Uoči 8. marta malo ko i da spomene Rosu Luxemburg

Potreban je i ovom vaktu, „oštar jezik živog plamena revolucije“, potrebna je i neka barem slična kopija Rose Luxemburg – može vala nova Rosa da bude sa Baščaršije ili bilo kojeg mjesta iz Bosne i Hercegovina, samo neka dođe…

Socijalistički historičar i novinar Franz Mehring ju je jednom prilikom nazvao 'najboljim mozgom nakon Marxa' (Wikimedia Commons/Bundesarchiv)
Socijalistički historičar i novinar Franz Mehring ju je jednom prilikom nazvao 'najboljim mozgom nakon Marxa' (Wikimedia Commons/Bundesarchiv)

Kako vrijeme prolazi sve manje se spominju žene koje su ostavile trag u prošlosti. Neke u današnjici čak i nervira spomen na Klaru Cetkin. Ona sigurno nije kriva što ja 8. mart postao potrošački razuzdan, što Dan žena nema onu edukativnu notu koju je imao nekada ranije. Tako je kako je.

I ove kao i svake prethodne godine vidjet ćemo slične komercijalizovane scenarije koje imaju političku pozadinu. Neko će se zadovoljiti poklonom, neko pažnjom. Drugi sjećanjem na žene koje su im nešto nekada značile.

A, neko će se uoči pandemije, u mjesecu martu sjetiti i rođendana jedne briljantne i misleće žene, jedne Jevrejke, Poljakinje. Potreban je i ovom vaktu, „oštar jezik živog plamena revolucije“, potrebna je i neka barem slična kopija Rose Luksemburg. Može vala nova Rosa da bude sa Baščaršije ili bilo kojeg mjesta iz Bosne i Hercegovina, samo neka dođe…

„Najbolji mozak, nakon Marxa“

Rosa Luxemburg rođena je na jugoistoku Poljske 5. marta 1871. godine. Bila je najmlađe dijete jedne jevrejske porodice. Kćerka trgovca drvetom Eliasza Luxemburga i Line još kod kuće svojih roditelja naučila je poljski i njemački jezik. Poslije je učila i ruski, latinski, starogrčki, francuski, engleski i italijanski jezik. Još  kao učenica voljela je slušati muziku, učila je i recitovala pjesme, imala je i smisla za crtanje.

Njeno političko opredjeljenje već se naziralo i u ranoj mladosti. Još dok je bila srednjoškolka pripadala je tajnoj grupi učenika Druge varšavske ženske gimnazije. Tu je i došla u kontakt s radnom grupom „Proletarijat“ ilegalnim političkim krugom. Iako je završila varšavsku gimnaziju sa najboljim ocjenama, nije joj dodijeljena zlatna medalja u školi zbog njenih opozicionih stavova. Kada je caristička policija saznala da je ona član „Proletarijata“, imala je jedan logički izbor-bijeg u Zürich. U tom gradu je i studirala filozofiju, ekonomiju i pravo. Godine 1897. završila je studije na temu „Industrijski razvoj Poljske“. Već,  1893. njezina politička vizija počela je poprimati jasne konture. U Parizu je osnovala novine za prognanike „Sprawa Robotnicza“ (Radnički poslovi). Ubrzo kasnije osnovala je međunarodno orijentiranu „Socijaldemokratsku radničku stranku Kraljevine Poljske“, a 1900. „Socijaldemokratsku radničku partiju Kraljevine Poljske i Litvanije“. 1897. Rosa Luxemburg odlučila je preseliti se u Njemačku.

Da bi postala njemačka državljanka, udala se za Gustava Lübecka, jedinog sina porodice domaćina u Zürichu, 19. aprila 1898. Godine 1898. pridružila se Socijaldemokratskoj partiji Njemačke (SPD) koja je u pokretu radničke klase smatrana najnaprednija socijalistička stranka u Evropi. Brzo je stekla visoku reputaciju u SPD-u kao specijalista za poljske poslove.

U Dresdenu je preuzela uredništvo “Saxon Workers ‘Paper” prije nego što se preselila u Berlin, gdje su joj platili da piše anonimne članke za razne SPD časopise. Sve to vrijeme nastavila je raditi u vrlo predanom političkom maniru. Rano je upozorila na rat koji dolazi. 1903. godine još je jednom kritizirala kajzera Wilhelma II, ovaj put javno, kada je rekla: “Čovjek koji govori o sigurnom postojanju njemačkih radnika nema pojma o činjenicama.” Potom je osuđena na tri mjeseca zatvora zbog visokog lena. 1906. godine je još jednom osuđena zbog „izazivanja klasne mržnje“.

Tragična smrt

Godine 1907.  prisustvovala je partijskoj konferenciji ruskih socijaldemokrata u Londonu i kongresu “Druge internacionale” u Stuttgartu. 1907. godine počela je predavati marksizam i ekonomiju u Partijskoj školi SPD. 25. septembra 1913. apelirala je na stotine hiljada ljudi na antiratnim demonstracijama da odbiju da se prijave u oružane službe ili da se povinuju naredbama. „Ako nam se kaže da napadnemo oružje protiv naše braće Francuza ili stranaca, izjavićemo: Ne, odbijamo to učiniti!“. Kao rezultat toga, osuđena je na godinu dana zatvora zbog „podsticanja nepoštovanja zakona i naredbi vlasti“.

Dana 4. avgusta 1914. SPD u Reichstagu glasao je za preuzimanje ratnog kredita, omogućavajući tako regrutaciju. Na to je pacifistkinja Rosa Luxemburg optužila SPD da je pogriješio s katastrofalnim posljedicama. Glasanje za “da” smatrala je glasom za rat. Iste godine udružila je snage sa još šest ljevičarskih članova SPD-a kako bi osnovala „Međunarodnu grupu“, iz koje je nastala kasnija „Spartakova liga“. 1915. Rosa Luxemburg započela je zatvorsku kaznu u Ženskom zatvoru u Berlinu. Nakon puštanja odvedena je u „preventivni pritvor“  10. jula 1916. kako bi „izbjegla ugrožavanje sigurnosti Reicha“. To je trajalo do novembra 1918. godine.

Nakon izlaska iz preventivnog pritvora ona se posvećuje Novembarskoj revoluciji i osnivanju Njemačke komunističke partije. Njena dalja sudbina vodila je ka tragičnoj smrti. Poslije januarskog ustanka, Rosa L. i Karl Liebknecht su zarobljeni, 15. janura 1919. godine, i odvedeni u hotel Adlon, satima su ispitivani i brutalno maltretirani. R. Luksemburg su ubili njeni čuvari, a njeno tijelo je 31. maja  iste godine pronađeno u kanalu Landwehr. Tako se okončao život revolucionarke. Ali, ostala je izjava  socijalističkog istoričara i novinara Franza Mehringa kada ju je jednom prilikom nazvao.  “najboljim mozgom nakon Marxa“

Fondacija Rose Luxemburg

Danas, uoči 8. marta, malo ko i da spomene Rosu.

Ipak ima i onih koji se  sjete  lika i djela karizmatične žene iz prošlosti, koji sa ponosom još nose i njeno ime i prezime. Uspomenu na nju nosi i fondacija.

„Fondacija Rose Luxemburg“ nastala je u Berlinu 1990. godine. Ona danas  stipendira mnoge studente i doktorante iz Njemačke i inostranstva. Naravno, postoje kriteriji koje kandidati za stipendije moraju zadovoljiti. Godine 2020. odjeljenje za stipendije Rosa-Luksemburg davalo je prednost kandidatkinjama za stipendije, studenticama  neakademskog i migrantskog porijekla, socijalno ugroženim i osobama sa invaliditetom.

Ako je ova žena bila predana cilju međunarodnog radničkog pokreta, svom snu trebaju ostati dosljedni i svi budući stipendisti spomenute fondacije.

I obavezno, kad se umore od tuđih mišljenja, neka se sjete izreke ove rođene Poljakinje „Sloboda je uvijek sloboda onoga koji misli drugačije“.

Izvor : Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike BLOG
POPULARNO