Mošćanice, vodo plemenita, usput ti je, selam ćeš mi dragom, il’ nek dođe, il’ nek’ me se prođe…
Sevdalinka koju mi je rado pjevala rahmetli „moja hadži-hanuma (ne hadžinica, jer je hadžin'ca žena hadžije), Emina Zečaj, jedna od rijetkih sačuvane čistote i svetosti svakog tona melodijske linije sevdalinke.
Nemogućnost izvođača i novotarija na žalost već je preobličila njenu (sevdalinke) autentičnost, te se takva prihvatila kao bosanska baština. Nažalost, izobličila se, kao i ćilimi… Umetnula se „nečija druga šara“…, i to nije više to…, al’ što bi rekli helem nejse! Ama ne mogu na sve, „helem nejse“… šta onda osta!
Plemenita…, zamislite koliko ljubavi prema vodi…, da je zoveš plemkinjom…, i ta plemenitost „napijala“ je skoro pola birvaktile Sarajeva. Hladna, zubi ti se ukoče od hladnoće, uz neku slast koja je iz nje izlazila…, meni k'o djetetu. Jest kišom mutila se, ali ne s fekalijama.
Sarajevske česme
Ljeti često nestajala, al’ se znalo, natoči džugume ujutro do večeri, kad nadolazi iz rezervoara. Velike rezervoare i Vodovod Mošćanica, izgradila je Austrougarska 1889. na Faletićima, Čebedžijama, Jekovcu. Kad u mojoj avliji česma presuši, idemo desetak metara na Bijelu česmu, uz Bijelu džamiju, koja je vodu dobivala za nevjerovati.
Jedina česma sa desne strane Miljacke do koje je voda išla „uz ulicu“, odozdo, a tarih (isklesana poruka) glasi: „Drugi dobrotvor, Hatidža hanuma, kći hadži Mahmutova, obnovila je česmu i dovela čistu vodu, pa time oživjela ljude, neka joj (dobrotvorki) Bog olakša ulazak u Visoki raj Firdevs“, 7. Ramazana 1230. po H. (16. 8. 1815.) godine.
Mihrivode su imale i Ramića potok i banju, i vodu sa Bioska i izvor Crnil. Bjelave su imale Grliča potok i Koševski (Nahorevski). Bistrik je imao rezervoare na Čolinoj kapi, Terezije na Hridu, a i Skenderija je imala svoje Terezije.
I tako, u Sarajevu od 1461. Isa beg Ishaković hajratom, uz svaku džamiju, uglavnom na čošku, postavljena je i česma…, datira gravitacioni vodovod sa drvenim i glinenim širokim cijevima.
U vakat, česmi oko stotinu i pedeset, uz avlijske izvore i šadrvane imućnijih… Sva se mahala „točila“ na mahalskoj česmi. Te grnčarske široke cijevi bile su aktuelne i do prošlog stoljeća 1970. kad su se promjenile u „mom“ sokaku. Neke sam uzela za ukras u cvjetnjaku. Kako je moj dedo je uveo česmu među prvima, doskora je na fasadi bila ugrađena metalna pločica s brojem 54, oznaka broja česme-pipe.
Mošćanica je birvaktle tekla niz Vratnik. Kako!? Legenda kaže da je Sultan Fatih po dolasku na Bakije (Vratnik), na samom prevoju upitao vlasnicu da li bi preko njene avlije i bašće mogao propustiti vodu sa izvora (Falatići) da teče dan i noć. Nakon vremena, pitala ga “pa što ne prestaje?“
„Eh, dogovorili smo se dan i noć“.
Oda vodi
Kažu da je nekadašnja kafana Dibek, pred ulazom na Višegradsku kapiju, bila vodenica. Tako su nastale i ulice Kovači, jer su kovači imali vodu, Niz patke (pekara Poručanin), Mlini i Nad mlini. S „memli strane“, Bistrik je imao Bistrički potok, a Bistrička česma, u jednom periodu bila je najveća.
Izvor Toplik kod Hadžijske džamije (žila vodi i do Pivare i cijeli taj kraj, i u ratu 1992. imao je sve vrijeme vodu. Bunar je također bio čest izvor vode skoro ih je znalo biti i oko hiljadu. Svrzina (kuća Glodža) i mnogi imućniji, imali su svoje bunare. Moja dajdžinica Fadila rahmetli, od porodice Abadžić, imala je u svojoj avliji bunar. Pedesetih, kao mala, povlačeći tešku željeznu ručku, i ja sam točila vodu s tog bunara. Prije nego što se odvojim od ove „ode vodi“, tužno moram reći da na mnogim česmama piše voda nije za piće…, jer je tlo zagađeno.
Sistem s Bačeva, ubačen prije manje od pola stoljeća, eto, ubacio je u one fine niti neku tuđu mustru… i nema više moje plemkinje Mošćanice. Ma, ima. Ona teče… Ima i njena brana, kod mezarja Šehitluci na Obhodži. Ali je „neđe“. Samo ponegdje, je ona davnašnja. Dole, više nije Zlatni do, kao nekad.
Kako bi i bio? U tom nekad plodnom dolu, tu je sada dom, kuća za pola miliona duša, koji žive, rade,i tu su. Novi sistem „vodni“, osnova života, radi na principu modernih crpki, pumpi, filtera. Nažalost, to nije dovoljno. Sarajevo, nekadašnji iladž i za srce i pluća, sada je u kolapsu.
Zahvalni kanjon pokatkad „razgrne havu“, al voda… Voda je sva prešla u sistem Bačevo… koji se „zapalio“ od klaparanja filtera. Nažalost, niti tone hlora uskoro neće moći pročistit fekalije koje se miješaju kroz tlo. I pored svih reklama turističkih agencija i našeg nastojanja da prikažemo da smo zemlja s „mnogo vode“, za Svjetski institut za resurse je to jedna druga slika.
Lista Instituta kojom je obuhvaćeno 164 zemlje ističe da su po ekstremnoj ugroženosti Katar, Izrael, Liban, Iran i Jordan, dok je vodni stres na najnižem nivou u Gvajani, na Islandu, Jamajci, Liberiji i Surinamu. Od zemalja bivše Jugoslavije najugroženija je Sjeverna Makedonija na 52. poziciji, a potom Bosna i Hercegovina koja se našla na 97. mjestu. Manje ugrožene su Srbija (109) Slovenija (117), Crna Gora (121) i Hrvatska (140). Studija hidroloških aktivnosti entiteta Federacija BiH iz 2012. ističe da vještački utjecaji na prirodni režim tečenja rijeke Bosne postaju sve izraženiji.
‘Nečije tamo vode’
Simultano mjerenje protoka na VS Vrelo Bosne sa VS Plandište (Bosna), ističe, da daljnjim povećanjem kapaciteta crpljenja (zahvatanja) vode iz Sarajevskog polja – može doći do presušivanja rijeke Bosne na dionici Rimski Most – Plandište (što se i desilo u ljeto 2011. godine).
Vodosnabdijevanje grada Sarajeva pitkom vodom ovisi i o režimu tečenja na samom vrelu rijeke Bosne, što je registrirano na VS Vrelo Bosne.
Crpljenje vode u Bačevu ima implikacije i na vrelo Bosne, obzirom na povezanost intergranularne poroznosti područja Sarajevskog polja i pukotinsko – karstne poroznosti tla okolnih planina, a rezultati prezentirani na dijagramima, pokazuju i razdoblje 2007. – 2009., gdje je smanjen protok na vrelu Bosne (srednji godišnji protoci i male vode). Obzirom da sve navedeno uslovljeno je utjecajem klimatskih promjena – sve to zahtijeva, dodatne, ozbiljne analize – na bazi proračunatih i u Studiji prezentiranih rezultata (naročito ako će se kapacitet crpljenja ili zahvatanja vode iz Sarajevskog polja povećati u narednom periodu).
Također, dodatni negativni utjecaj u Sarajevskom polju je kontinuirano povećanje protoka rijeke Miljacke u Butilama. Promjena konfiguracije okolnih planina, izgradnja naselja…
Jel’ nam ostaju plastične flaše, „nečije tamo vode“?!