Kako je mural zločincu Ratku Mladiću postao spomenik pod zaštitom države

Iz Inicijative mladih: ‘Onaj koji tvrdi da će se na dan antifašista Srbijom kotrljati srpske glave poručuje da je Srbija obezglavljen skup srpskih tela kojim se vlada poricanjem ratnih zločina’.

Ratko Mladić krio se 16 godina u Beogradu, prije nego je izručen sudu u Hagu [Al Jazeera]

Da bi se iz Knez Mihajlove došlo prečicom do Vasine, mora se sići nekoliko stepenika i izaći na plato. S jedne strane tog prostora je zgrada Filozofskog fakulteta, a s druge zid na kome je mural ubijenog Zorana Đinđića oskrnavljen crvenom farbom “nakinđuren” prostačkim uvredama ispisanih crnim slovima. Dole na tom pločniku  tek vas čeka opasnost: pukotine, rupe, odvaljeni delovi. Čik prođite tuda a da vam se ne razlome noge ili glava nad namerno zapuštenim prostorom u strogom centru grada.

Ispred vas je Vasina ulica. Ako skrenete levo, tu je Studentski trg, ako idete desno doći ćete do Trga Republike, Narodnog muzeja i Narodnog  pozorišta. Naizgled, nema razloga da jedno parče ovog uređenog dela Starog grada bude ruglo.

Oči Zorana Đinđića uperene su u Filozofski fakultet – gde je završio osnovne studije, da bi potom doktorirao u Konstancu dok mu je na postdoktorskim studijama mentor bio Jirgen Habermas. Zar i taj simbolični prostor između Đinđića i filozofije, između jednog od najtemeljnije obrazovanih ljudi u modernoj istoriji Srbije i Evrope – mora i na ovaj bukvalni način da se pretvori u provaliju.

Sve je jači zadah koji se širi nad Beogradom gde zločinci i kriminalci postaju heroji i idoli. Tamo kod Ruskog cara prikupljaju se potpisi za oslobađanje “ratnog heroja” , pravosnažno osuđenog Zvezdana Jovanovića, koji je na stepenicama Vlade snajperom pokosio premijera Srbije. Organizatora tih potpisa, Dragana Vasiljkovića,  sačekala je grupa mladih ljudi na granici sa Hrvatskom tek što je odslužio kaznu zatvora (13,5 godina) za ratne zločine. Oduševljen je tim “pravim patriotama” koji su mu uručili “džak para” ključ od automobila i od stana.

Mural ubijenog Zorana Đinđića oskrnavljen crvenom farbom [Zorana Šuvaković]

One koji osuđuju ”vip” doček Vasiljkovića ili se pitaju odakle “deci” pare za stan kola i džeparac Vasiljković časti epitetima da su “gamad ustaška”.  Iskusni voditelj na nacionalnoj frekvenciji nema nikakvu primedbu na priču Kapetana Dragana.

Ambasada SAD i zvaničnici Evropske komisije ne razumeju zašto osuđeni ratni zločinac raspolaže javnim prostorom da promoviše slobodu za ubice bivšeg premijera. Niko iz vlasti nije im odgovorio.

I ja sam usred korone krenula u grad pešice da bih obavila kupovinu koja nije bila neophodna. „Ovo je vreme umiranja“ tako je sa ekrana u trenutku kad sam izlazila iz kuće poručivao jedan doktor, profesor, infektolog, osvrćući se na činjenicu da svakoga dana već nedeljama, po zvaničnom izveštaju u Srbiji (bez Kosova) na intenzivnoj nezi umire po šezdeset osoba. I više od šezdeset.

Nemam džak para, ali imam dovoljno da kupim dobru kabanicu da me zaštiti od novembarskih kiša. Pešačenje po gradu, to je disciplina koja je u epidemijskim uslovima dobila snažan potstrek. Uživo otkrivaš znakove pored puta u svom gradu. Ne dozvoljavaš da te okupira virtuelna stvarnost. Hoćeš da progledaš i prodišeš. A  potom možeš da pišeš dnevnik iz prve ruke. Da li je Beograd zagušljiv?

I evo me opet pred nadprirodnom veličinom pravosnažno osuđenog zločinca na ćošku Njegoševe i Alekse Nenadovića. Ratko Mladić krio se 16 godina u Beogradu. Kobajagi niko nije mogao da ga nađe. Nije smeo i nije hteo. Sada se više ne krije. Evo ga na Vračaru umnožio se na nekoliko mesta u Njegoševoj gde prolaze majke sa malom decom, gimnazijalci, penzioneri, poslovni ljudi i žene. O tome je na ovom mestu pisano usred leta.

Izdaja je kad ne veličaš zločine

U međuvremenu malo se zatalasalo beogradsko javno mnenje dok su se nacionalne frekvencije potrudile da ga maksimalno priguše.

Komunalna policija je rukovodeći se primedbama stanara, izdala je nalog da se mural prekreči. To se nije desilo, jer Mladića čuvaju samozvani rodoljubi, kao i štand kod Ruskog cara na kome se dele majice sa likom Zvezdana Jovanovića .

Jednom sam zastala  da opet slikam ratnog zločinca kako se i dalje šepuri po mom gradu. Grupa momaka stajala preko puta. Prišao mi je  jedan od tih stražara da me obavesti kako će oni tu provesti celu noć.

„Jer noću dolaze izdajnici koji skrnave našeg heroja. Čekamo da ih pohvatamo“.

I evo nas danas tu gde smo, sutra je međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Sutra se obeležava sećanje na Kristalnu noć 9. novembra 1938. godine koja se desila širom Nemačke i Austrije. „Kristalna noć“ ime je dobila po velikom broju razbijenih prozora na sinagogama i izloga radnji koje su bile u vlasništvu Jevreja.

Ministarstvo unutrašnjih poslova zabranilo je skup nevladine organizacije Inicijative mladih za ljudska prava planiran za 9. novembra, na kojem je trebalo da bude uklonjen mural Ratka Mladića u Njegoševoj ulici u Beogradu.

Ministar policije Aleksandar Vulin, novokompozitor “politički jedinstvenog srpskog sveta” još jednom je utvrdio program za ostvarivanje svog nauma. Po toj misli predsednik svih Srba van ili unutar Srbije mora biti Aleksandar Vučić jer je on otelotvorenje ne samo države već i svekolikog srpstva. Srpstvo će morati da misli i dela jedinstveno u svakom smilu: duhovnom, političkom, arhitektonskom, pravnom,  medicinskom. A po svemu sudeći i Srpsko molersko društvo moraće da sluša direktive iz centrale: Šta da kreči, a šta da preskoči.

Vulinova filozofija o srpskim glavama

Na pitanje zašto se zabranjuje skup antifašista na Međunarodni dan borbe protiv fašizma, ministar policije odgovara da je Beograd uvek bio pobednik i da „Niko neće neprijatelje Srbije obradovati slikama krvavih srpskih glava“

O čemu govori, kakve krvave glave? Da ne idemo u daleku prošlost. Zar nam upravo Vulin i predsednik nisu pre osam meseci prikazali slike odsečenih krvavih glava (zločin optužene kriminalne grupe Belivuka). Sećate se, ministar policije je tada rekao da se srpske krvave glave i obezglavljena tela prikazuju “zbog svih onih koji mržnjom hoće da unize državu”.

Vulin ne govori o “sto muslimanskih glava, za jednu srpsku”, što je propovedao današnji predsednik države za skupštinskom govornicom (u julu 1995.)  U njegovom filmu on i Vučić pronalaze zlikovce koji bi da “bacaju srpske glave”.  Pre nepuna dva meseca kada je morao da povuče iz procedure Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima opet je obrazlagao svoju humanost, izmišljajući lanac opasnih zavera. Te je to sve uvio u  “obaveštajne podatke” o “nekoliko stranih zapadnih službi” čije agenture deluju preko mreža u “medijima, nevladinim organizacijama i političkim partijama”… Oni su navodno pripremali nasilne proteste zbog zakona o policiji koji je hteo da progura. A na nasilje su pozivali “jer im srpske glave nisu bitne, i spremni su da ih bacaju u besmislenim sukobima”.

I pre nego što je Inicijativa mladih za ljudska prava objasnila zašto sutra neće izaći da prekreči mural posvećen ratnom zločincu, Marko Milosavljević iz ove organizacije precizno je definisao Vulinovu filozofiju o kotrljanju srpskih glava.

“Onaj koji tvrdi da će se na dan antifašista Srbijom kotrljati srpske glave poručuje da je Srbija obezglavljen skup srpskih tela kojim se vlada poricanjem ratnih zločina.

Ovi mladi Beograđani odustali su od uklanjanja Mladićevog murala. Kažu da su dobro razumeli Vulina i ministarstvo policije. Njegove paramilitarne formacije bi nam razbile glave, a njegova policija nas ne bi zaštitila, piše u njihovom saopštenju.

Tačno je i da je mural u Njegoševoj od petog novembra, kada je rešenjem policija  zabranila njegovo brisanje, a predsednik Vučić i Vlada Ane Brnabić ćutali, postao spomenik – pod zaštitom države Srbije.

Ako ste se pitali imali ikoga u Srbiji ko je uznemiren zbog ovakvog  “Srpskog sveta” onda treba pročitati saopštenje ovih mladih ljudi (ukoliko ih neki haker u međuvremenu ne prebriše).

To je spomenik “Srpskog sveta” koji Vulin kao glavni operativac u ime aktuelne vlasti u Srbiji vrlo uspešno uspostavlja na ideologiji “Velike Srbije”, kažu oni. Dodaju da zbog toga trenutni zakoni Srbije ne važe, pa ne važi ni Zakon o javnom okupljanju, ni rešenje komunalne milicije o uklanjanju murala. “Srpski svet” ne mari za zakone Srbije, ili granice Srbije, ili granice zemalja na Balkanu. “Srpski svet” ima ambiciju sve da pregazi, kaže se u saopštenju ove grupe.

Mnogi od njih nisu ni prohodali kada je počinjen genocid u Srebrenici pod komandom Ratka Mladića, neki od njih nisu bili ni prvaci kada je ubijen Zoran Đinđić, niko od njih nije u školi učio da su vojnici pod srpskom komandom počinili stravične zločine nad civilnim stanovništvom. Ali su ipak spremni da raspakuju taj ogromni teret, koji su im roditelji ostavili na plećima.

Tako je prošao i ovaj kišni dan u “Srpskom svetu”. Uoči Međunarodnog dana borbe protiv fašizma kući sam se vratila pokisla do gole kože.

Izvor: Al Jazeera

Reklama