Skate park u Sarajevu – mit ili stvarnost

Mi Hastahanu osjećamo kao svoj javni prostor već preko petnaest godina, jedini gdje možemo vježbati to što volimo.

Kad imate dobar skate park, onda i skejteri iz stranih zemalja žele doći, a to je već osnova iz koje mogu izrasti mnogi događaji (EPA)

Nikada neću zaboraviti scenu što se odigrala ispred moje osnovne škole, godine ‘97. ili ‘98. Došao momak ofarban u crveno, sa skejtom pod nogama, zaletio se i skočio sa stepenica, prevrnuo skejt u zraku i doskočio na njega kao da je to najlakša stvar na svijetu.

Bio je to moj komšija Ademir Šehić, urednik prve hiphop emisije na bosanskim radio talasima, čovjek koji će mi kao malom pokazati mnoge stvari – skejt i hiphop prije svega – za koje ću razviti iskrenu ljubav što me do dana današnjeg drži.

Od tog dana, kad sam vidio Šehin flip sa stepenica, skejt se trajno nastanio u mojoj glavi, te sam prilično siguran da mi u nastavku života nije prošao dan da nisam mislio malo i na skejt.

Biti skejter u Sarajevu u praskozorje 21. vijeka značilo je – ogromne dukserice, široke pantalone, debele tene, vjera da je Damir Muminagić s Marindvora među najboljim skejterima na svijetu, vječito skupljanje para da se nabavi skupa profesionalna oprema iz baščaršijskog skejt šopa, te istraživanje čitavog grada u potrazi za mjestima podesnim za skejtanje, od kojih su najpopularnija bila plato kod Holiday Inna, stara crvena Skenderija, te Bijeli plato na putu prema Ciglanama, prije tadašnje američke ambasade.

Stanje kao i ime – bolesno

Za vrijeme raspusta važio je stalni dogovor – u jedan na Bijelom platou, gdje nas se znalo skupiti i vidše od 20, zajedno sa rolerima (ljudi koji voze role tzv. aggressive stilom), te onima koji skejtere prate, a to su obično hiphop i r'n'r djevojčice, te lokalna dječurlija. Svi koji smo bili dio toga danas osjećamo nostalgiju za tim lijepim vremenima, od čega nema većeg dokaza da nam je bilo lijepo. Mislim da je to bio i naš bijeg od turbofolk kulture, koja je, tada kao i sada, žarila i palila.

I kako je skejt konstantno napredovao u svijetu, čemu se vrhunac dogodio ove godine, kada je naš sport po prvi put predstavljen i na Olimpijskim igrama, odjeci tog napretka stizali su i do Bosne, najviše do Sarajeva, u kom smo u jednom trenutku imali četiri skejt šopa (danas nemamo niti jedan), a na marindvorsku Hastahanu stižu prvi elementi novog skejt parka – prvi je bio kod Treće gimnazije, u vrijeme kad je meni bilo zabranjeno samom odlaziti izvan naselja, koji je u neka doba samo nestao bez traga.

Od tada, a mogla je biti 2004. ili 2005. godina, Hastahana je bila i ostala sarajevski skejt park, ali kako je oduvijek bila bez ozbiljnije podrške nadležnih, njeno stanje je ponajviše bilo u skladu sa imenom mjesta na kom se nalazi – hasta (bolesno). U kontekstu ove infrastrukture to je veoma opasno, jer ispod trulih špera vire konstrukcije i šarafi, a čitav je prostor posut sitnim pijeskom sa obližnjeg odbojkaškog igrališta, kojem u skejt parku nikako nije mjesto. S vremena na vrijeme pojavio bi se poneki sponzor da isfinansira obnovu skejt parka, ali sve je to, pod otvorenim sarajevskim nebom i uz barbarsko ponašanje frustriranih pojedinaca, koji uništavaju sve u čemu se ne pronalaze, bilo kratkog vijeka.

Zbog takvog stanja, sarajevska skejt scena egzistirala je, i još uvijek egzistira, ponajviše na ulici, a ja bih mogao ispisati čitav roman o sukobima između skejtera i radnika obezbjeđenja, koji bi se po trajanju mogao uporediti sa sukobima između naših vrlih političara, što znaju graditi sebi hacijende, ali ne i držati korak sa civiliziranim svijetom.

Još jedan sarajevski skejt park izgrađen je ove godine u opštini Ilidža, sredstvima belgijske nevladine organizacije i rukama vrijedne omladine koja se, nažalost, u skejtanje i graditeljstvo razumije slabo ili nikako, tako da je krajnji rezultat ispao jako loš, skoro katastrofalan. Skejt je inače velika gospođica, ne voli prašinu nikako, a u ilidžanskom skejt parku prašine je toliko da već poslije prvog pada – često padanje nezaobilazni je dio skejtanja – izgledate kao da ste čitav dan radili na građevini, dok su posljedice po sam skejt, po šmirglu i ležajeve, upravo katastrofalne.

Usmena obećanja za optimizam

Sve u svemu, čitav taj projekat dokaz je da pare bez znanja ne mogu napraviti više dobrog nego lošeg, što kažem ne kudeći finansijerima i graditeljima dobronamjernost i trud. Povrh svega, tokom nedavnih poplava, završio je, siromah, pod blatnjavom vodom Željeznice.

No, samo što je propala jedna, u Sarajevu se već pojavila druga skejterska šansa. Sudeći prema njenom dosadašnjem razvoju, čini se da bi to moglo biti to – iduće godine da bi u Sarajevu mogli imati jedan pravi, moderni skejt park od glatkog betona, i to baš u Hastahani, na Marindvoru, u centru grada, sa čime bi se ostvarila intimna želja nas nekoliko stotina koji se u Sarajevu bavimo sportovima za koje je potreban skejt park, jer mi Hastahanu osjećamo kao svoj javni prostor već 15-ak godina, jedini gdje možemo vježbati to što volimo ne izlažući se prepadima radnika obezbjeđenja i prijetnjama policije da će pisati kaznu za narušavanje javnog reda i mira.

Uzrok mom velikom optimizmu, istina, počiva na usmenim obećanjima, ali dobijenim od dva čovjeka koji ovu lijepu ideju mogu provesti u djelo. Jedan od njih je Isa El-Ali, sarajevski veteran ekstremnih sportova, čovjek koji je preuzeo inicijativu tokom javnih rasprava o budućem uređenju Hastahane, da jedan dio pripadne i skejterima, a drugi Srđan Mandić, aktuelni načelnik opštine Centar, koji je tokom pomenutih rasprava iskazao volju da dio pripadne i skejterima, baš po osnovu činjenice da smo mi tamo već dugo godina.

To bi, za trenutne potrebe grada, bilo sasvim dovoljno, pa stoga ne ostane ništa drugo osim da tim ljudima poželimo puno sreće u daljem radu, koja je u Sarajevu, usljed opšteg politikanstva, uvijek potrebna onima koji žele unaprijediti sam grad. Ostvarenje ove plemenite ideje bi sasvim sigurno otvorilo vrata i za mnoge druge, jer kad imate dobar skejt park, onda i skejteri iz stranih zemalja žele doći, a to je već osnova iz koje mogu izrasti mnogi događaji koji će Sarajevo i Bosnu približiti Evropi i svijetu.

Ukoliko se zaista napravi, od mojih drugova i mene – besplatna škola skejta za sve!

Izvor: Al Jazeera