Kada mendžuša (naušnica) na mom uhu zatreperi… to dragi mimo šatora mi hodi…. je pjesma drevne Indijanke; vrijednost samo jedne mendžuše Sultanije Esme (kći Sultan Ahmeda III) zarad sadake njenom zdravlju, bila je dovoljna da se izgradi znamenita džamija u Jajcu…
Istorijski upečatljive, neponovljive naušnice od žada nosila je Kraljica Majka Kine…
Velike, “almasli tice”, sarajske Merhemić hanume, milovala sam kao tinejdžerka na svom dlanu, jednu naušnicu bisera nosio je svaki imalo važni gusar moreplovac… i tako naušnice su sebi spremile mjesto u istoriji… ni ne znajući.
Jedne drage i “zabremedet, dževahirli” došle su davne 1915. u moj sokak i moju kuću. Djever je svojoj snahi donio čak iz Stambola! Brat mog dede Avdo, potajno (kriomice) došao je da vidi mladu i daruje je… Dakle, moju nanu Nafiju Hadžizukić, čije gene pretka Šišmar Ibrahim paše, graditelj Počitelja i njegovog oca “kudvetul-kudat, umdetul-vulat, es-sejjid mevlana el hadži Zulfikar bin Mustafa Mujezin zade”, eto nosim i ja.
Zbog Avde, askera, restrikcija Vlasti, porodica Hadžiomerović predila je prezime u Đipa.. i to nema veze za porodicom Đipa iz Kalinovika.
Nakon kratke, tajne posjete, Avdo se vratio na bojište preko Đenove… ostao je jednog marta 1915. na Dardanelama-Čanaqale, kao turski šehid…
Majke Bosne plaču za svojom djecom
Plakala bih ja za Darom iz Jasenovca – kako reče jedna majka – plakala sam i za majkom Knežpoljkom, ali nikad ne plakasmo za majkom Fatimom, Husnijom.
Avdu, brata mog dede, oplakivala je jedina mu sestraa Hatidža bula – hanuma (imala je svoj mekteb (privatnu školu) prije 100 godina u Strošićima, moj dedo i nana, brat mu i snaha. Majka mu je odavno preselila od tuge za njim.
Majke Husnije pet stotina godina su oplakivale svoju djecu koja su ginula za Sultana. Harač morao je dati ko nije išao u vojsku, te je ostajao kući sa svojom porodicom. Sjećam se da je moja baba Habiba govorila, “muška nigdje, vazda gine na bojištu, a žene dundžerke, grade, “lepe” (starosarajevski izraz za zidanje) kuće, ove sarajevske “ćerpičuše”…
Čanaqale, najveća bitka u Prvom svjetskom ratu, pobjedila je… a iznijeli je askeri, pa i naši iz Bosne i Sandžaka. Jačina borbi se prenijela na Solunski i front na Soči… u sastav Monarhije, vojnici opet iz Bosne… brat na brata puca. Monarhija je uzela 250 hiljada vojnika za 4. regimentu iz Naše zemlje, svih vjera. I svi su se zvali Bošnjaci… Koliko majka iz Bosne može roditi topovskom tanetu. Odnjedrila, uzgojila svojim “mljekom”… presahle joj suze za plakanje.
A meni i ovih dana marta Dardanele zvuče dugo, dugo, kao neka usađena tužna melodija moje porodice. Nastavnica geografije Mila, u OŠ “Džavid Haverić” na Vratniku (Hamdija Kreševljaković), kada sam njenom predavanju o moreuzu dodala da je moreuz između Azije i Evrope Dardanele, te 1965. u petom razredu, na žalost nije pohvalila moje znanje, nego me prekorila…”opet ti advokatice”… i eto dodala još jedan sloj tuge… na već postojeću.
Dardanele… moreuz i razlog stalnih sukoba nosio je tešku borbu još za vrijeme svih šest Krimskih ratova, jer Rusija je htjela da se cijela jugoistočna Europa, kao i Carigrad, te mala Azija vrate iz ruku muslimana u kršćanske (ruske) ruke. To se protivilo interesima tadašnjih svjetskih velesila Francuske, Engleske, Pijemonta-Kraljevine Sardinije koje su stale na stranu Turske u ratovima protiv Rusije.
Šest Krimskih ratova
Naposljetku je Sevastopolj pao pa je sklopljen Pariški mir kojim je Rusija zaustavljena u svom pohodu prema jugu.
Peti po redu Krimski rat, 60 godina prije borbe Čanaqale, iznjedrio je glavnu heroinu, Florence Nightingale (Firenca, 12. svibnja 1820. – London, 13. kolovoza 1910.). Engleska bolničarka, statističarka i utemeljiteljica modernog sestrinstva, uz grupu od 38 sestara volonterki, koje je sama podučavala, te 15 katoličkih sestara su poslane na Dardanele… pomoći Osmanskom carstvu. I tako je Florens na Dardanelima utrla put većem opstanku ranjenika na bojnom polju, uopšte, uključujući i Čanaqale. Kroz svoj rad postala je poznata kao “Dama sa lampom” – The Lady with the Lamp – zbog redovnih obilazaka ranjeničkih kreveta tokom noći.
Čanaqale… slika herojstva, opstanka jedne nacije, ali i stvaranja novog doba ne samo za Evropu nego i za Tursku bio je poprište borbi tehnički i tehnološki dotada neviđenih.
Uz pješadiju, tešku artiljeriju, mornaricu koja je imala posebnu ulogu, novo pridošli borbeni avioni, označili su epohu borbenog djelovanja iz vazduha i time pokrenuli veliki borbeni učinak. Marta 1915. avion opremljen mitraljezom aktivirao je francuski pilot Roland Garro uz kolegu de Rosesa. Iako kao glavnog pilota Prvog svjetskog rat, slave poznatog Crvenog barona-Manfred von Richthofen, Rene Paul Fonck francuski pilot zabilježio je 75 pobjede. Američkom pilotu Edwardu Rickenbacker veliku podršku pružio je engleski pilot Edward Mannocka.
Talijani su zahvalni svom pilotu Francisku Baracca, a Austro-Ugarska monarhija pustila e svog pilota Godvina Brushovkog protiv ruskog kapetana štaba Kazakova.
Asovski (“as” od starofrancuske riječi “deus” – dobar) piloti označili su novi način ratovanja, no većina njih ostala je zauvijek na borbenom zadatku… pa, iako i ovaj mart prolazi, sjetićemo se njih.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.