Zlostavljanje djece ne treba da se prećutkuje

Nasilje nad djecom je globalno pitanje javnog zdravstva i zaista ostavlja za sobom kako društvene, ekonomske, tako fizičke i emocionalne posljedice.

Nasilje se doista događa posvuda: prelazi kontinente i kulture, ima ga u domovima, zajednicama, pa i u onim školama gdje nema reda, ni dovoljno autoriteta (Al Jazeera)

Zlostavljanje djece može se desiti u svakoj porodici, može se desiti bilo gdje, najgore je kada se prećutkuje, a još gore je kada se i ne zaustavlja. Bez obzira koji se oblik zlostavljanja primjenjuje, ono uništava dostojanstvo djeteta i ostavlja ožiljke tokom čitavog života.

Nasilje se doista događa posvuda: prelazi kontinente i kulture, ima ga u domovima, zajednicama, pa i u onim školama gdje nema reda, ni dovoljno autoriteta. Vrlo često se dešava da zlostavljači prolaze nekažnjeno. Jer društvo ne poduzima mjere i vrlo često prekasno odreaguje.

Ima nažalost pojedinaca koji, i kada vide nasilje, prave se kao da se ništa ne dešava, čak se zlostavljanju i nasmiju, tako prećutno ga zapravo nesvjesno i dalje odobravaju. Čini se da u vrijeme pandemije i depresije postaje nasilje sve učestalije.

Nasilje nad djecom je ipak globalno pitanje javnog zdravstva i zaista ostavlja za sobom kako društvene, ekonomske, tako fizičke i emocionalne posljedice. Glas osude društva mora da se više čuje, ako treba i svakoga dana, a ne samo simbolično na Svjetski dan prevencije zlostavljanja djece, 19. novembra.

Nasilje kao gruba stvarnost

Dok društvo prećutkuje, u mnogim zemljama širom svijeta djeca, nažalost, umiru od posljedica nasilja. O tom gubitku se dovoljno ne razmišlja. I unatoč sve većoj osudi nasilja od strane međunarodne zajednice, unatoč rastućim skupom zakona, politika i institucija koje ih štite, nasilje ipak ostaje gruba stvarnost u svakodnevnici mnoge djece. Nasilja ostaju nevidljiva, nezabilježena, kao i mnoge nepravde.

I onda se ljudski zapitam: kojoj svrsi uopšte služi Svjetski dan borbe protiv zlostavljanja djece? Da li treba samo taj dan da se prisjetimo koliko nasilja ima da ga već sutradan zaboravimo. A nasilje putuje… I opet se vrati, ponovi… Zlostavljač se jedno vrijeme primiri, kao bajagi se udobri, do tad i zaborave galamdžije šta se mjesecima dešavalo ranije. Počinitelj nasilja opet ako ne isto, drugo dijete napadne i nanosi još veće štete. Iz straha i sramote dijete žrtva to zlostavljanje ne prijavljuje. To može potrajati mjesecima, godinama, a za to vrijeme mijenja se zdravstveno stanje nevinog djeteta pred našim slijepim očima.

Zapita li se iko, dok dijete koje je zlostavljano šuti, kakve sve poremećaje ono doživi u međuvremenu? Koliko doista pretrpljeno nasilje može negativno utjecati na neurorazvoj? Koliko mogu traumatska iskustva povećati strah kod djeteta i koliko mogu prouzrokovati i impulsivno ponašanje. Nemojte da prekasno uočite promjene kod djeteta kome je nezdrava osoba uzrokovala nevolje i bol. Ono ponekad doista pokazuje niz fizičkih znakova koji simbolično signaliziraju promjene nastale zbog proživljene traume. Najčešće ima probleme sa pažnjom, spavanjem, raspoloženjem.

I djeca žive u ‘društvu rizika’

Zbog trke za egzistencijom, roditelji servirane simbole promjene ponašanja svoje kćerke, sina uopšte i ne registruju. Vrijeme prolazi, nemojte poslije biti veoma začuđeni, pa i postiđeni što to sve niste primijetili. Jer, nekada doista bude prekasno. Naravno da specifični problemi nastali zbog traume variraju u zavisnosti od prirode, intenziteta trajanja i vremena zanemarivanja i zlostavljanja. Zbog maltretiranja dijete može imati kašnjenja u razvoju, poput jezičnih problema, može imati neoubičajeno ponašanje u ishrani, teže će emocionalno i funkcionirati zbog depresije. U najgorem slučaju može postati i samo okrutno i depresivno.

S pravom Urlich Beck upotrebljava termin “društvo rizika”. Svi smo mi u njemu duboko, nevidljivo zaglavljeni. U stvarnom, a virtuelnom svijetu, punog otuđenja odrastaju mlađe generacije što znači da su u tom svijetu osamljeni, nesrećni i vrlo često nesigurni.

Djeca su nam svakodnevno neizbježno izložena posljedicama modernizacije i napretka i postaju žrtve napada u kibernetičkom prostoru. Svakoga dana zalaze u slijepe ulice društvenih mreža koje im daju lažnu slobodu, puno ima tu lažnih prijatelja, zamaskiranih nevidljivih zlostavljača. Nekad je za njih gore to maltretiranje sa kojom se susreću u virtuelnoj komunikaciji od fizičkog zlostavljanja. I oni sami žive dvostruke živote “globalnog sela”. Vrlo često su mete manipulatora.

Kako spriječiti nasilje?

Sami pravosudni sistemi su pred brojnim izazovima sa kojima se svakodnevno suočavaju u nastojanju da spriječe i odgovore na nasilje nad djecom. To uključuje i nedostatak znanja o međunarodnim pravnim standardima i normama o pravima djeteta, nepostojanje specijalizovanog zakonodavstva koje zabranjuje nasilje nad djecom, nedostatak specijalizovanih sistema i procedura prilagođenih djeci, nedostatak posebno obučenog osoblja, kao što su sudije, tužioci, advokati. Iskreno, osjeća se i nedostatak angažmana sa drugim ključnim sektorima kao što su zdravstvo, obrazovanje, zaštita djece i socijalna zaštita.

Ovi izazovi su jako široki i ako se hoće na njih se može i odgovoriti. Mi, kao društvo, moramo imati mjerilo za akciju, jer međunarodno pravo obavezuje države da štite djecu od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja i trebamo da podržavamo njihova prava tamo gdje su njihova prava doista ugrožena.

Globalno društvo zbog cilja Agende za održivi razvoj do 2030. godine i ima obavezu da okonča zlostavljanje, eksploataciju, trgovinu ljudima i da zaustavi sve oblike torture nad djecom. Upitno je koliko će društvo rizika imati snage i volje da se nosi sa zadacima i ciljevima imenovane agende. I pitanje je da li je ono stvarno svjesno koliko se djeca suočavaju s rizikom nasilja i izrabljivanja, posebno kad su bez pratnje roditelja ili staratelja. Sa kakvim se tek nose oblicima nasilja djeca migranata? Niko ne bi trebao ko je razuman da omalovažava, ismijava prijetnje i zastrašivanje.

Budite budni i činite sve da spriječite nasilje. Samo kada na vrijeme reagujete možete zaustaviti zlostavljanje. I ne zaboravite da se nasilje ponavlja i kod sljedećih generacija. Ako na vrijeme preventivno djelujete mnogo ćete pomoći i u budućnosti dječjim životima. Borba protiv nasilja ima smisla samo onda kada ste ujedinjeni, a kada su zlostavljači raskrinkani i pravedno osuđeni. Osmijeh, zdravlje djeteta treba biti poslanje čovjeka.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike BLOG
POPULARNO