Klima je nekako drugačija nego prije, drugačija je od one iz našeg djetinjstva. Kad sam bila mala, sankanje je bilo uobičajeno u gradu, na njegovim obodima, čak i u parkovima gdje ima strmina. Onda je to sve stalo i sada djecu treba voditi na okolne planine. Istina, dese se ekstremi, pa padnu dva metra usred Sarajeva i paraliziraju glavni grad Bosne i Hercegovine.
I ljeta su drugačija. Bilo je vrućina i prije, ali ovo koronsko 2021. godine bilo je baš neizdrživo. Sarajevsko zagađenje zahtjeva posebnu temu.
Klimatske promjene i degradacija životne sredine su trenutno aktuelna egzistencijalna pitanja Evrope i svijeta. Ljudska spoznaja o klimatskim promjenama datira još od 1980-ih, ali tadašnja znanja su, gledajući s današnjeg aspekta, bila nedovoljna, jer su klimatske promjene često bile povezane s problemom ozonskih rupa.
Od tada prošlo je dosta godina, čovječanstvo je postalo još svjesnije prijetnji ekosistemu, međutim globalna politika još nije dovoljno razvijena po pitanju ovog problema. Bogataši nisu svijest promijenili. A razvojni model baziran je na uglju, nafti, gasu više od 150 godina, imao je, ali i dalje ima svoju cijenu. A ko zbog toga ispašta? Zemlja.
Današnji svijet nalazi se u trostrukoj planetarnoj – krizi klime, gubitka prirode i zagađenja. Više nego ikad bitna je svaka naredna godina i svaka odluka. I zato – hajde da uradimo nešto dok možemo; hajde da budemo pobjednici, a ne da se spremamo za pogrebnu povorku planete na kojoj živimo.
Mali korak za spas planete
Iskreno, Zemlja je sita represija koje je počinio sam čovjek. Krajnje je vrijeme da ona zasluži poštenje, a da ljudi mijenjaju loše navike. Nema ništa od upiranja prstom i traženja krivaca, to nije rješenje za oporavak naše planete. Potrebne su masovnije pobune, protesti aktivista za borbu protiv klimatskih promjena.
Ako se krajem oktobra ove godine ciljano okupilo nekoliko hiljada ljudi u Berlinu i zatražilo od nove vlade da poduzme konkretnije korake kada je u pitanju zaštita okoliša i borba protiv klimatskih promjena, valjda je vrijeme da i Balkan razmišlja o protestima zbog pogoršanih vremenskih uslova. Ako su nešto učinili organizatori grupe “Fridays for Future”, samo kako bi demonstracijama ukazali na posljedice od klimatskih promjena, slične grupe i u Bosni i Hercegovini to isto mogu poduzeti. To bi bio naš mali korak za spas planete.
Građanstvo treba u znak protesta da se okuplja ispred Historijskog muzeja, baš ispred skulpture dinosaurusa koji je napravljen od ćumura. “Frankie” ne zaslužuje oštećenje, ne služi samo za fotkanje, on treba kao skulptura da i nas motivira da se pokrenemo protiv izumiranja.
Ako Hrvatska dokumentarnim filmom Greta kreće u hrvatsku kinodistribuciju, ako će se CAFOD pridružiti milionima ljudi širom svijeta maršem za klimatsku pravdu na Globalni dan akcije za klimu, onda i građanstvo Bosne i Hercegovine treba nešto da osmisli, brzo, spretno i dovitljivo. Hvalimo se kako imamo smisla za humor, hajde da pokrenemo taj duh u znak globalne solidarnosti.
“Danse Macabre” od Camile Saint-Saens mogao bi da podsjeti kompozicijom i simbolikom ljude na krhkost i njihovog života. “Ples smrti” mogao bi da prozove političare da je vrijeme da i oni odgovaraju, da nešto poduzmu, jer neće imati sreće ako ih sustignu klimatske nevolje.
Papa Franjo i drugi vjerski lideri su uputili već početkom oktobra zajednički apel na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama. Oni su svjesni ekološke krize, njihov glas se čuo, a naš je zanijemio. Sastanak “Vjera i nauka: Ususret COP26” je imao smisao, jer je okupio kršćanske vođe, uključujući nadbiskupa Canterburyja Justina Welbyja, pravoslavnog patrijarha Bartolmeja, kao i predstavnike islama, judaizma, hinduizma, sikizma, budizma, konfucijanizma, taoizma i zoroastrizma.
Ne bi smjeli zaboraviti političari šta je tom prilikom papa izjavio: “COP26 u Glasgowu predstavlja hitan poziv za pružanje efikasnih odgovora na ekološku krizu bez presedana i krizu vrijednosti koju trenutno proživljavamo, te na taj način trebamo ponuditi konkretnu nadu budućim generacijama”.
Kakvu nadu političari nude? Izgleda da kod njih izlaze samo nevolje, kao iz Pandorine kutije…
Šta je Bidenova administracija obećala?
Ujedinjeni narodi su u augustu objavili izvještaj u kojem se oštro upozorava na klimatske promjene. U prvom dijelu od četiri izvještaja objavljena u okviru Međuvladinog panela za klimatske promjene, istraživači su uočili promjene klime za koje se predviđalo da će biti “nepovratne tokom stotina do hiljadu godina”.
Izvještaji su otkrili da su emisije stakleničkih plinova iz ljudskih aktivnosti odgovorne za oko 1,1 stepen Celzijusa zatopljenja od druge polovine 19. stoljeća do danas. Takođe je otkriveno da se očekuje da će globalna temperatura dostići ili preći 1,5 stepeni Celzijusa zagrijavanja u prosjeku u narednih 20 godina.
Bidenova administracija obećala je da će do 2030. godine smanjiti emisije stakleničkih plinova u SAD-u gotovo prepoloviti. Biden je svjetskim čelnicima na summitu COP26 u Škotskoj rekao: “Ovo je odlučujuće desetljeće u kojem se moramo dokazati”. Biden je to lijepo rekao. Njegova administracija je nešto i obećala, ali će itekako biti odgovorna ako ne sprovede riječi u djela u narednih devet godina.
Kako je EU odgovorila na klimatske promjene
Osim SAD-a, i EU je morala usvojiti ambiciozne zakone u mnogim područjima politike kako bi ispunila svoje međunarodne obaveze o klimatskim promjenama.
Evropski zakon o klimi stupio je na snagu krajem jula ove godine. Zemlje EU postavile su sebi ciljeve: smanjenje za najmanje 55 posto emisije stakleničkih plinova do 2030. u odnosu na nivoe iz 1990. godine. Ovaj zakon o klimi zapravo treba da ucrta put do klimatske neutralnosti u različitim područjima ekonomije najkasnije do 2040. godine.
Nažalost, mnogi nacionalni klimatski planovi samo paravanski odgađaju akciju za narednih 10 godina. Opasno će biti za mnoge nacije i godišnje odlaganje zamišljenih planova. Više treba činiti kako bi se izbjegle nepredvidive katastrofe.
Mnoge zemlje, osim članica EU, svjesne opasnosti provode put za prelazak na zelenu ekonomiju. Naučnicima su već odavno jasne činjenice. Izgleda da pred dokazima žmuri čovječanstvo koje izgleda još ne vidi kako se planeta mijenja pred njihovim očima. Ne zabrinjava se svijet što su u 2020. godini koncentracije stakleničkih plinova dostigle nove maksimume, ne zanima ih rast globalne srednje temperature za 2021. godinu.
COP26 možda jeste prekretnica, ali nije rješenje – ljudi su ti koji moraju mijenjati svoje navike. Teško će se ko odreći crvenog mesa, automobila, smeća, plastike, struje, putovanja itd.? Jer, svima je do nivoa, a ne do ekologije i zelene ekonomije. Ambiciozno i solidarno je nama nekako još daleko. Jedno je sigurno da nijedna nacija ne može ući sama u borbu protiv klimatskih promjena. Odgovornost je na nama ljudima. Konkretne akcije će biti ključ svetog ujedinjenja i spas za okoliš i Zemlju i u budućnosti.