Koliko nam je do nauke, mira i razvoja?

Nauka je izliječila neke bolesti, zbližila nas kroz putovanja i modernu komunikacijsku tehnologiju, ali nam je i pomogla da bolje razumijemo i odgovorimo na ekološke izazove.

Ako je nauka bila kamen temeljac napretka prošlosti, sigurno će biti od suštinskog značaja za suočavanje s društvenim i ekološkim izazovima sutrašnjice (EPA)

Nauka je bila i ostala ta koja nam pruža uvid u nove istine, ona je ta koja nas oslobađa od tereta neznanja. Uostalom, zar parna mašina nije bila pokretač materijalnog progresa suvremene civilizacije. Samo ako stanemo na trenutak i pogledamo unazad, vidjet ćemo kako se i kretao taj progres. Jer, parna mašina, pa njeno dijete gasna mašina jesu izazvale nastanak drugih mašina koje su im pomogle da budu pokretačka snaga civilizacije.

Da nije bilo izuma ne bi ni bilo unapređenja društva. Nauka je na primjer izliječila neke bolesti, zbližila nas kroz putovanja i modernu komunikacijsku tehnologiju i pomogla nam da bolje razumijemo i odgovorimo na ekološke izazove.

Nažalost postoji i druga strana medalje, jer naučnici se ne slušaju dovoljno, naučne činjenice se često zanemaruju i dovode u pitanje. Sve se pogoršalo otkako društvom vladaju mišljenja umjesto činjenica, ali i sve većom politizacijom nauke. A imamo i često neuravnoteženo izvještavanje o nauci od strane pojedinih medija gdje se prava stručnost često utapa. Ali i ljudi su tome krivi. Oni su ti koji se moraju izboriti za bolju komunikaciju u objašnjavanju nauke. Moramo joj dati ljudsko lice, moramo se fokusirati na uspješne priče poduzetnih pojedinaca koji koriste svoju inteligenciju i imaju potrebu da svijet učine boljim mjestom za življenje. Moramo imati snage da izmijenimo ono što što nam trenutno ne valja u odnosu prema kulturi, miru, nauci.

Već sada moramo da se suočavamo sa izazovima klimatskih promjena, sa sigurnošću hrane i resursa. Za promjenu svijeta čovječanstvu može pomoći nauka, jer ona je duhovna grana koja nas pokreće da duboko duhom zaronimo u tajne neba i zemlje. Problem je što trenutno na planeti nema zajedništva koje će održavati stalni red i harmoniju. Ovdje ne vladaju zakoni kao u kosmosu, vrlo često nekome i smetaju nove naučne istine. Zaista, svi moramo ozbiljno da se zapitamo: koliko je nama uopšte stalo da nauke, mira i razvoja?

Da li je Svjetski dan mira i nauke, samo puka simbolika?

Mnogi znaju da se 10. novembar obilježava kao Svjetski dan nauke za mir i razvoj. Na taj dan šira javnost se uključi u debate o novim naučnim pitanjima, pokušava se naglasiti važnost i relevantnost nauke u našem svakodnevnom životu. Taj dan ima svrhu, jer društvo opominje da nauka ne umire, da je njena uloga ključna za opstajanje mirnih i održivih društava. Tada se promoviše nacionalna i međunarodna solidarnost, također se skreće i pažnja na izazove sa kojima se sama nauka suočava. Ovo jeste godina sa kojom se i čovječanstvo ponovo suočilo sa krhkošću planete, s obzirom na klimatske promjene koji su prijetnja i životinjama i ljudima.

Tako je ove godine simbolični dan imao za cilj da približi nauku društvu isticanjem nekih ključnih naučnih aspekata i mogućih rješenja koje pružaju nauka, tehnologija i inovacije za neke od najvećih globalnih izazova sa kojima se društvo danas trenutno suočava. Oni koji su gledali, vidjeli su i na COP26, džinovsku lutku ‘Mala Amal’. Džinovska lutka 10-godišnje sirijske izbjeglice koja se pojavila na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama za Dan roda, rekla je nešto simbolično nama ljudima. Mala Amal je prešla područja koja su već iskusila sušu, ekstremno vrijeme, vrućinu i požare, te sve sukobe i krize koje proizvodi svijet grijanja. Svi ljudi očigledno još nisu ukapirali da džinovska lutka predstavlja i ljude koji i dalje odbijaju da priznaju da su sami žrtve ove klimatske krize. I onda se čovjek zapita s pravom kojoj svrsi uopšte  služi Svjetski dan mira i nauke? Ispade da je taj dan samo puka simbolika.

Ali, ‘Mala Amal’ će i dalje nastavljati svoju misiju, slat će i dalje poruke i razumnima i nerazumnima… Na COP26 predstavljena je i ideja novog časopisa Solarni kompas. Tom prilikom Ajay Mathur je izjavio: “Časopis će pokrivati nove tehnologije, politike i ekonomski razvoj za povećanje pristupa čistoj energiji; uspješne studije slučaja iz cijelog svijeta koje bi se mogle ponoviti drugdje. To je jedan od važnih alata za postizanje solarizacije i brže globalne energetske tranzicije”.

Ima naravno onih koji su svjesni globalne razine, koji će i dalje nastaviti svoje djelovanje, bit će i onih koji će naći rješenja i za klimatske promjene. Bit će uvijek onih koji će popravljati zdravlje naše planete, bit će uvijek pojedinaca koje će voditi istrajna strast za produbljivanje znanja.

Spavači i osuđivači, pročitajte Deklaraciju o nauci

Pošto nam je civilizacija daleko od blagostanja, pošto živimo u svijetu u kojem i dalje ima mržnje, zla i nažalost ratova, morat ćemo da još da učimo o ljubavi i harmoniji i van bežičnog prostora. Tako da će spavači, osuđivači i skeptici prema nauci morati mijenjati ljudsku svijest. Neka ponove neke članove Deklaracije o nauci i upotrebi naučnog znanja. Neka se podsjete šta bi to trebala miti misija naučne zajednice, da je njen cilj da nadilazi nacije, religije i etničke pripadnosti, da ona zapravo treba da promoviše “intelektualnu moralnu solidarnost  čovječanstva”, koja i jeste osnova kulture mira.

Podsjetite, o vi spavači, vaše vlade, društva da bi trebali postati svjesni potrebe korištenja prirodnih i društvenih nauka i tehnologije kao alata za rješavanje korijenskih uzroka i posljedica sukoba. Podsjetite ih da povećaju ulaganja u naučna istraživanja. Ili ćutite, trpite i gledajte kako vas sve i dalje zavaravaju i potkradaju…

Zbog moralne i intelektualne solidarnosti čovječanstva, morat će te da mijenjate vaše percepcije. Odnos prema nauci, miru i razvoju mora se mijenjati iz korijena zbog vašeg ljudskog života, inače će te se u budućnosti kolektivno nositi sa posljedicama. Samo društvo može ako hoće iskoristiti nauku za transformaciju zdravijeg okruženja.

Ako je nauka bila kamen temeljac napretka prošlosti, sigurno će upravo ona biti od suštinskog značaja za suočavanje s društvenim i ekološkim izazovima sutrašnjice. Ljudi su ti koji trebaju prihvatati mogućnosti koje nauka nudi, moraju pronaći načine da se obnovi njena reputacija i status. A, sami naučnici ne trebaju da odustaju od ostvarivanja svojih ciljeva u svrhu dobra, pa čak i kada ne nailaze na podršku. Nauku ne treba da zarobi krivica. Čak i kada stvari krenu po zlu, naučnik mora ostati istrajan u svom naumu i kada nema dovoljno priznanja. Misija nauke sigurno ne treba nikada da bude odustajanje.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike BLOG
POPULARNO