Zdravstveni sistem hladniji od kanadske zime

Ovo je stara priča – jedna ugažena staza, kojom hiljade kanadskih roditelja svakodnevno koračaju. Ovaj sistem je takav decenijama.

Zdravstveni sistem se nekada čini hladnijim od kanadske zime (Reuters - Ilustracija)

Dok nisam postala roditelj nisam ni sanjala da ću barem jednom mjesečno dočekivati zore u hladnim bolničkim hodnicima, uplašena i sama, čekajući doktora i ljuljajući svoju uplakanu i bolesnu djecu u krilu.

Na Zapadu djeca sporije rastu. Toga postaneš gorko svjestan u onim trenucima kada ti je pomoć najpotrebnija, a nemaš na koga da se osloniš. Gdje god da ideš, bio to običan odlazak u kupovinu ili još običniji porođaj, vodiš svu svoju djecu sa sobom. I nemaš razloga da se buniš jer to su, zaboga, tvoja djeca. Tako je porodicama koje bez podrške rodbine, prijatelja i društva odgajaju svoju djecu na Zapadu. Možda za odgoj djeteta i nije potrebno cijelo selo, ali vjerujte, uz podršku sela daleko je lakše.

“Tako ti je to kad su sitna djeca”, govore mi iskusnije majke čija su djeca već odavno odrasla, odbolovala svoje i izgradila taj famozni imunitet o kojem svaka majka sanja.

“Ili je upala uha, ili grla, ili stomačni problemi, a kasnije kada porastu – e, to ćeš tek da vidiš! Ma jednom kada ih rodiš, nikada više nećeš mirno spavati”, uvjeravale su me pružajući mi neku neobičnu podršku u isto vrijeme.

A ima li još djece koja obolijevaju tako često kao moja, pitam se. Odgovor je: ima, naravno. Bolničke čekaonice u Kanadi prepune su bolesne djece i umornih roditelja koji u sitne sate čekaju da dobiju antibiotik do kojeg je, u ovoj zemlji, tako teško doći. Statistika Kanade pokazuje da više od 50 posto djece, u uzrastu od dvije do sedam godina, obolijeva od učestalih infekcija uha i gornjeg respiratornog trakta. Ovaj podatak nije nimalo začuđujući ako se uzme u obzir da su u pitanju djeca predškolskog i školskog uzrasta. Svi znamo da su škole, a posebno obdaništa, rasadnici virusa i da polazak u vrtić za mnogu djecu znači početak jednog novog poglavlja propraćenog učestalim infekcijama.

Sistem se ne mijenja decenijama

Dok u hladnom bolničkom hodniku čekam u redu, razmišljam o ovom zdravstvenom sistemu koji mi se nekada čini hladnijim od kanadske zime. Neispavana sam, umorna i ljuta jer ovo je moja treća posjeta bolnici u posljednjih sedam dana. Ništa neobično. Navikli smo.

Prva dva puta dolazili smo bespotrebno jer imamo, kako su nam rekli, virusnu infekciju koja se ne liječi antibioticima. Kao rezultat toga, proteklu sedmicu proveli smo u borbi sa visokom temperaturom, kašljem, nervozom i nesanicom. Večeras smo ponovo ovdje, na izmaku snaga, ali ovaj put sam optimistična – to je zato što sam ovaj scenarij doživjela bezbroj puta u posljednjih 11 godina od kako sam postala majka.  Pouzdano znam da ću se večeras, bez mnogo ubjeđivanja sa doktorom, izboriti za antibiotik koji je prijeko potreban mojoj djeci.

Ovo je stara priča – jedna ugažena staza, kojom hiljade kanadskih roditelja svakodnevno koračaju. Ovaj sistem je takav decenijama. Tvrd i nepopustljiv – on čeliči i roditelje i djecu. I dok sjedim u čekaonici i grlim svoju bolesnu djecu, razmišljam o svemu tome i pitam se može li gore.

Može, saznaću nešto kasnije. Može, i te kako može – u doba korone.

Ljekarski pregledi u doba pandemije

Dolaskom korone došlo je i neko novo vrijeme kada se liječenju pristupa na jedan posve moderan način – virtuelno. Uvedeni su telefonski i video pregledi bez fizičkog kontakta. Umjesto u hladnim, bolničkim čekaonicama, ovaj put na ljekarski savjet čekamo u svojim toplim domovima dežurajući pokraj telefona. Zvuči bajkovito, ali vjerujte da nije.

Početkom pandemije, uspaničeni i u potpunoj neizvjesnosti okrenuli smo se telemedicini kao jedinom bezbjednom načinu da dođemo do neophodne zdravstvene njege. Prelaskom na ovaj “način liječenja”, u vrijeme kada su kanadske bolnice vrvjele od oboljelih od korone, borili smo se protiv pandemije i sprječavali širenje virusa. Tada je to imalo smisla, ali više ne. Sada, kada je više od 78 posto od ukupne kanadske populacije vakcinisano, stanovništvo se pita zašto se doktori ne vraćaju na posao.

U različitim dijelovima zemlje razvijaju se različiti stavovi o tome kako bi kanadski ljekari trebali pristupati u liječenju pacijenata. Sve više ljekara se zalaže za telemedicinu dok neki stručnjaci tvrde da je mješoviti tj. hibridni model koji uključuje ličnu i virtuelnu njegu ipak najbolje rješenje.

Početkom septembra oglasio se Kolegijum ljekara i hirurga Britanske Kolumbije zajedno sa Ministarstvom zdravlja pismom u kojem se zahtijeva od ljekara da nastave rutinske lične preglede zasnovane na kliničkim potrebama i preferencijama pacijenata. U pismu se navodi da u provinciji, gdje je više od 80 posto stanovništva vakcinisano, strah od COVID-a 19 više ne bi trebao da postoji. U ovom dokumentu je takođe istaknuto da pružanje isključivo virtuelne njege dovodi do nepotrebnih posjeta bolnicama, kao i to da pregledi uživo predstavljaju važan faktor u pružanju preventivne zdravstvene zaštite.

Početkom novembra Kolegijum ljekara i hirurga Manitobe takođe je donio odluku da medicinska praksa svakog člana mora uključivati ličnu njegu kada je to klinički indicirano ili zatraženo od strane pacijenata. U odluci se takođe naglašava da je praktikovanje isključivo virtuelne medicine neprihvatljivo.

Šta je telemedicina?

Telemedicina je metoda pružanja medicinske njege na daljinu, obično putem video ili telefonskog poziva. Ovaj vid liječenja može biti od koristi mnogim pacijentima, posebno teško oboljelima, osobama sa kompromitovanim imunitetom ili pacijentima koji iz nekih drugih razloga nisu fizički u mogućnosti posjetiti ljekara. Ipak, telemedicina nije za svakoga.

Istraživanje koje su radili Lorian Hardcastle i Ubaka Ogbogu 2020. godine ukazalo je na negativne strane ovog vida liječenja. Konkretno, ispitivanje je pokazalo da virtuelna njega zahtjeva pristup neophodnoj tehnologiji kao i sposobnosti korištenja tehnologije što može predstavljati problem za neke pacijente.

Studija je takođe ukazala na to da telemedicina ne može zamijeniti preglede uživo kao i to da je neadekvatna za dijagnosticiranje problema vezanih za upalu uha, kašalj, srčane bolesti i slično. U mnogim slučajevima doktori koji virtuelno “pregledaju” pacijente uspostavljaju pogrešne dijagnoze i propisuju pogrešne lijekove što dovodi do komplikacija.

Upala uha, kašalj ili povišena temperatura danas predstavljaju pravu noćnu moru za roditelje u Kanadi. Ukoliko imate bilo koji od gore navedenih simptoma i želite posjetiti ljekara trebaće vam negativan COVID test, bez obzira da li ste vakcinisani ili ne. Naši doktori, iako vakcinisani protiv korona virusa, još se nisu vratili na posao.

Većina radi od kuće i zakazuje preglede putem telefona ili video poziva. Za razliku od njih, vakcinisani prosvjetni radnici uveliko rade i škole su otvorene. Pitamo se šta se zapravo desilo sa zdravstvenim sistemom u Kanadi.

Nezadovoljstvo se nagomilava, uspaničeni roditelji zakazuju COVID testove za svoje bolesne mališane, a čekaonice u bolnicama prepune su djece kojima je potrebna ljekarska pomoć a koju bi, u normalnim uslovima, potražili kod svog porodičnog ljekara ili pedijatra. I dok čekamo odgovore na mnogobrojna pitanja polako postajemo svjesni da nam je pravo na adekvatnu zdravstvenu njegu gotovo potpuno ukinuto.

A šta kažu roditelji?

Sa prvim simptomima prehlade zadržaćete dijete kod kuće jer i vrtić i škola će insistirati na tome. Odmah ćete pribjeći svim narodnim metodama u pokušaju da izliječite dijete i kada vam to ne pođe za rukom pokušaćete da zakažete pregled kod porodičnog ljekara ili pedijatra. Ponudiće vam dvije mogućnosti: telefonsku konsultaciju sa vašim ljekarom ili pregled uživo za koji ćete prethodno morati donijeti negativan COVID test, na koji se takođe čeka dan ili dva. Izabraćete telefonsku konsultaciju jer će vam se ta opcija učiniti boljom, ali samo prvih nekoliko puta kada se nađete u ovakvoj situaciji. Iskustvo će vam kasnije pokazati da je ova opcija potpuno gubljenje vremena. Nakon prve telefonske konsultacije vjerovatno ćet imati i drugu, a onda ćete shvatiti da je vašem djetetu hitno potreban pregled uživo i opredijeliti se za COVID test. Ako nakon negativnog Covid testa još uvijek imate snage i volje sačekaćete na sljedeći slobodan termin i odvesti dijete kod vašeg ljekara na pregled. U protivnom, iscrpljeni i uplašeni za vaše dijete koje se već danima bori sa visokom temperaturom, otići ćete u obližnju bolnicu gdje ćete nakon osam sati čekanja ipak doći na red i možda saznati da vaše dijete ima upalu pluća jer je predugo čekalo na antibiotik.

Ovo je situacija sa kojom se roditelji u Kanadi redovno suočavaju i pitaju se kada će njihova djeca ponovo imati pravo na zdravstvenu njegu kakvu zaslužuju. Ministarstvo zdravlja je počelo da se oglašava u nadi da podstakne doktore da se vrate na posao i nastave sa pregledima uživo, ali to nije dovoljno. Roditelji se pitaju kada će obavezni COVID testovi biti ukinuti i da li će svaki put kada njihovim mališanima bude potreban antibiotik biti primorani da idu u bolnicu. Dok ne dobiju odgovore na ovakva pitanja i pravo na adekvatnu ljekarsku njegu, za roditelje u Kanadi masovna vakcinacija ne predstavlja izlaz iz pandemijske krize.

Izvor: Al Jazeera