Blog

Renesansa ženske košarke u BiH: Od Mare do Melise

Vidi ove male kako igra, k’o da je je Mara Lakić rodila, izvalih zadivljen izvanrednom igrom mlade košarkašice.

Mara Lakić 1999. nije igrala za BiH na Evropskom prvenstvu jer je tada rodila Melisu (Instagram/screenshot)
Mara Lakić 1999. nije igrala za BiH na Evropskom prvenstvu jer je tada rodila Melisu (Instagram/screenshot)

Kad su košarkaške reprezentativke Bosne i Hercegovine, ozarene i sretne, prošle sedmice potrčale jedna drugoj u zagrljaj proslavljajući plasman na Evropsko prvenstvo, vjerovatno nisu bile ni svjesne da njihova pobjeda protiv Švicarske ima istorijski značaj.

Živopisni ruski grad Orenburg postao je tako simbol velikog uspjeha bosanskohercegovačkog sporta. U novembru 2019. godine, na početku kvalifikacija za predstojeći Eurobasket, baš tu, na rijeci Ural, pred samim vratima nepreglednih kazahstanskih stepa, naše mlade košarkašice, koje je te nezaboravne noći predvodila maestralna Marica Gajić, napravile su pravo čudo i srušile moćnu reprezentaciju Rusije, najavljujući veliki povratak bosanskohercegovačke ženske košarke.

Petnaest mjeseci kasnije krug se zatvorio na istom mjestu, u tom južnom ruskom gradu – košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine plasirala se, prvi put nakon 22 godine, na Eurobasket.

Malo ko je, međutim, u tim trenucima velike radosti, primijetio ogromnu simboliku u činjenici da je junakinja odlučujuće pobjede protiv Švicarske bila mlada, perspektivna Tuzlanka Melisa Brčaninović, velika nada bosanskohercegovačke ženske košarke…

Hendikep zbog porođaja

Neke od sadašnjih reprezentativki, koje su u Orenburgu izborile plasman na Evropsko prvenstvo, nisu bile ni rođene kad je naša reprezentacija posljednji put igrala na tom velikom takmičenju.

Nije ni čudo, prošlo je skoro četvrt vijeka od tog vremena. Bilo je to još vrijeme kad smo svi zajedno, u onim prvim godinama poslije rata, imali velike nade i očekivanja u svemu, pa i u sportu, prije nego što nas je politika stigla gurnuti u ovo stanje razorne posttranzicijske čamotinje i praznine.

Tako je te ’99. godine na Eurobasket u Poljsku s nadom ispraćena i ženska košarkaška reprezentacija, koja je i u to vrijeme u izvjesnoj mjeri bila izgrađena na temeljima one nenadmašne ekipe Jedinstva Aide, koja se svojevremeno okitila titulom evropskog klupskog šampiona.

Ipak, postojala je jedna okolnost koja našoj reprezentaciji nikako nije išla u prilog. Jedna od najboljih bosanskohercegovačkih košarkašica svih vremena Mara Lakić, plejmejker svjetskog kvaliteta, nije otišla s reprezentacijom zbog – porođaja. Znali smo svi da je to veliki hendikep, da nema ekipe na svijetu koja ne bi snažno osjetila izostanak košarkašice takvog kvaliteta i da su naše šanse na tom takmičenju bez Mare neuporedivo manje.

… Proletjele su mnoge godine od tog vremena, otišle u zaborav i mnogo važnije stvari od jednog sportskog takmičenja, ženska košarkaška reprezentacija naše zemlje je na duže vrijeme bila potpuno ugašena, pa su i najzagriženiji sportski zaljubljenici pomalo izgubili nit sjećanja na te dane…

Kćerka kao uzdanica reprezentacije

Čitavu vječnost kasnije, prije nekoliko godina, više slučajno nego s namjerom, upadoh u među svoje kolege sportske novinare u vrijeme kad je mlada ženska košarkaška reprezentacija igrala neke kvalifikacije. Već poslije nekoliko minuta primijetih visoku djevojku, koja je dominirala u skoku, a u isto vrijeme neobičnom lakoćom pogađala trice, kao da se igra pod koševima.

„Vidi ove male kako igra, k’o da ju je Mara Lakić rodila“, izvalih, ko zna zašto, zadivljen sjajnom igrom kojom je ta djevojčica najavljivala veliku košarkašku karijeru.

Gromoglasan smijeh mojih prijatelja Adnana Ljubovića i Darka Đerića pokaza mi, onako neobaviještenom i izgubljenom u vremenu, da sam propustio mnogo šta važno u ženskoj košarci.

„Pa i jest je Mara rodila, čovječe“, smijao se Ljubović gledajući me tako začuđenog, potpuno zatečenog tim saznanjem.

… Dok sam početkom ovog mjeseca gledao kako se naše sjajne košarkašice na parketu dvorane u Orenburgu raduju plasmanu na eurobasket, proletje mi kroz glavu taj razgovor od prije nekoliko godina. Kakva simbolika: posljednje prvenstvo na kojem je nastupila, Bosna i Hercegovina je igrala bez Mare Lakić, jedne od najboljih košarkašica tog vremena, da bi toliko godina kasnije jedna od uzdanica reprezentacije na Eurobasketu, prvom poslije tog u Poljskoj, bila njena kćerka – djevojčica čije rođenje je bilo razlog što je bosanskohercegovačka reprezentacija te 1999. igrala bez jedne od svojih najjačih karika.

„Melisa je rođena ’99. i ja zato nisam bila na prvenstvu. Međutim, ja uvijek kažem – bolje da sam rodila Melisu nego da sam ja nastupila na tom Evropskom prvenstvu. Evo sad, poslije 22 godine, Melisa igra za Bosnu i Hercegovinu. Ja se nadam da će ova i buduće generacije napraviti i bolje rezultate nego što smo mi nekada imali“, prisjeća se Mara Lakić Brčaninović gostujući ovih dana na Radio-televiziji Bosne  Hercegovine, i sama beskrajno sretna zbog velikog uspjeha obnovljene reprezentacije.

Međugeneracijska veza

Košarkaški savez i stručni štab, sad je to već sasvim jasno, uspjeli su u projektu obnavljanja ženske košarkaške reprezentacije, dižući je doslovno iz pepela. Grupa odvažnih, poletnih i neustrašivih djevojaka, čija je važna karika Melisa Brčaninović,  najavila je svojim uspjesima mnogo vedrije dane bosanskohercegovačkog sporta.

Kako se ništa u životu ne dešava slučajno, nisu rijetki oni koji i u ovoj „genetskoj“, međugeneracijskoj vezi između dvije ekipe – one koja je posljednji put nastupila na velikom takmičenju i ove koja je nakon tako mnogo vremena zakoračila na put velikih uspjeha – prepoznaju jedan poseban „kod“ budućih blistavih rezultata, nagovještaj da je ona nekadašnja sjajna generacija konačno, nakon gotovo četvrt stoljeća, dobila dostojne nasljednice u reprezentativnom dresu – tako darovite i perspektivne da bismo teško mogli i zamisliti bolje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor : Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike BLOG
POPULARNO