Edith Piaf – tragični život pjevačice stoljeća

Iako je smrću Edith Piaf umrla čitava era francuske šansone, još se pamte hitovi koje je za sobom ostavila.

I pored tuge koju je nosila u svom srcu, Edith Piaf je smogla snage da do kraja svog života pjeva (EPA)

Karijera joj je bila legendarna, a život ispunjen mitovima i tragedijama.

Edith Piaf jedna je od najpoznatijih pjevačica, rođena je 19. decembra 1915. godine u Belvilleu, radničkoj četvrti Pariza. Priča koja kaže da je rođena na stepenicama 72 Rue de Belleville, svakako da je drugačija od njenog izvoda iz matične knjige rođenja.

Hrabrost je u njenom samom imenu. Ime je dobila u znak sjećanja na jednu britansku medicinsku sestru iz Prvog svjetskog rata po imenu Edith Cavell koja je rizikovala svoj život za dobrobit francuskih vojnika. Nakon što je francuske vojnike spasila od Nijemaca, Edith Cavell se suočila sa smrtnom kaznom. Čudna je sudbina, da je baš ta medicinska sestra, pogubljena dva mjeseca prije rođenja budućeg pjevačkog vrapčića.

Žene iz bordela

Majka Anita Mayer je napustila Edith po rođenju, dok je njen muž bio na frontu, djevojčicu je ostavila svojoj majci. Koliko se baka loše brinula o njoj, najbolje govori što je ona u dobi od tri-četiri godine bila slijepa. Njen otac Lous Alfonse Gasion je saznavši za nebrigu njene bake po majci, brzo šalje na odgajanje kod svoje majke. Živjela je sa prostitutkama u Bernayu, u Normandiji.

Te žene iz bordela su postale njena porodica i sigurno su imali svog uticaja u oblikovanju Edith kao buduće žene. Možda, zbog takvog svakodnevnog života svog djetinstva u kući lošeg ugleda i ona je morala u suživotu sa otpornim ženama i mnogo brže da odraste. Njeno sljepilo (patila je od keratitisa) izazvalo je sažaljenje u srcu njene bake i ostalih djevojčica. Čak su i sakupljale novac koji nikada nije došao u ruke legitimnog doktora.

Novac je otišao na duhovno putovanje, jer kada više nije bilo nade za Edithin oporavak, baka ju je odvela u Lisieuxs da vidi Svetu Terezu. Nakon tog duhovnog putovanja, postepeno joj se vratio vid i svima je to bilo čudo. Prisjećajući se tog trenutka, rekla je sama Edith: „Moj život je počeo čudom. Kada sam imala četiri godine, razboljela sam se i oslijepila. Moja baka me je odvela do oltara Svete Terezije  u Lisiexu i  molila je za moje ozdravljenje. Od tada, sam se sastajala sa slikama svete Terezije i malog Isusa. I zato što sam vjernik smrt me ne plaši. Bilo je perioda u mom životu nakon smrti meni drage osobe, kad sam i sama znala za to. Izgubila sam svaku nadu. Moja vjera me je spasila“.

Sa vidom, otvorile su se nove mogućnosti za Edith.

Početak novog poglavlja

Pošto nije mogla da se adaptira na školu i na činjenicu što su djeca znala da živi u bordelu, ona je dolazak oca doživjela kao spas. On je odvodi u Pariz, sa ocem zajedno radi na trgovima grada. Ona pjeva, dok otac pokazuje akrobatske trikove. Zapravo Edith nikada u potpunosti nija naučila čitati i pisati, ali to je mnogima bilo i nevažno.

U dobi od 15 godina upoznala je svoju polusestru Simone sa kojom i nastupa na ulici, postale su impresivni duo za prolaznike. Iako je nova porodica njenog oca doživljala finansijske poteškoće, ona im je novčano pomagala. Nesuglasice i nasilje Edith su natjerale da napusti oca. Zbog primjećenosti na ulicama, poslije je pozvana u kabare da pjeva. Međutim prijateljstvo koje je postojalo između nje i Simon nestaje zbog zaljubljivanja Edith u Louisa Duponta.

Šokantna promjena za nju je bila kada je saznala da je trudna. Njen brak je bio neuspješan, njen muž zahtijevao je da odustane od pjevanja. Rodila je u februaru 1933. djevojčicu Marcelle. S obzirom da je bila mlada, majčinstvo je nije zanimalo, pjevanje joj je bilo mnogo zanimljivije od brige o djetetu. Napustila je Duponta.

Sa polusestrom i djetetom se dalje snalazila za život. Našla je posao pjevanja u lezbejskom klubu Lulu's. Njena publika prijestupnika, podsjećala ju je na porodicu u vrijeme odrastanja, više se radovala njima nego djevojčici koja je čekala kod kuće. Zanemarivala je svoj odnos prema Marcelle. Pošto je Dupont vidio taj njen zanemarljiv odnos prema djetetu, odvodi je sebi kod kuće Postavio joj je pri tome ultimatum, da pođe sa njim, ili u protivnom nikada više neće vidjeti dijete. Ali, ona se odlučila za svoj izbor. Djevojčica se ubrzo razboljela od meningitisa, a potom je i preminula.

Nakon MarcelIe, Edith nije više imala djece. Poslije je Louis Leplet odigrao veliku ulogu u Edithinom životu, jer je upravo on naučio da bira pjesme, da postane svijesna važnosti kostima, izraza lica i ponašanja umjetnika. Međutim taj uspjeh je kratko trajao, jer je Louis ubijen.

Poslije je Piaf upoznala Raymonda Assoa, čovjeka koji je učinio da postane slavna. Jean Cocteau joj je ponudio da igra u predstavi Ravnodušni zgodni čovjek, već 1941 g. snimljen je film u kojoj je ona igrala glavnu ulogu. U proljeće 1944. Piaf i Montad su započeli poslovnu suradnju koja je pretvorena u ljubavnu vezu u legendarnom Moulin Rougeu. Međutim zbog njihove veličine, romansa je kratko trajala. Već 1948. Piaf je upoznala ljubav svog života već oženjenog Marcela Cerdana.

Povratak karijeri

Sudbina je htjela da profesionalni bokser 7. jula 1946. nakon pobjede u bokserskom meču protiv Holmana Wiliamsa, ode istoga dana u kabare u predvorju Montmartre gdje je Edith pjevala. Dvije godine trajala je njihova veza, a iako nije napustio svoju ženu i djecu, Serdan je svo svoje vrijeme provodio sa voljenom.

Jednom prilikom novinaru koji ih je proganjao Serdan je odgovorio:“Želiš znati da li volim i jesam li sa Edith Piaf? Da, ona je moja ljubavnica, samo zato što sam oženjen“.

Nesumnjivo je da je Edith imala energiju, s kojom je transformisala Serdana, iako nije bila ljepotica. Međutim, avionska nesreća je oduzela jedinog čovjeka kojeg je ona doista voljela. Ni njeno tugovanje nije moglo trajati predugo, vratila se svojoj karijeri. Poslije su joj se desile dvije saobraćajne nesreće. I pored krivice i ovisnosti, opterećenja koje su nanijela štetu njenom fizičkom zdravlju, ona je i pored tuge koju je nosila u svom srcu, smogla snage da do kraja svog života pjeva. Nije se obazirala ni na savjete ljekara koji joj je rekao da se sa tim poslom koji je radila ubija. Jer, ona je nastavila pjevati pred publikom, ostale su njene riječi koje se još pamte: „Ovo je najljepši način da se izvrši samoubistvo“.

Iako je sa smrću Edith Piaf umrla čitava era francuske šansone, ona nikada neće biti zaboravljena.

Izvor: Al Jazeera