Šta država radi da pomogne građanima – Ništa!

Stotine ugostitelja i frizera iz entitet Republika Srpska u Bosni i Hercegovini protestiovali danas u Banja Luci (Al Jazeera)

Prošle godine, na današnji dan, imali smo situaciju u kojoj smo se prvi put našli. Niko od nas nije mogao ni sanjati da ćemo imati policijski sat. Sablasno puste ulice su obilježile mart mjesec i ograničenost kretanja. Policija koja je stražarila na ulicama ulijevala je strah i nesigurnost koju su osjećali građani. Kako objasniti svom mozgu situaciju u kojoj se na ulici nalazi pored redovne policije, specijalna antitetoristička jedinica i Žandarmerija? A, bila je u Banjoj Luci.

Tad se korona virus zvao ‘nevidljivi neprijatelj’, od kojeg se moglo samo na ovaj način doći do stanja koji je postojao prije ovog. Sad kad pomenemo riječ normalno, okrene nam se želudac u stomaku, jer više se ne zna šta je normalno. U tom periodu kad čujete da nadležni kažu da su ‘naredne dvije sedmice ključne’, mislite da će svemu ovome da dođe, uskoro, kraj. Međutim, evo nas i ove godine gdje je situacija eskalirala i dostigla fazu u kojoj rijetko ko ima dovoljno živaca da sve zdravorazumski isprati.

Protest u Banjoj Luci

Mnogo je nesklada od samog početka pandemije. Najveći problem je što najviše pati narod koji je i prije ovoga bio na rubu egzistencije, a sad se čupa kao iz živog blata da preživi. Upravo iz tog razloga danas je organizovano protestno okupljanje ispred Palate Republike u Banjoj Luci, jer su najviše ugostitelji i frizeri nezadovoljni novim epidemiološkim mjerama koje su nastupile danas, a to je zatvaranje njihovog posla na sedam dana.

U protestnog gužvi moglo se čudi razno skandiranje naroda, ali kad čujete ‘vi imate platu, mi nemamo ništa’, osjetite kao građanin nemoć što se nalazite u ovoj zemlji i državi koja ne vodi računa i ne nalazi kompromise za narod koji više nema ni šta da jede i čime da se liječi. Nije pretjerivanje kad ovo napišem, jer samo prije nekoliko dana se dijelio besplatno krompir na ulicama grada i to tone krompira, gdje su građani, sa velikom brigom na licu, jer pogled ne možeš da sakriješ, iako su svi nosili zaštitne maske. Ne to nije država obezbjedila, to je bila donacija, koju su građani objeručke prihvatili i hvatali kao zadnju slamku spasa.

Prizor koji smo tad mogli vidjeti, nije prizor koji želimo da vidimo opet i da nam djeca u takvom okruženju rastu. A, to je da vidimo dijete kako pored svog djeda hoda i nosi maleni džak od deset kila krompira. Dijete čije će djetinjstvo da obilježi strah da li će sutra da ima hranu, šta će da jede. O tome država ne misli!

Mozaik prijateljstva moli za hranu

Dok se neki tokom pandemije bogate, nalaze načine da dođu do što više novca, drugi nemaju ni za osnovne životne potrebe. Cijene enormno rastu! Sindikalna potrošačka korpa koju je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izračunao za mjesec januar 2021. godine iznosila je 2.044,23 KM i za 180,76 KM skuplja je od potrošačke korpe prethodni mjesec. Kakva je situacija danas? Ulje i pileće meso je poskupilo, neprimjetno poskupljuju razni proizvodi, a predstavljaju dio osnovnih životnih namirnica.

Udruženje građana „Mozaik prijateljstva“, više od 15 godina pomaže sugrađanima Banje Luke. Njihova parola je ‘niste živjeli sve dok ne učinite nešto za nekoga ko vam se nikad neće odužiti’ i zaista tako djeluju. Svakodnevno dijele hranu, prikupljenu od donacija. Skupljaju i stavljaju sa strane tako da ima za sve. Međutim, danas su došli do tačke kad ne samo što nemaju u zalihama, nego nemaju ni ovako redovno kako obično dijele. Molba da sugrađani koji imaju pomognu, odjeknula je društvenim mrežama. „Teško je da pomogneš nekome kad ni sam nemaš“, samo su neke od reakcija. Iz ovog udruženja su već rekli kako je sve više onih kojima je potrebna pomoć i da se svakodnevno javljaju novi ljudi. Dosta ih je izgubilo posao, a dosta ih nije ni imao ni prije pandemije.

Država ne radi ništa da pomogne. Tako to izgleda izmučenom narodu, depresivnom narodu – narodu na izmaku svih snaga. Narodu koji počinje da ima suicidne misli. Podaci su više nego dostupni kad čitate izvještaje psihologa i otvaranje novih linija za pomoć. Mladi odavno zovu ove brojeve i službenici sami kažu da je vrijeme tabua na ovu temu gotovo. Pomoć se treba i mora tražiti. Šta li će državu da probudi iz zimskog sna, ne zna se. Ono što se zna da godina koja iza nas pokazuje da smo imali uspone i padove, kraj pandemije nije ni na vidiku.

Izvor: Al Jazeera