljude da čine ono što mogu kako bi joj se suprotstavili. Sve su to manje-više jalovi pokušaji, jer za ovo godinu dana mogli smo vidjeti da s koronom nema pravila, s podjednakim uspjehom odnosi mlado i staro. Vakcine su ono što nam treba, a kada će vakcine doći, to niko ne zna. Vučićevih deset hiljada komada jest golemo, ali svejedno ništavno u kolektivnom smislu, jer ima nas Bosanaca i Hercegovaca tri i po miliona, treba nam sedam miliona vakcina da riješimo stvar.
Jedino pozitivno što se u ovome nazire jeste što će narod, koji definitivno ne zna ko su na političkoj sceni dobri ljudi, možda poslije ovog cirukusa shvatiti ko su loši, pa im dogodine na izborima uskratiti glas, što je dobro.
Kad su političari nesposobni i kriminogeni, onda je bolje da se smjenjuju brzo, što češće, jer što se duže zadržavaju na vlasti, sve je veća društvena šteta.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.