Hajde da krenemo redom – jeste li čuli za Meghan Markle? Jeste – čitajte dalje. Niste – čitajte dalje.
Jeste li čuli da je Meghan Markle dala intervjuu američkoj boginji intervjua, guruu svakog soft razgovora, Oprah Winfrey? Jeste – čitajte dalje. Niste- čitajte dalje.
Ukratko, Meghan Markle, vojvotkinja od Sussexa, sa mužem Princom Harryjem, vojvodom od Sussexa, napustila je prošlog marta, prilično iznenada, britansku palatu i otvorila Pandorinu kutiju spekulacija i tabloidnih napada.
Nakon mjeseci šutnje, par je odlučio da progovori o razlozima za odlazak iz Velike Britanije. Sa Oprah su razgovarali iz njihovog doma u Los Angelesu, pokazali su nam kako vole životinje i domaća jaja, a u sedmici nakon intervjua saznali smo i da je Harry dobio posao kao life couch – ili trener za životne situacije.
Tokom dva sata intervjua saznali smo i da je par prolazio kroz prilično nezgodne situacije – Meghan je rekla da je razmišljala o samoubistvu, dok je Harry rekao da su se on i njegova porodica osjećali “zarobljeno” dok su vodili kraljevski život.
Podaci pokazuju da je preko 17 miliona ljudi uživo pratilo intervju na američkoj televiziji CBS, i taj broj je neuobičajeno visok izuzimajući prenose bitnih sportskih događaja.
Samo u osam naslova pomenut rasizam
U nedjelji nakon intervjua, bila sam iznenađena načinom na koji su američke novine izdvojile što je najbitnije iz razgovora između Oprah i Meghan. Prije svega, od 120 minuta razgovora, Meghan je govorila o vjenčanju, porodici i što znači biti vojvotkinja od Sussexa.
Tokom intervjua riječ “rasizam” je izgovorena devet puta, riječ “rasa” je izgovorena pet puta i fraza “boja kože” je izgovorena dva puta. Riječ samoubistvo je izgovorena jedan put.
U pregledu američke štampe u sedmici nakon intervjua (8.-12. mart 2021) izlistala sam naslove sedam velikih američkih dnevnih novina. Za pet dana objavljeno je ukupno 83 teksta, a samo u osam naslova pomenut je rasizam ili je naslov imao veze sa rasizmom (“white supremacy”). Riječ samoubistvo je pomenuta u pet naslova.
Novine i broj tekstova o intervjuu: USA Today 23, Wall Street Journal 13, New York Times 12, Boston Globe 11, Los Angeles Times 11, Chicago Tribune 7, The Washington Post 6.
I zašto je sve ovo bitno? Počnimo od toga da je intervju sa vojvodom i vojvotkinjom od Sussexa bio puni napad na instituciju – britansku monarhiju staru više od hiljadu godina.
Harry i Meghan slavno su podigli dvije velike optužbe, da je kraljičina kuća rasistička i da je slaba. Nijedan nasljednik uže porodice na britanskom prijestolju nikada nije ovako govorio o plemićkom životu.
Kraljičin odgovor bio je remek-djelo nepristojnosti: “Optužbe za rasizam su ‘zabrinjavajuće’ i bit će ‘shvaćene vrlo ozbiljno’, ali ‘sjećanja mogu varirati’.”
Ipak, pretpostavljam da bi trebalo da nas bude baš briga za nevolje vojvodskog para. Ali, osim slike kraljevske odjeće i zamkova, konja i vojnika, postoji nešto dublje, a to je osjećaj da monarhija utjelovljuje naciju. Ta nacija je nastala iz bogatstva svojih kolonija, a jedna od njih i u 21.vijeku ima problem da izgovori riječ rasizam.
Samo promjena sredine
Gavan Titley u svojoj knjizi Rasizam i mediji (Sage, 2019) objašnjava kako je rasizam svugdje i nigdje i da baš zbog generalizacije termina nije jednostavno govoriti o rasizmu. Titley kaže da problem nastaje iz debate o tome ko definiše rasizam ako svi govorimo o rasizmu. I što se događa ako uopšte ne govorimo o rasizmu?
Više od 17 odsto novovjenčanih u Sjedinjenim Američkim Državama ima supružnika druge rase. Kada je Vrhovni sud legalizovao brak na rasnoj osnovi 1967, broj multirasnih brakova bio je tri odsto. Godine 1990, 63 odsto odraslih koji nisu Afroamerikanci izjavilo je da se protivi tome da se bliski rođak vjenča s Afroamerikancem/Afroamerikankom. Do 2020. taj je broj pao na 14 odsto.
Vojvoda i vojvotkinja od Sussexa preselili su se, dakle, u Ameriku kako bi sagradili novi život. Njihova ideja je da budu daleko od rasizma, jer zaboga, kako smo vidjeli, i brojevi pokazuju kako Amerikanci postaju sve više tolerantni. Dok neko poput Georgea Floyda ne sretne policajca koji ga zadavi svojim koljenom.
Američka novinarka Michelle Norris dala je možda najbolji komentar na intervju: “Njihov odlazak iz Britanije je više promjena sredine nego stvarna promjena.”
